Kroz povijest, ljudsko mjerilo i ljudske proporcije su služile u svrhu mjerenja te je stoga razumijevanje istih bilo važno i nerijetko predmet proučavanja. U prvom dijelu radionice djeci su prezentirani Da Vincijev Vitruvijev čovjek, Le Corbusierov modulor te su provjeravane proporcije vlastitih tijela - visina u odnosu na raspon ruku, broj koraka u odnosu na visinu, odnosi duljina naših stopala i dlanova te mjere poput stope (stopalo), inča (palac) i egipatskog lakta. Prilikom ovih mjerenja djeca su izradila preslike svojih dlanova, stopala i laktova te su pomoću njih pokušala mjeriti i prostor oko sebe.

U drugom dijelu radionice bavili smo se odnosom veličina između naših tijela i prostora u kojem se nalazimo.  Pokazani su primjeri velikih, malih, otvorenih i zatvorenih prostora te je poveden razgovor o našim osjećajima u tim prostorima, poput zaštićenosti ili slobode. Potom su djeca dobila zadatak da u zadanom volumenu zamisle prostor određene namjene i izrade ljudsku siluetu koja bi odgovarala tom mjerilu. Na taj način su propitali odnos čovjeka prema malom ili velikom prostoru, a zamišljeni prostori su bili raznovrsnih svrha i dimenzija, od spavaće sobe do dvorane i nebodera.