Na ovogodišnjoj Konferenciji o arhitekturi i naslijeđu uz glavnog govornika profesora Milesa Glendinning iz Edinburgha, direktora Škotskog centra za konzervatorske studije, s temom „Zajedničko stanovanje modernizma – prema povijesnoj i baštinskoj valorizaciji“, govorili su i dr.sc. Dražen Arbutina, predsjednik ICOMOS-a za Hrvatsku, s temom „Novi Zagreb, laboratorij zajedničkog stanovanja – idealizam, ideje i zablude u razvoju suvremenog urbanizma“ te dr. sc. Borka Bobovec, ravnateljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, s temom „Velesajam – ishodišna točka razvoja Novog Zagreba“.

 

Predavanje je započela dr. sc. Borka Bobovec o prostoru južnog Zagreba, koje je pred sedamdesetak godina bilo pretežito neizgrađeno. U to vrijeme počinje se razmišljati o povezivanju grada s ravnicom na desnoj obali Save koja je bila izuzetno velik i povoljan potencijal, a koji nije imao gotovo nikakva ograničenja osim infrastrukturnih. Izgradnja Zagrebačkog velesajma u Novom Zagrebu započela je krajem 50-ih godina dvadesetog stoljeća intenzivnim građenjem velesajamskih paviljona. Zajedničko obilježje Zagrebačkog velesajma i Novog Zagreba je povezan i nedovršen urbanistički koncept. 

Zagrebački velesajam bio je pozornica na kojoj se ogledalo tadašnje stanje na arhitektonskoj sceni, odnosno može ga se promatrati i kao laboratorij za nove arhitektonske oblike i stavove. Prostor Zagrebačkog velesajma zaštićen je kao kulturno dobro i upisan je u listu preventivno zaštićenih kulturnih dobara.

 

 

Predavanje dr. sc. Dražena Arbutine analiziralo je novozagrebačka naselja iz perspektive stanovnika i infrastrukture. Sva naselja okružena su jakim prometnim sustavom, no unutar naselja prometni je sustav znatno nižeg karaktera, a naselja gotovo su pješačka, uz jasno zoniranje javnih i društvenih te komercijalnih i stambenih sadržaja. Zgrade zauzimaju i definiraju područje punog i praznog, a zelene površine, koje su prvih godina nedostajale, danas dominiraju naseljima. Iako formalno u Novom Zagrebu postoji tek nekoliko parkova, naselja se prožimaju zelenilom i znatno su "zelenija" nego donjogradsko područje grada, koje formalno broji veći broj parkova.

 

 

Predavanje profesora Milesa Glendinninga bilo je fokusirano na često goleme programe modernističkog zajedničkog stanovanja ili javnog stanovanja koji su izvedeni u mnogim državama širom svijeta od sredine 20. stoljeća na ovamo – programe koji su bili potpomognuti različitim vrstama državnih potpora i koji su dijelili raznovrsna stambena rješenja izvediva unutar širokih granica modernističke arhitekture i planiranja. Predavanje je istraživalo razloge za njihovu izgradnju i dokumentiralo izgrađeni okoliš nastao kao rezultat tog građenja, omogućujući pregled zajedničkog stanovanja kao globalnog fenomena koji se protegnuo duž cijelog stoljeća i proširio diljem svijeta kako bi uključio mnoga mjesta, posebice u Europi, Americi i Aziji. Ovaj kratki pregled naglašava da kolektivno stanovanje nije samo stil u arhitekturi nego ujedno i kulturni i politički pokret raznih aspekata i brojnih slojeva – nimalo oskudan u svom raznovrsnom međuodnosu između međunarodnih i lokalnih/ place-specific karakteristika. Paralelno s povijesnim narativom predavanje se ujedno doticalo i ponekad iznimno prijepornih baštinskih i konzervatorskih izazova u različitim fazama zajedničkog stanovanja.