Obljetnica

VK150/100 - Duh onkraj svega

Autor/izvor: MGZ/Krešimir Rogina 04/06/2024

Arhitekti Damir Rako, Miroslav Rajić, Tomislav Ćurković i Andrija Mutnjaković, uz još četvoricu iz Europe i Japana (Davida Mikhaila, Rogera Riewea, Yoshiharu Tsukamota i Cedrica Pricea), koji su ostavili neizbrisiv duhovni trag na našem tlu, grupnom instalacijom/akcijom u dvorištu Muzeja grada Zagreba pod nazivom PARA/DIG/ME u trajanju od 5. do 19. lipnja, zajednički odaju počast velikom prethodniku koji predstavlja kuriozum i u širim svjetskim razmjerima. Paradigmatska djela njihovih ureda (Porticus, MR2 i 2A) najbolja su posveta Viktoru Kovačiću. Instalacija, koje se sastoji od pet otvorenih stubova/klinova visine četiri metra, transformirat će se uz odvijanje popratnih programa, a svoj će bljeskoviti vijek okončati u rodnom kraju Kovačićevom, u Humu na Sutli.

Kuratori izložbe i cjelokupnog programa MGZ VK150/100 su arhitekt Krešimir Rogina i povjesničar umjetnosti Krešimir Galović. Među popratnim manifestacijama uz izložbu PARA/DIG/ME ističe se (i ne samo) studentska radionica koje će se održati od 13. do 14.6. na temu Kovačić kao brend pod vodstvom Ardijana Karla Gashija, u kojoj će se polaznici zajedno s arhitektima s izložbe pozabaviti idejom veće prisutnosti velikoga majstora u svijesti tzv. običnog čovjeka. Kovačićev Zagreb je program obilazaka, ne samo djela i prostora koji su neposredna autorova ostavština, već također i onih koja su nastala pod njegovim neposrednim utjecajem, svake druge subote s početkom 8.6. u 11 sati. U alteraciji, svakog drugog petka s početkom 14.6. u 19 sati u prostorima Muzeja odvijat će se program Nepoznati Kovačić, kojim će se afirmirati manje poznati majstorovi radovi te vršiti analize i diskusije s najznačajnijim ekspertima iz obje struke.

Program Bijeli Album, 69 bijelih knjiga u koje će važne osobe iz kulturnog i javnog života unijeti svoje dojmove i refleksije o velikom majstoru, otvara se u Muzeju na Kovačicev 150. rođendan 28. kolovoza i trajat će sve do datuma njegove prerane smrti 21. listopada, prije točno 100 godina. Izložba/akcija će biti popraćena radionicom Crtamo i pišemo Kovačića u kojoj će se polaznici u suradnji s mentorima pozabaviti interpretacijom opusa velikog majstora. Krešimir Rogina će predstaviti knjigu citata Kovačićevih i onih o Kovačiću upotpunjenu svojim opaskama pod naslovom BAWA VK150/100.

Program Kovačićev s(t)an će donijeti kreativne rekonstrukcije dijelova njegove mansarde u Masarykovoj 21, momentalno nedostupne javnosti zbog obnove nakon potresa, u kombinaciji s predmetima izrađenim u radionici kreativnog oblikovanja metala, a koji predstavljaju refleksije i poveznice na prvenstveno način razmišljanja Viktora Kovačića. Digi-Kovačić je komuniciranje majstorova lika i djela putem medija i društvenih mreža vezano na digitalizaciju građe. Na taj će se način demistificirati veliki dio onoga što je kroz nepostojanje višeslojne i akuratne valorizacije pretvoreno u mit. Na sam dan 150. rođendana Viktora Kovačića 28. kolovoza 2024. u Palači Burze Krešimir Galović će održati predavanje Otac hrvatske moderne arhitekture.

“Viktor Kovačić je za našu sredinu doista duh onkraj svega. I upravo nam je on, u trenutku kad hrvatska arhitektura doseže svoje i materijalno i moralno dno, potreban više no išta. Sunčev zrak novih osnova”, piše Krešimir Rogina. “Viktor Kovačić prije 124 godine piše esej Moderna arhitektura koji, kao nevjerojatna vremenska kapsula, ječi istom snagom i dan danas. Veličina je njegova prvenstveno u njegovoj svijesti, onoj o svijetu i o samome sebi u njemu. Za njega arhitektura nije materija, ona je u njegovu, kvantitativno ne-baš-tako-velikom djelu duh i (s)misao. Kovačiću su i materija i njezina forma samo sredstvo, nikako ne i cilj. Stravinski je to jednom prilikom sjajno definirao: Ja nisam kompozitor već kreator [novih svjetova]. Kovačić se za te (svoje) svjetove bori svim silama i sredstvima, pa čak prijeti i topovima.”

“Taj njegov duh i ta njegova misao vode hrvatsku arhitekturu prema onom najboljem sve do dana današnjeg. Veliki kotač koji se moćno vrti. Kovačić je programatski arhitekt. Materijalna je produkcija ipak u konačnici raspadljiva i konačna. Forme mu nastaju gotovo usputno, zato i nisu tako rigidne. Vizionarski karizmatik sâm sebe vidi kao zvijezdu Danicu, ne kao izraz bahate prepotencije, već kao svjesnost o uronjenju i dubokoj povezanosti sa sada-i-ovdje što će biti i njegovom osnovnom sastavnicom.”

“U tom je kontekstu interesantna njegova usporedba sa suvremenikom mu, Slovencem Jožetom Plečnikom. Koliko je Kovačić sav duh, Plečnik je materija. VK je traganje, JP je usavršavanje. VK je spona sa svijetom, JP je svijet zatočen u bačvi. VK je pokretač, JP je 'kočničar'. VK je kratkoprugaš, JP je dugoprugaš. VK je intelektualac, JP je zanatlija. VK se arhitekturom 'igra', JP je smrtno ozbiljan. VK je vječito marginaliziran, JP je ne samo institucionaliziran već i podržavljen. VK je inkluzivan, JP je hermetičan. VK je započinjatelj, JP je svršavatelj. Nastavi niz!”