Arhitektonsko naslijeđe

Utvrda Biljskog dvorca i prostorni razvoj vlastelinstva Bilje

Autor/izvor: DAZ 25/04/2016

Utvrda Biljskog dvorca
dr. sc. Andrej Žmegač

Utvrda biljskog dvorca dobro je polazište za tematiziranje utvrđenih dvoraca, nastalih u kasno doba kada se plemićke rezidencijske građevine uobičajeno više ne utvrđuju. Međutim, specifične povijesne okolnosti mogle su stvoriti takvu potrebu. Biljski je sklop poticajan svojom kompozicijom, a valja je dovesti u vezu s nemirnim dobom u kojemu je stvorena te s investitorom, austrijskim vojskovođom princom Eugenom Savojskim. U tumačenju biljske utvrde zanimljiv je njezin odnos prema dvorcu, te kontekst što ga tvore ostali Eugenovi dvorci podignuti između Bilja i Beča. Zbog nepostojanja dokumenata o nastanku dvorca njegovo je tumačenje otežano, ali je utoliko važniji najstariji sačuvani snimak, izrađen pola stoljeća nakon izgradnje dvorca.

dr. sc. Andrej Žmegač, (1961.), povjesničar umjetnosti, zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti. Bavi se profanom arhitekturom, posebno fortifikacijskim graditeljstvom. Objavio knjige Bastioni kontinentalne Hrvatske (2000.) i Bastioni jadranske Hrvatske (2009.). Na preddiplomskom i poslijediplomskom studiju u Splitu predavao kolegije o fortifikacijskom graditeljstvu. Predsjednik Organizacijskog odbora 3. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti (2010.). Lokalni urednik elektroničkog časopisa RIHA Journal.



Prostorni razvoj vlastelinstva Bilje
dr. sc. Ratko Vučetić

Prostor južne Baranje, na kojem će se formirati beljsko vlastelinstvo krajem 17. stoljeća, karakteriziraju poplavna područja Dunava južno od Mohača i uz sliv Karašice, te zamočvarena područja u trokutu između ušća Drave u Dunav. Bansko brdo dijeli vlastelinstvo na južni i sjeverni dio. Kralj Leopold I. za ratne zasluge je 30. prosinca 1699. izdao darovnicu princu Eugenu Savojskom za 13 naseljenih mjesta i 22 napuštena na području Baranje. Najveće prihode vlastelinstvo je ostvarivalo od vinarstva, ali značajno je bilo i gospodarenje šumama, ribarstvo te kasnije i stočarstvo. Nakom smrti Eugena Savojskog posjed je pripao kraljevskoj kući. U razdoblju komorske uprave na vlastelinstvu se intenzivno gradilo. Zanimljiva povijest te prostorni razvoj vlastelinstv Bilje od njegovog početka pa do danas detaljno će biti prikazano na predavanju.

dr.sc. Ratko Vučetić, povjesničar umjetnosti, viši znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnost. Diplomirao na Odsjeku za povijest umjetnosti s temom „Prilog urbanističkom razvoju Krapine“. Magistarski rad „Prostorna struktura srednjovjekovnih gradskih naselja u Hrvatskom zagorju i njihov razvoj do Prvog svjetskog rata“ obranio 2002. godine (mentor prof. dr. Ivo Maroević) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju pod naslovom „Prostorni razvoj privilegiranih srednjovjekovnih gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do 18. stoljeća“ 2005. godine. U okviru djelatnosti Instituta bavi se istraživanjima graditeljskog nasljeđa, prostornom organizacijom, razvojem gradskih naselja i proučavanjem arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj. Autor je niza konzervatorskih studija (Grad Prelog, Jugoistočni bastion u Križevcima, Dvorac Khuen -Belassy u Nuštru, Dvorac Estehazy u Dardi, Dvorac u Suhopolju, Sustav prostorne organizacije Hrvastkog Zagorja, Sulejmanov most u Osijeku) i članaka o urbanom razvoju povijesnih naselja kontinentalne Hrvatske. Bio je pokretač i voditelj Odbora za zaštitu baštine i prostora Društva povjesničara umjetnosti Hrvastke.