Signalizacija

Intervju s Đurekom i Bralićem o novoj zagrebačkoj signalizaciji

Autor/izvor: Ivan Dorotić za "21. stoljeće" 06/02/2013

Novi sustav signalizacije zagrebačkih ulica, kako je još ljetos na predstavljanju u Gradskoj upravi obrazložio gradonačelnik Milan Bandić, trebao bi uvesti reda i restrukturiranje u nered koji je u gradskoj infrastrukturi označavanja ulica vladao proteklih 30-40 godina. Evidentna problematika metastazira daleko izvan samog informacijskog aspekta koji ulica i kućni broj dodjeljuju pojedinoj građevini. Ono što se cilja popraviti i urediti seže i do katastarskih pogrešaka, 'nepostojećih' objekata, dvojnih adresa, različitih skraćenica, tipfelera, izmijenjenih značenja... Kaos označavanja, što dalje uzmaknete od centra grada, to kaotičniji i nesređeniji, broji niz problema koji će se, nadaju se i dizajneri i Grad, postupno rješavati upravo primjenom novih metoda, pravila i standarda koje su, kao dio svog projekta, dizajneri Đurek i Bralić definirali. Projekt proizvodnje signalizacije i njezina postavljanja bit će financiran iz gradskog proračuna, s tim da grad financira izradu i montažu pokaznih ploča, dok će građani, u razdoblju od 5 godina, na svoje kuće, zgrade i objekte morati montirati broj koji su sami financirali.

Imajući na umu da je u kontekstu signalizacije, jedan od posljednjih projekata koji je prije nekoliko godina izašao iz tog istog Grada i proračuna, sustavno kritiziran, oblikovno katastrofalan, nepismen i nefunkcionalan sistem označavanja gradskih muzeja u vidu turističke signalizacije, činjenica da su projekt novog identiteta obilježavanja gradskih ulica osmislili nagrađivani i strukovno besprijekorno baždareni dizajneri, dodatno je impresivna.

Njihov posao i sve ono što jedan ovako sustavan i opširan projekt zahtjeva nikako nije samo puki izbor slovnih i brojčanih znakova, već strateški i metodološki kompleksan proces koji je podrazumijevao dugotrajan dvogodišnji period istraživanja, razrade, upoznavanja s evidentnim nelogičnostima, usputno pronalazeći niz novih koji su se nametnule ili su postojale oduvijek pa neminovno vape za ispravkom.

Zamjerke šačice javnosti koje su krenule na adresu Gradu i čitavom projektu nakon objavljivanja inicijative te upoznavanja građana sa smjernicama projektnog zadatka, bile su upućene potencijalnom skidanju i zamjeni brojeva za koje njihovih vlasnici, odnosno stanari, drže da su autentični i važni, dio nekakvog povijesnog naslijeđa. Iz tog je razloga važno napomenuti da zagrebačka gradska jezgra, uključujući Gornji grad, dio donjega grada te ostalu povijesno i ambijentalno zaokruženu zonu, čija signalizacija već izgleda znatno drukčije negoli u ostatku metropole, neće biti mijenjana i njezina je vrijednost zaštićena. Isto se ne odnosi na neke druge segmente u gradu, jer ta ostala signalizacija, osim neke memorijske, osobne i 'romantične' vrijednosti, neki drugi, zaštiti sklon značaj, identitet ili karakter, jednostavno ne posjeduje.

Najstarija zagrebačka ulična signalizacija direktno je povijesnom inercijom preuzeta od one bečke. Ostatak je stihijski nastajao povijesnim nagomilavanjem različitih elemenata i varijanti, autentičnosti izričaja ili autorstva u njoj gotovo i nema, a ono što eventualno jest vrijedno spomena i zaštite je proces izrade pojedinih brojeva i natpisa koji njeguje obrte i manufakture, čija važnost i opstanak u proizvodnom sustavu pomalo gubi svrhu postojanja. No, gornjogradske bijele natpise s crvenim obrubom, bez obzira na austro-ugarsko podrijetlo, upravo zbog povijesnog značaja, turističke atraktivnosti, uklapanja u okruženje i ambijentalnih karakteristika duha nekog starog Zagreba, i dalje će po potrebi ručno odrađivati i dorađivati majstori u svojim zanatskim radionicama.

Sva ostala signalizacija prilaza, stuba, parkova i ulica, u kojem god dijelu grada Zagreba živjeli, dobit će novi karakter i identitet. Prvi put u hrvatskoj povijesti ona će imati autorski potpis ljudi koji su, u niši struke u kojoj djeluju i okrilju vremena u kojemu žive, ponajbolji. Zagreb će tako dobiti autohtonu tipografiju i čitav popratni sustav funkcioniranja, osmišljene isključivo za potrebe obilježavanja ulične mreže glavnoga grada Hrvatske. 

Kad su odlučili inicirati sustav oblikovanja i unificiranja ulične infrastrukture, zagrebački gradski oci teško da su za taj zadatak mogli izabrati dizajnerski dvojac koji bi strukovnim zaleđem, dosadašnjom karijerom i značajem na suvremenoj domaćoj dizajnerskoj sceni, bolje odgovarao projektu od Nikole Đureka i Damira Bralića. Ti mladi dizajneri, obojica u svojim srednjim tridesetima, iza sebe imaju neka od najbitnijih domaćih dizajnerskih priznanja, sijaset kvalitetno odrađenih projekata, ali i ono što je možda najvažnije, nekoliko generacija studenata koje i danas na Umjetničkoj akademiji u Splitu i Studiju dizajna u Zagrebu vizualno odgajaju, ne bi li jednako predanim angažmanom i talentom sustavno održavali domaću vizualnu kulturu na razini koju zaslužuje i treba. Simpatičan dvojac koji stoji iza projekta redizajna i redefiniranja funkcioniranja zagrebačke ulične signalizacije, opsežnom mi je prezentacijom dao na uvid izvjesnu budućnost zagrebačkih ulica koja će, osim visokog estetskog nivoa i informacijske logičnosti, popraviti upravo niz nelogičnosti koje su se nagomilale dugogodišnjim zanemarivanjem.

Kako je uopće došlo do vaše suradnje s gradom?

Đurek: U Gradu je već neko vrijeme postojala ideja i svijest da se po ovom pitanju nešto napravi. Ljudi koji tamo rade, uključujući i našeg kolegu dizajnera Luku Thuma, svjesni su niza elemenata koji do sada nisu funkcionirali i potrebe za promjenama. Prvotni kontakt ostvaren je s ciljem generalnog unificiranja te signalizacije, barem u smislu fonta. No, nakon uvida u problematiku postalo je jasno da se ovom zadatku ne može pristupiti segmentarno već sveobuhvatno, sagledavajući čitav sustav, a ne samo font. Stoga sam im predložio da, u suradnji s dugogodišnjim suradnikom Damirom Bralićem, ponudimo potpuno novi, od početka promišljen sustav.

Koje su bile vaše prve reakcije nakon sagledavanja zadatka ispred vas. Kakvo je postojeće stanje zagrebačke ulične signalizacije?

Bralić: Nered koji trenutačno postoji je prevelik, nema nikakve unificiranosti. Raspon postavljenih ploča proteže se od pretprošlog stoljeća do danas, a najstrašnija su rješenja nastala posljednjih dekada kad je digitalizacija proizvodnog procesa omogućila posve proizvoljna rješenja. Raznolikih su formata, koristi se više različitih fontova, a apsurd ide do te mjere da u određenim trgovačkim lancima možeš kupiti broj pa ga staviti na kuću. Pravila o postavljanju su zanemarena, osim onoga da kuća treba imati broj. Ali, ne zna se kakav. Mnogo je nelogičnosti u nazivanju ulica, tu su također nedostajala pravila koja onemogućuju improvizacije i propuste. 

Kako je krenula razrada ideje, za što ste se uhvatili u stvaranju svoje tipografije i koliko se ona referira na neke postojeće elemente?

Đurek: Prvo smo htjeli detektirati koja su to zagrebačka pisma prisutna na natpisima i brojevima ulica na koja bismo se mogli referirati. No, brzo smo zaključili da isključivo zagrebačko pismo ne postoji, najstariji prisutni elementi austrougarske su provenijencije u crveno-bijelom korporativnom kodu tadašnje monarhije. Zatim smo krenuli analizirati tipografsku baštinu, proučavajući natpise koji postoje na donjogradskim zgradama. Najviše smo se uhvatili potpisa arhitekata na objektima iz razdoblja secesije, ostataka natpisa po zgradama, kao i pismovnih formi kakvu nalazimo u plakatnoj baštini Tomislava Krizmana, Bele Čikoš Sesije, Bele Auera i suvremenika iz istog razdoblja sa samih početaka hrvatskog grafičkog dizajna.

Bralić: Jedini element od postojećih signalizacijskih ploča u gradu sa sviješću o tipografiji, koji se može promatrati kroz prizmu autentičnog pisma, je ploča još uvijek postavljena u Berislavićevoj ulici, paradigmatska ploča našeg projektnog zadatka. Na njoj su prisutna kvalitetna rješenja kombinacija slovnih znakova karakterističnih za hrvatski jezik, uz popratni opis tko je bio nositelj imena ulice. Sve su to elementi na koje smo se mogli direktno vezati.

Đurek: Nakon toga napravili smo suvremenu interpretaciju pisma, čiji su segmenti izvedeni iz različitih dijelova spomenutih pisama. Držali smo se osnovnih pravila za signalizaciju, koja se moraju poštovati zbog što bolje čitljivosti, pa smo stilske momente iz secesijskih pisama iskoristili u funkcionalnom smislu, oblikujući veće otvore pismovnih formi te mekše rubove, što olakšava čitanje s udaljenosti, iz kosine i u različitim svjetlosnim uvjetima.

Font koji ste stvorili generiran iz nasljeđa potpuno je autorski, koje su njegove karakteristike?

Bralić: Font smo nazvali Ilica, po najprepoznatljivijoj zagrebačkoj ulici odakle će postavljanje nove signalizacije i krenuti. No, ovdje nije riječ samo o fontu, nego o čitavom sustavu koji smo razvili. S obzirom na vrstu primjene font treba različite module. Stoga smo napravili sistem varijabilan po širini i debljini slova, što u konačnici daje šesnaest različitih varijanti. S obzirom na primjenu, dužinu naziva ulice, upotrebu i kombiniranje, izradili smo striktna pravila funkcioniranja fonta, po kojima se gradi sustav primjene.

Boja signalizacije ostaje ista, a ostalo se, kako mi se čini, sve mijenja? Koje se sve promjene uvode na plave table?

Bralić: Što se tiče plave boje, ona je na simboličkoj razini zaštitni znak grada Zagreba, u utilitarnom smislu vrlo dobrog kontrasta koji pridonosi čitljivosti pa nije bilo potrebe da se mijenja. Nama je to prirodna boja gradske signalizacije, jer se taj model proširio gotovo po čitavoj Hrvatskoj, u svijetu signalizacije koriste se kombinacije boja koje su funkcionalno jednako prihvatljive. Do sada su imena ulica i trgova bila ispisana isključivo verzalima, popularno zvanim 'velikim' ili 'štampanim' slovima, što će se također mijenjati. Kurenti (tzv. 'mala slova') imaju znatno bolju čitljivost radi razlika među pojedinim slovnim znakovima te su znatno štedljivija s obzirom na ograničenu veličinu ploča i potrebnu širinu teksta. Pojednostavili smo i suvišan bijeli okvir koji je postojao uokolo naziva, on je sad reduciran na funkcionalni minimum- samo jednu crtu na lijevoj strani - koja podcrtava i čini nedvosmislenom oblikovnu odluku lijevog poravnanja teksta.

Napisi po medijima nakon prezentacije projekta izazvali su uvijek spremne komentatore koji se, uobičajeno, pozivaju na povijesno naslijeđe, duh vremena i sl. Kako to komentirate?

Đurek: Ljudi su se saživjeli s nekim elementima i to je prirodno. Podsjeća ih na djetinjstvo, stari Zagreb, misle da ta signalizacija ima neki zagrebački duh i romantiku, ali ona realno nema značajnu tipografsku vrijednost. Najstarije varijante kućnih brojeva prenesene su iz Beča i ostalih srednjoeuropskih metropola, mnoge od njih nisu u originalnom obliku već su približne reprodukcije i nemaju nikakvu povijesnu i baštinsku vrijednost niti autentičnost. Ti oblici i tipografija nametnuti su nam automatizmom, procesom preslikavanja kao provincijalnoj sredini. Ovo što mi radimo je 'novo', pa tu nastaje problem. Ljudima često odgovaraju samo stare stvari, koje čim malo uhvate patinu izgledaju 'starinski' pa ih doživljavaju kao da su vrijedne. Novi će natpisi imati puno više veze sa Zagrebom i autentičnošću i na tome se može izgraditi identitet grada, izvlačenjem povijesnog kontinuiteta koji je bio prekinuti i u tipografskom smislu zanemaren.

Kako ste vi generalno zadovoljni projektom i njegovim razvojem?

Bralić: Dizajn je često dobar barometar šireg sustava na koji se naslanja pa je tako i ovaj projekt odličan primjer kako dizajn može retrogradno utjecati na neke stvari. U gradu sad revidiraju pravila, načine i zakone, definiraju količine znakova, sve elemente koji su do sada ograničavali i onemogućavali sustavnu primjenu. Ovaj ih je projekt na to potaknuo, puno toga su uvidjeli i svjesni su nekih problema kojih prije nisu bili... Manje više, zajedničkim naporima, stvar sjeda na svoje mjesto.

U kojoj je projekt trenutačno fazi?

Đurek: Mi smo s projektom u principu gotovi. Postoje još neke modifikacije i specifičnosti koje treba popraviti, smjerokazi, strelice i sl. Uskoro bi grad trebao raspisati natječaj za izvođača, pa nakon što se dobije izvođač, počinje izvedba. Mi se samo nadamo da neke strukturalne promjene neće usporiti projekt. Inicijalna je ideja da se svi elementi izmijene unutar 5 godina. S obzirom na količinu vremena kroz koje se nitko ovim nije bavio, sad nije presudno da se to dogodi točno u mjesec. Najbitnije je da se to održi, da se ne raspadne. Ako se eventualno ljudi promijene, važno je da se sustav svejedno postavi i počne realizirati, jer je prijeko potreban da se riješi krš i nemar koji se godinama nakuplja.