City Acupuncture

Završena akupunktura Sarajeva

Autor/izvor: DAZ 12/04/2013

U Sarajevu se kao i na prijašnjim radionicama okupilo četrdesetak  mladih stručnjaka  iz Zagreba, Splita, Sarajeva, Skopja, Beograda ali i drugih gradova - Banja Luke, Dubice, Kaknja, Pančeva i Poreča što pokazuje sve veći interes i širenje glasa o radionicama City Acupuncture.

Na južnoj strani rijeke Miljacke, od  rijeke naviše nižu se mahalske kuće, dvorišta, groblja, džamije, škole.  Među mahalskim kućama smješteno je i nekoliko stambenih zgrada i jedan u tijelo tradicionalne mahale “zalutali”  neboder proizvod socijalističke politike koji bitno utječe na zatvorenu socijalnu strukturu. Miješanje socijalnih struktura, rat u Bosni i neimaština utjecali su na veliki porast kriminala te zgrada za vrijeme radionice dobiva radni naziv ”vertikala kriminala” koju jedna od grupa spretno rješava dajući plohama praznih zidova nebodera novu funkciju u smislu površine za sportsko penjanje. Odnos Starog grada i Baščaršije, prema lokaciji Podbistrik, sličan je odnosu pozornice  i gledališta, u slučaju Sarajeva postavljenog amfiteatralno.

Aktivnost, mnogobrojni dućani i kavane  Baščaršije u suprotnosti su s  kultom mirnog mahalskog  stanovanja s pogledom na grad. Upravo to pravo na pogled i duh mahale prepoznali su i sudionici radionice  te ih unijeli na različite načine u svoje projekte. Lokacija je odvojena od čaršije rijekom duž koje su smještene prometnice, tramvajska linija i  pješačka ruta. Na mjestu nekadašnjih mahalskih kuća preko puta sarajevske vijećnice, oslobodio se prostor za park s pogledom na monumentalnu zgradu, upravo prostor tog parka je bio mjesto o kojem se promišljalo na radionici  te je nekoliko radova  tematiziralo nedefinirani, nedovršeni prostor parka u odnosu s vijećnicom i memorijom na početnu stanicu trebevićke žičare. Bistrička mahala ovisno o političkoj vlasti utkala je diktatima vremena u svoje stukture džamije, austrougarske građevine, samostan Sv. Ante s crkvom, Konakom, u kojem su spavale mnoge poznate ličnosti, tu je i sarajevska pivovara, a onda se ponovo mahali diktira pseudomaurski stil, pa preko socijalne politike socijalističkih stambenjaka nakon drugog svjetskog rata, u novoj poslijeratnoj tranziciji događaju se na tlu mahale čudni spojevi kulture i bespravne gradnje, koje zajednički čine kolaž satkan od grešaka i nezgrapnosti, a da pri tome ne gubi gotovo ništa od svog sarajevskog  šarma.

Taj šarm je arhitektonski teoretičar i jedan od najznačajnijih bosanskih arhitekata 20. stoljeća Juraj Neidhardt opisao ovako:

Šta je šarm Orijenta koji počinje u Sarajevu, a kojem zapadnjaci ne mogu odoliti? Ovdje nema planova koji dolaze iz racionalnog razmišljanja, te je sve stvar improvizacije i rezultat ad hoc ideja i privremenih potreba. Ovdje ne postoji jasna osovina i apsolutna simetrija. Ovdje se čak ni građevinski sistemi ne izvode ispravno. Ovdje sve prikazuje potrebu za zadovoljavanjem ljudi. Kompozicija koja se na zapadu uči i izvodi po logici i planu, ovdje postaje zbir dijelova, svaki put kao rezultat različitih potreba i svaki put drugačije improviziranih, ali uvijek sa obzirom na osjećaje. [hvala Lani na citatu]

Nedostatak “pravih” javnih prostora i teško snalaženje u hermetičnosti mahalskog tkiva nadomjestila su predavanja poznavalaca starog sarajevskog duha čemu je doprinijelo na  životan način iskustvo suradnje s učenicima ugostiteljske škole u kojoj se radilo, a u našem slučaju  i za koje se radilo, budući da je gotovo u svakoj grupi nastao rad koji se bavio  školskim dvorištem, kao budućim javnim prostorom za prezentacije proizvoda ugostiteljske škole. Prirodno mjesto za druženje učenika, zidić uz obalu Miljacke tematiziran je u više navrata  kao prostor javnog druženja uz rijeku, te postoji mogućnost da se radovi vezani uz rijeku ujedine u zajednički projekt.

Radionica je nadišla velika očekivanja po pitanju dinamike  i kohezije grupe, ništa manje ne očekuje se ni od radionice u Splitu u ranu jesen 2013.

U sklopu radionice održana su  predavanja koja nadopunjuju temu akupunkturnih intervencija i samog kvarta, a  održali su ih  strani i domaći predavači: prof. Vesna Hercegovac Pašic (Sarajevo), Armina Pilav (Sarajevo), Nihad Kreševljakovic (Sarajevo), prof. Stjepan Roš (Sarajevo), te su svoj rad u javnom prostoru predstavili bugarski urbani aktivisti Radosveta Kirova i Delcho Delchev,  arhitekti iz Sofije.

Na radionici se osmislila 21  intervencija, a stručni  žiri u sastavu arhitekt Stjepan Roš (arhitekt), Ognjenka Finci, (arhitektica), Vesna Hercegovac Pašic (arhitektica), te Suad Handanagić (arhitekt)  su izdvojili 5 radova  za daljnju razradu i izvedbu. Prije konačne odluke i formiranja redoslijeda izvođenja, o svim radovima nastalim na radionici svoj sud će moći dati i lokalni stanovnici. Izložba radova bit će izložena u prostoru Public Room Sarajevo, a isti će se moći pregledati i u digitalnom obliku na facebook stranicama programa a građani će moći davati svoje komentare te predlagati svoje favorite, na taj način nadamo se izvebi i više od pet radova.

Nišani. Svijest o prolazosti života i utkanost svijesti o smrti u život. Kultura mahale.

Prva stanica bivše žičare koja je iz srca grada vodila na Trebević, na čijoj je trasi  sada novi krov. Nesporazumi i šarm.

.

Pogled s prve stanice trebevićke žičare.