Ivan Čižmek, Detalj iz mape "Zagreb u 99 varjacija"  (klikni za uvećani prikaz)

 

Mapa je autobiografski pregled događanja u Zagrebu u periodu od 1990.  do 2010., u kojoj su kroz kolaž teksta, slikovnih prikaza, crteža, novinskih isječaka i autorovih komentara u suodnos postavljene nekadašnje utopističke vizije grada i devastacija urbanog prostora danas.

Integralne vizije o urbanom prostoru kao humanom i funkcionalnom potiču kako iz kozmopolitskog duha Ivana Čižmeka, tako i iz njegove edukacije u Parizu, u jednom od tada najuglednijih studija Jošić, Candilis&Woods.  Korbizjeanski duh  i iskustvo rada u Parizu ostavilo je traga i urbanističkoj praksi Ivana Čižmeka kroz rad u Urbanističkom institutu Hrvatske i Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša. Čižmek sredinom šezdesetih godina kao sudionik zagrebačkog međunarodno značajnog pokreta Nove tendencije, te kasnije kroz Gorgonu,  ostaje povezan sa zagrebačkom likovnom scenom. Njegov nježni program izgradnje Novog Zagreba vidljiv  je u urbanizmu Dugava koje su uključile postojeći ruralni kontekst naselja (Hreljić) i dodale humane stambene blokove, društvene (prostor za igru ) i trgovačke (Okotogon) sadržaje, čuvajući pritom zatečeni i izgrađeni prirodni okoliš (rukavac Save, zelenilo) nekadašnjih naselja. Takav pristup pokazuje razumijevanje i ljubav prema gradu, te poznavanje kulture stanovanja i tradicionalne strukture zagrebačkih donjogradskih blokova, odnosno baštine građanskog društva. Upravo je taj emocionalni odnos prema gradu proizveo Mapu koja sadrži stotinu prikaza gustog vizualnog teksta, koja u sedam cjelina razvija zasebne priče i ocrtava Ivana Čižmeka kroz  teme i područja koje su ga zaokupljale na profesionalnom i intimnom planu. One promišljaju prostor i način života, prirodno prostiranje grada, kulturu prostora i planiranje grada, sudbinu javnog prostora, grad u tranziciji i prostorne tropizme, Croacid , činovnički urbanizam, urbanizam nofca (sve Čižmekovi termini).  Čižmek  se posebno osvrće na paradigmatske tekstove o gradu budućnosti A. Mohorovičića iz 1996. (prikaz Mohin testament), te Šegvićevo  građansko društvo i baštinu socijalističkog grada  (prikaz Dualni grad),  postavljajući ih u suodnos s vremenima nesređenog sustava poraća. Mapa pomišlja etičke i prostorne vrijednosti prostora, zabilježene krećući se gradom kroz prostor i vrijeme, heterotopije, mjesta sreće i mjesta zla koje poništavaju grad. Urbani fenomeni današnjice, emocionalno i vizualno preoblikovani u prikazima, postaju ne-mjesta brutalnog grada i obitavalište proždrljive  kapitalističke zvijeri.

 

 

Ivan Čižmek, Detalj iz mape "Zagreb u 99 varjacija" (klikni za uvećani prikaz)

 

Posljednja cjelina mape je umjetnička refleksija o prostoru i načinu života čije je svjedočanstvo o prostoru i vremenu  vidljivo u prikazima grada kroz interpretacije Kožarića (odnos planine i grada), Vanište (vodena avenija), Knifera (meandriranje grada), Jurića (promet i veze u gradu),  a koje su prema Čižmeku duhovni potencijal grada, u kojem je grad složeni prostorni kulturni sustav različitosti.  

Kolaži slike i teksta najintimnije kroz crtež i rukopis ocrtavaju autorovo proživljavanje grada promijenjenih vizura, devastiranih pojavom novih struktura koje Čižmek bilježi kroz period od dvadeset godina. Listovi mape su svojevrsni terapeutski kontinuirani rad koji analizom i konfrontiranjem u vidu slikovnih i tekstualnih komentara, otvaraju prostor slobode. Kretanje kroz slojevitu mapu, paralelnu s višeslojnošću grada  završava  poznatim crtežom (Kotača/ Kotač mrtvčkih kola) nastalim za antičasopis Gorgona. Izrazom vječnih promjena i prolaznosti Čižmek poručuje: preživljavanje pretvorimo u borbu za humano društvo u našoj urbanoj cjelini. 

“Svi imaju sposobnost prilagođavanju novim prilikama. Pa zato mislim: kad su živa bića preživjela ledeno doba, kad je stvoren čovjek, uvjeren sam da će preživjeti sve ono što nam danas priređuju političari. Zato mislim da ne treba biti pesimist” - I.  Čižmek u pismu Nikoli Polaku, ožujak 2010.