Opis

Stolica je jedan veliki dizajnerski problem. To je objekt koji stoji u prostoru i mora biti iz svakog kuta formiran i mora biti u redu. Stolica je najteži zadatak i bez eksperimenta uopće je nije moguće stvarati. Kod cijelog rada koji se zove dizajn, a i u arhitekturi, ja sam uvijek slijedio jedan drugi put. Nisam imao oblikovnu predodžbu nego sam imao funkcionalnu, tehnološku, a oblikovni je dio bio samo moja kontrola – to je bio moj osobni odnos prema tom predmetu. Kod tih stvari predmet se mora napraviti, nema druge, u naravi, onda možeš studirati pozicije iz kojih to gledaš. Stolac predstavlja vrhunac rada jednog arhitekta i jednog dizajnera.
Slovenski dizajner Niko Kralj imao je prezentaciju svoje stolice u Društvu arhitekata. Tumačio je da je postigao elastičnost tako da se svaka lamela pod pojedinačnim opterećenjem ugibala neovisno jedna od druge. Kako su pojasevi bili upeti u konstrukciju sjedalice tako nešto nije bilo moguće. To me je ponukalo da počnem razmišljati kako se ploča može stvarno učiniti elastičnom. Došao sam na ideju da to mora biti slično prstima koji su vezani za šaku a svaki se može pomicati za sebe. To znači, trebalo je ploču previti preko rubova i proreze produžiti da prelaze preko njih. Nisam razmišljao o stolicama koje bi bile za dnevne sobe, nego sam stalno imao u vidu bolnice, čekaonice svih vrsta, kolodvore itd., gdje se satima čeka i mora se sjediti na elastičnoj sjedalici kako bi se moglo izdržati. U primjeni sam tada računao naročito na sredstva javnog prometa, na autobuse i tramvaje, gdje su obično te sjedalice bile drvene, neelastične i neudobne, a moraju se lako održavati. Elastične su se sjedalice mogle lako ugraditi u postojeće konstrukcije sjedala. To bi čuvalo kičmu jer se svi udarci na cesti prenašaju na skelet i dalje, na sve organe. To je bila ideja.

Tip projekta	Produkt dizajn
Status projekta	Realizacija
Površina	0 m2