Arhitekt i urbanist Ante Rožić jedan je od ključnih protagonista hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća, koji je svoj radni vijek proveo u Makarskoj, a najveći dio opusa ostvario u Južnoj Dalmaciji. Neke od ranih realizacija ostaju nedovoljno zabilježene u hrvatskoj arhitektonskoj povijesti, poput crkve Uznesenja Marijina u Podgori. Nakon toga Rožićeva oblikovnog iskoraka na tragu latinoameričke arhitekture, uslijedio je niz zamijećenih radova u turističkim tipologijama i javnim zgradama. Među prvim nagrađivanim realizacijama je hotel Maestral u Brelima (s arhitektima Matijom Salajem, Julijem De Lucom i Bernardom Bernardijem), gdje je konfiguracija kultiviranog krajolika sedrenih suhozida replicirana u javnim prostorijama hotela, a interijer brižljivo projektiran u duhu sinteze vizualnih umjetnosti.

 

Rožić je već na početku svojeg rada razvio metodu projektiranja koja izvire iz neposrednog, osobnog kontakta s mjestima na kojima je radio, čemu je pridonijela činjenica da je poznavao „svaki kamen i svako stablo“ na lokacijama gdje je gradio.  Radeći u ambijentima snažnih prirodnih obilježja i urbanih identiteta Makarskog primorja, Rožićev rad usmjeren je prema kultiviranju vlastite autentičnosti, a istodobno jasno povezan s međunarodnim kretanjima šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, te je njegov opus uvelike pridonio činjenici da je Južna Dalmacija internacionalno relevantna regija arhitektonskog mediteranskog modernizma.

 

Izbor realizacija:

 

Hotel Maestral u Brelima (1965., s Matijom Salajem i Julijem De Lucom, interijer Bernardo Bernardi), Župna crkva Uznesenja Marijina u Podgori (1968.), Hotel Berulia u Brelima (1970., interijer Bernardo Bernardi), Turistički centar Brela (1969., interijer Bernardo Bernardi), Odmaralište „Novi Sad” u Igranima (1973.), Hotel Meteor u Makarskoj (s Vjerom Laznibat, 1973.), Pošta u Makarskoj (1977.), Institut „Planina i more” i Malakološki muzej u Makarskoj (1978.), Dom zdravlja u Makarskoj (1978.).