Film
Znanstvena fantastika i arhitektura
Autor/izvor: DAZ 18/04/2013
Pomalo je čudno da upravo znanstveno fantastični filmski žanr često koristi prave zgrade za scenografiju. Nameće se pitanje zašto za svjetove budućnosti koristiti ovo-svjetsku arhitekturu, međutim korištenje suvremene arhitekture je svojevrsna tradicija znanstveno fantastičnog žanra u stvaranju fiktivnih stvarnosti.
Znanstvena fantastika se oslanja na uvjeravanje publike da je svijet koji gledaju stvaran. Mudro korištenje kamere, fotografije, svijetla i perspektivnih iluzija mogu samo do određene mjere stvoriti takav dojam. Ono što suvremena arhitektura nudi filmu je atmosfera i autentičnost koja se često ne može postići umjetnom scenografijom, ili ona postane preskupa. U drugu ruke problem autentičnih setova su često dozvole i vremenski pritisak snimanja.
Esposizione Universale Roma 1942 (Sidney Salkow - Last Man On Earth 1964.)
Arhitekti ovdje uskaču sa različitim solucijama poput radikalne Sculptured House Charles Deatona prikazane u filmu Woody Allena iz 1973. Sleeper. Oble linije bijele skulpturirane kuće sugeriraju visoku razinu mogućnosti izvedbe kompleksnih struktura čime dobivamo dojam futurizma i nečega što je danas još ne ostvarivo.
Charles Deaton - Sculptured House 1963. (Woody Allen - Sleeper 1973.)
Frank Lloyd Wright - Ennis House 1924. (Ridley Scott - Blade Runner 1982.)
U Blade Runneru Ridley Scotta iz 1982. Ennis House Frank Lloyde Wrighta sa svojim mayanskim fasadnim teksturama i osebujnim arhitektonskim izričajem svjedoči o nekoć moćnoj civilizaciji i svijetu koji propada i guši se u prenapučenosti. Jedno drugo Wrightovo djelo Marine County Civic Centre je u filmu Gattaca Andrew Niccola predstavljao sjedište aero-nautičke kompanije. Možda iznenađujući izbor obzirom da je zgrada završena 1957. usprkos čemu uvjerljivo dočarava prilično hladnu, racionalnu budućnost portretiranu filmom.
Frank Lloyd Wright - Marine County Civic Centre 1975. (Andrew Niccol - Gattaca 1997.)
U filmu Aeon Flux iz 2006 koristili su se berlinski Baumschulenweg Crematorium (Shultes Frank Architeckten) također prikazan i u filmu Cloud Atlas kao i Tierheim, sklonište za životinje da bi se stvorio dojam blještavog dru&ˇtva prema van, a problematičnog prema ispod površine. Simplicitet ovih zgrada stvar osjčej umjetne mirnoće u predano stvorenom umjetnom društvu. Nedostatak gužve, buke i nereda stvara uznemirujuću mirnoću.
U visoko buđetnim filmovima današnjice suvremenu arhitekturu polako istiskuju specijalni efekti, no unatoč tome možemo je vidijeti, kao u filmu Michaela Baya iz 2011 Transformers 3 u kojem je Art Museum u Milwaulkeeu Santiaga Calatrave služi kao kontrapunkt gruboj mehanici Autobota.
Iako suvremena arhitetura u današnjoj kinematografi služi kao distopijska kulisa podvojenih društava s mnogim socijalnim, demografskim i ekološkim problemima, prisjetimo se samo Blade Runnera, na svojevrstan način to je odavanje počasti suvremenoj arhitekturi kao temeljnom segmentu izgradnje budućnosti, njenoj suvremenosti kao i samoj arhitektonskoj profesiji, kao jednoj od vodećih u stvaranju budućnosti.
George Wyman - Bradbury zgrada 1893. (Ridley Scott - Blade Runner 1982.)