Ljudi su najvrjednija „supstanca“ naše zemlje, a prostor je odmah sljedeći po vrijednosti. Treba nam svijesti i volje da korist od prostora i građenja u njemu ide zajednici, međutim, da bi udovoljili nekakvoj ekskluzivnosti u turističkom razvoju stvaramo, na volju investitora, nekakve oaze isključivosti. U njima promoviramo nekakve nestvarne paralelne živote za goste, sive zone događanja, koje ne odgovaraju našim izvornim životima, običajima i autentičnom prostoru i življenju! – istakao je, među ostalim, ugledni arhitekt i akademik Nikola Bašić na druženju s građanima u okviru Večeri u zadarskoj knjižari Verbum, u kojoj se po tradiciji razgovara s poznatim i priznatim stručnjacima i kreativcima iz raznih područja bliskim književnosti, umjetnosti i kulturi.

Dakako, izbor zadarskog arhitekta i akademika nije slučajan, a voditeljica razgovora Ines Grbić vješto i zanimljivo je postavljala pitanja vezana uz struku i preokupacije Nikole Bašića, ali i zanimljive detalje i opaske vezane uz njegovo stvaranje i status u  području arhitekture i građevinarstva. Stoga su pitanja vezana uz jedno od ključnih razvojnih oblasti u Hrvatskoj – turizam, turistička arhitektura, građenje i korištenje prostora u cilju razvoja turističke djelatnosti iznjedrila i neke od najzanimljivijih odgovora. Prema riječima akademika Bašića, problem je što se interesima pa i hirovima investitora previše izlazi u susret, bez odgovarajuće zaštite prostornih i prirodnih vrijednosti u priobalja, ali i unutrašnjosti Hrvatske.

U tome je Nikola Bašić i vrlo izravan, on puko prodavanje prostora i vrhunskih lokacija za novac, gotovo i bez ikakvih uvjeta i ograničenja u njihovoj destrukciji i preoblikovanju, naprosto i zove (arhitektonskom i građevinskom) prostitucijom. Nije zagovaratelj takve tržišne prostitucije, (pro)davanja za (jeftini) novac i kada puka zarada predstavlja praktički jedini i glavni razlog intervencija u prostoru i turističkim lokalitetima.

 

Nisam za ekskluzivizam koji nameće surogate života

-Smatram upitnim i obrazloženja da se takvim načinom naša zemlja višestruko promovira – mislim da se u nekim slučajevima kao što je Dubrovnik i nemamo više što puno dodatno promovirati u turističkoj djelatnosti, jer su naše vrline i prednosti dobro poznate. Posebno jer ne njegujemo izvorno i postojeće, tradicionalno nasljeđe, već gradimo i razvijamo nekakve surogate, stvaramo arhitekturu poput lažne scene za lažne događaje. U arhitekturi i građenju onda namećemo i ono što nam ne pripada, to je svojevrsni „demokratizirani luksuz“, ali sve manje je naša bogata i pitoreskna Hrvatska – istakao je Bašić.

 

Knjižara Verbum bila je popunjena

Odgovarajući na pitanja vezana uz svoje projekte, najprije je istakao Putnički terminal u zadarskoj luci Gaženica za kojeg je naglasio da je „spašen od megalomanskih apetita“, te činjenice da je prošla vlast minorizirala izvorno zamišljene projektne vizije, a on sam sveden na kolateralnu žrtvu političkih obračuna. Sada se, kazao je Bašić, stvari kreću na bolje, zahvaljujući i podršci gradonačelnika Kalmete, premda su neke stvari nepovratno izgubljene. Pod tim podrazumijeva preinaku u kojoj više nema mjesta za veliko parkiralište ispod terminala u kojima bi se mogla ostavljati vozila, a do površine bi putnike vodili eskalatori i liftovi. Time bi se dobilo na prostoru iznad, a tamo je nestao, čini se, i dio projekta velike zgrade budućeg poslovnog centra radi parkirališta što je ugrozilo i povećanje vrijednosti tog prostora. Tome treba pridodati i ideju da cijeli krov površine od kojih deset tisuća četvornih metara bude prekriven foto naponskim ćelijama što bi predstavljalo i najveću solarnu energanu u Hrvatskoj.

 

Komplementarnost prostora, infrastrukture i osobitosti Zadra, Šibenika i Splita

Projekt tzv. Tripolisa, odnosno povezivanja infrastrukture i funkcionalnosti urbanih cjelina Zadra, Šibenika i Splita u tzv. Dalmapolis nije utopijski – naglasio je Nikola Bašić, i ne ugrožava ničiju autonomiju. Ovaj projekt insistira na komplementarnosti tri urbana sistema, kao i projekte Vrata Zadra, šibensku okomicu i splitski razvoj, a donosi i ravnotežu u urbani prostor cijele Hrvatske jer donekle decentralizira monopol Zagreba i pripadajućeg okružja, te promovira dalmatinske i obalne gradove i razvoj. Kod Zadra 2, ulaza prema Šibeniku i Dugopolja, autocesta se bliži urbanim središtima na sve 30-tak kilometara, stvara se ujedno i jedan jedinstven i cjelovitiji prostor od Trogira do Omiša, a tri grada se praktički dotiču na rubovima. To nije nikakva konkurencija ili konfrontacija već balans razvojne dinamike unutrašnjosti i priobalja Hrvatske. Pri tom se, ističe arhitekt-akademik, ne stvara neki novi grad već poštuju tri identiteta i tri osobnosti i posebnosti.

-Prve reakcije u sva tri grada su pozitivne, no i na svojevrsnom početku, jer radi se o projektnim procesima u kojima se odgovorni u gradovima i zainteresirani građani trebaju i upoznati s prijedlozima i mogućim vizijama, a bitno je dakle spojiti i interese i političara i konzervatora, od prometa do kulturnih efekata. Pozitivnu podršku u početku imamo od šibenskog gradonačelnika, s druge strane ističem da su u zadru „obranjene“ Ravnice, gdje želimo predložiti jednu sliku Grada Zadra kao otoka a on i jest onaj „kameni brod“ iz poznatih metafora. Ravnice i prostor Relje sada dolaze u središte urbane pozornosti i time im se višestruko povećava urbana i kulturna vrijednost – govori Nikola Bašić.

 

Dalmatinska i Kontinentalna „priča“ i razvojne mogućnosti u ravnoteži

U planu je i tzv. projekt Arhipelogos u kojem se ističu vrijednosti zadarskog Sveučilišta, spremnost i sposobnost da podignu razvojnu razinu i na dio zadarskih otoka. Uz spremnost države da prepusti dosadašnje vojarne i slične objekte znanstvenim i stručnim perspektivama, dolazi se do onog što Bašić naziva „rekvalificiranjem“ slike i vrijednosti nekadašnjeg Zadra. Nikola Bašić zanimljivo povezuje namjere projekata koji razvojem, inovacijama i kreativnijim pristupom ruše zapravo i neke druge socijalne, materijalne ili čak i psihološke barijere, pa tako smatra da je, zbog budućnosti i novih generacija, nužno mijenjati neke dijelove uhodanog mentaliteta. Posebno u turizmu koji zapravo „pretvara sve nas u sitne rentijere koji zaboravljaju raditi i učiti.

Dalmatinska priča, po njegovim riječima, tu je i kontinentalna, jer pretvara sve veći broj ljudi u kuhare, konobare, sobarice…a u potrazi za jeftinom radnom snagom „potrošena“ je i Slavonija, a ljudi iz svih regija odlaze vani. Turistički razvoj, ukazuje Bašić, valja biti uklopljen u zajednicu više nego dosad i više nego ikad – na svim razinama, pa i lokalnim detaljima poput šibenskog hotela gdje je njegov krovni dio pretvoren u dio gradske šetnice što otvara sasvim nove prostorne i običajne kontekste.

 

 

Izvor: gradimozadar.hr