Osvrt

Zagreb –Vizija

Autor/izvor: DAZ / Teo Budanko 07/04/2015

Institucionalno planiranje prostora grada Zagreba zasnovano na paradigmama iz 60 tih godina prošlog stoljeća je iscrpljeno. Svi bitni pokazatelji okoliša, društva i ekonomije radikalno su izmijenjeni. Restriktivnim inzistiranjem na ostacima potrošenih urbanističkih vizija i nerazumijevanjem svekolikih društvenih promjena koje se u međuvremenu događaju prostor grada Zagreba radikalno je degradirao. Nelegalna gradnja potpuno nerazumljiva uljuđenim društvima preplavljuje gradski prostor. Ona pak legalna bez ikakvog dugoročnijeg razumijevanja procesa nabujala je izvan bilo kakvog razuma i održivosti. Kontinuirano bjesomučno nabacivanje "vrhunskim projektima" zatrpava i javnost i institucije do zasićenja. Istovremeno se stalno zapušta i privatna i javna vrijedna izgrađena gradska supstanca.  Iznimno rijetke kvalitetne intervencije u prostoru zapravo još više ističu opće stanje prostora, ali nam i daju nadu za neko drugo sutra, ono u kojem suočeni s stanjem u prostoru koji nas okružuje cijenimo okoliš, razvijamo društvo i radujemo se urbanom razvoju (ne nužno rastu).

Institucionalni okvir kojem je prostorno planiranje smisao neophodno je osloboditi pritiska da proizvode za danas i ovdje i dozvoliti im da misle sutra i prekosutra. Okvir profesionalnim uključivanjem društvenih znanosti istinski interdisciplinirati. Promovirati suradnju sa svim relevantnim društvenim institucionalnim ili izvaninstitucionalnim/nezavisnim subjektima. Gradskim uredima koji su nositelji prostornog planiranja dodati stvarni intelektualni kapacitet. Transformacija okvira je nužnost.

Jedna od gorih posljedica bespoštedne najezde nekulture u prostor je potpuno introvertiran znanstvenik urbanist. Odvojen, sklonjen, gotovo preplašen skriven u sigurnost akademske zajednice urbanist mora početi javno djelovati, slobodno i čisto.

Sudjelovanje građana mora prerasti iz deklarativnog u stvarno na svim razinama. Čitav niz inicijativa izvaninstitucinalne scene koje su uključene u participativne procese i sve su prisutnije u javnosti nužno je uključiti u sve prostorno planske procese. Razvijati svijest građana o potrebi sudjelovanja i pažljivim vođenjem procesa rezultatima uvijek iznova potvrđivati sudjelovanje.

Sudjelovanje je izazov.

Iz stalne borbe restriktivnog administrativnog aparata i nelegalne gradnje proizašli su prvi oblici zajednice, susjedstva, još uvijek fokusirane na dobivanje bitaka  protiv represije. Ovu situaciju nužno je prepoznati i potaknuti zajednicu iz borbenog u kreativni sadržaj. Sustavno poticati kulturu stanovanja na razinama stanara, kućnih savjeta, susjedstava, kvartova i unutar sebe i međusobno. Zajednica je osnova kulture stanovanja.

Kroz transformaciju institucionalnog okvira, korištenje znanosti, sudjelovanje građana i uključivanje zajednice stvoriti programske osnove na stvarnim pokazateljima za novu viziju, viziju okoliša, viziju društva i viziju grada. Grada u kojem je nelegalna gradnja prošlost, uspješno sanirana i uljuđena. Grad koji zna što je otpad. Grad koji može i zna razvijati i graditi velike i kompleksne projekte. Grad čija se izgrađena supstanca obnavlja s dodanom vrijednošću većom od energetske učinkovitosti. Grad kao dom. Grad novog odnosa prema prostoru i ne samo javnom nego i osobnom. Grad koji se promovira i postaje privlačan za život, učenje i rad, posjete i poslovanje. Grad kao izgrađeni okoliš donosi i unapređuje odnose i svijest o održivom razvoju i odnosu prema prirodi.

Zagreb koji želimo i volimo. Zagreb  u kojem želimo i volimo živjeti učiti i raditi. Zagreb koji raste i razvija se. Zagreb koji žele posjećivati i razmjenjivati iskustva susjedi, turisti, svi. Zagreb Europska prijestolnica kulture.