Vijesti

Reakcija na pokušaj nestručnog definiranja pojma ‘tradicijskih naseobina’ i manipulacije strukom za iskorištavanje propusta u zakonu

Autor/izvor: DAZ/DAS 30/01/2017

Poštovani,

u koordinaciji s hrvatskim društvima arhitekata šaljemo vam dopis zbog slučaja koji je izazvao veliko ogorčenje među građanima Splita i arhitektima diljem Hrvatske, a koji je štetni presedan i potencijalna opasnost za prostor i struku na nacionalnoj razini.

Naime, u izvješću izmjena Prostornog plana uređenja grada Splita vidljiva je primjedba gradonačelnika Splita i odgovor izrađivača, kreiran uz konzultacije s Ministarstvom graditeljstva. Preciznije, u točki 65. izvješća gradonačelnik Splita ‘Traži da se na području Park šume Marjan odredi ‘zona tradicijskih naseobina’ kako bi se omogućila legalizacija nelegalno izgrađenih zgrada’, a Ministarstvo graditeljstva mu, unatoč mišljenju izrađivača, to formalno opravdava.

Ukratko, na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, u nacionalnom parku, parku prirode i regionalnom parku mogu se ozakoniti samo građevine unutar tradicijske naseobine (članak 5., stavak 1, alineja 2). Ovaj članak gradonačelnik Splita želi eksploatirati na način da mu Ministarstvo graditeljstva potvrdi da se i građevine izgrađene sve do zakonskog roka za legalizaciju (2011. godine) mogu proglasiti ‘tradicijskim naseobinama’. U medijima se, prema ministrovim istupima, nagađalo da će se to dogoditi, ali sada je ostvareno i u službenom dokumentu.

Zbog svega navedenog, Društvo arhitekata Splita je, uz podršku ostalih društava arhitekata diljem Hrvatske, zaključilo sljedeće:

1) takvim definiranjem ‘tradicijskih naseobina’ od strane Ministarstva, otvaraju se vrata neselektivnoj legalizaciji na raznim područjima posebne vrijednosti u RH (nacionalnim parkovima, park šumama itd.), što bi dodatno ugrozilo najvrijednije prostore Republike Hrvatske, jedinstvene ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu;

2) arhitektonska struka se koristi kao ‘živi štit’ u pravno-političkim dosjetkama i traženju propusta u zakonu, što je nedopustivo na strukovnoj i civilizacijskoj razini. Situacija je još problematičnija zbog činjenice da nijedan legitimni akter arhitektonske struke nije konzultiran po ovom pitanju (Hrvatska komora arhitekata, Udruženje hrvatskih arhitekata, lokalna društva arhitekata, arhitektonski fakulteti);

3) ovim postupcima se autentičnu tradicionalnu gradnju, koju bi se trebalo štititi zbog kulturne i društvene vrijednosti za arhitektonsku struku te hrvatsko društvo i kulturu, degradira i u osnovi ismijava, izjednačavajući je s (post)tranzicijskom ilegalnom gradnjom.

‘Tradicijske naseobine’ su prema okvirnoj definiciji neornamentirane građevine jednostavnih oblika, sagrađene od autohtonih, lokalno raspoloživih materijala, s vremenskom granicom početka 20. stoljeća (maksimalno do 2. svj. rata). Takvi objekti su lako prepoznatljivi i laiku, jer su diljem Hrvatske elementi kulturne baštine i neraskidive tradicije potekle od naših predaka. Ukratko, to su elementi koji prostor čine kulturno bogatim i slojevitim te lako prepoznatljivim domaćoj i inozemnoj javnosti.

Kao lokalnom društvu arhitekata dužnost nam je medijski istupiti i javno odbaciti ovakav način ophođenja prema (vrijednom) prostoru i struci u gradu Splitu. No, s obzirom da je problem detektiran kao problematično pitanje i na nacionalnoj razini, uz podršku i koordinaciju sa gotovo svim društvima arhitekata Hrvatske, kao arhitektonska struka iznosimo stav da ovakav pristup definiranju i ophođenju prema vrijednim prostorima Republike Hrvatske nije društveno prihvatljiv niti strukovno legitiman.

S poštovanjem,

U ime Predsjedništva Društva arhitekata Splita,

Predsjednik Dragan Žuvela