U sklopu XII ciklusa programa Arhitektura i naslijeđe o obnovi i revitalizaciji naslijeđa sredstvima fondova Europske unije slijede predavanja o revitalizaciji zagrebačkih muzeja
23. 03. 2017.
SKRIVENO BLAGO GORNJEGA GRADA - REVITALIZACIJA PALAČE BABOČAJ - GVOZDANOVIĆ
Katarina Bence, Željko Kovačić, Miroslav Gašparović, Vesna Ledić
06. 04. 2017.
OBNOVA PROČELJA ETNOGRAFSKOG MUZEJA – PROJEKT NOVOG POSTAVA
Goranka Horjan, Blanda Matica
20. 04. 2017.
OBNOVA TEHNIČKOG MUZEJA I NOVI POSTAV
Markita Franulić, dr.sc. Vlatka Rajčić
11.05.2017.
OBNOVA SPOMENIČKE PALAČE AMADEO ZA HRVATSKI PRIRODOSLOVNI MUZEJ 21. STOLJEĆA
Goran Rako, dr.sc. Iva Mihoci
Ciklus predavanja o obnovi i revitalizaciji nasljeđa sredstvima EU fondova nastavlja se prikazom projekata koje su osmislila i prijavila četiri zagrebačka muzeja: Muzej za umjetnost i obrt, Etnografski, Tehnički i Prirodoslovni muzej. Programi projekata obuhvaćaju vrlo širok raspon aktivnosti dugoročno uvrštenih u planove financiranja sredstvima Grada Zagreba; izvođenje radova obnove zgrada, izrada projektne dokumentacije, projekti novog stalnog postava, uređenje čuvaonica te restauriranje muzejskog materijala.
Za arhitektonsko naslijeđe Zagreba projekti su od iznimnog značaja budući da su muzejske zgrade zaštićena kulturna dobra i nalaze se na istaknutim pozicijama u povijesnoj jezgri Grada Zagreba. Obnovom i revitalizacijom osigurava se afirmacija arhitektonskih i urbanističkih značajki, posjećivanje i interpretacija materijalnih i nematerijalnih vrijednosti ambijenata i arhitekture.
Gornjogradska palača Babočaj Gvozdanović u Visokoj 8 skriva u svojim prostorima zbirka Anke Gvozdanović, reprezentativnu ambijentalnu cjelinu, koja svojim uređenjem dokumentira kulturu življenja imućnijeg građanstva u Zagrebu krajem 19. i početkom 20. Podignuta je na nekadašnjem gradskom bedemu pred kraj 18./početak 19. stoljeća. Tijekom 19. stoljeća promijenila je nekoliko vlasnika, a u 20. stoljeću kupuje je veleposjednik Dragutin pl. Gvozdanović i njegova supruga Anka. Palača Gvozdanović imala je značajnu ulogu u društvenom životu Zagreba između dva rata. Ambijentalnu zbirku čini stambeni prostor na katu namješten i opremljen u duhu neostilova. Vrt na padini prema Tuškancu uveden je u hrvatski registar spomenika vrtne arhitekture.
Zgrada Etnografskog muzeja ugrađena je jednokatnica izgrađena 1902-03. prema projektu Vjekoslava Bastla na zapadnoj strani Lenucijeve potkove na trgu I. i A. Mažuranića. Alegorijske skulpture na pročelju rad su Rudolfa Valdeca, a Oton Iveković autor je oslika kupole nad središnjom dvoranom. Zgrada, podignuta kao izložbeni prostor Trgovačko-obrtničke komore, prenamijenjena je u Etnografski muzej po njegovu osnutku 1919. i jedinstveni je primjer izložbenog prostora secesijske epohe.
Zgrada Tehničkog muzeja u Savskoj 18, sagrađena 1949. prema projektu Marijana Haberlea kao proširenje izložbenog prostora kompleksa Zagrebačkog zbora, jedinstveni je dokument visokih aspiracija te tehničkih i oblikovnih mogućnosti vremena u kojem je nastao. Sklop građevina izveden u drvenoj skeletnoj konstrukciji, s rešetkastim krovnim nosačima i zatvoren drvenom oplatom 1959-63. prenamijenjen je u muzej.
U palaču Amadeo u Demetrovoj ulici, u kojoj se danas nalazi Hrvatski prirodoslovni muzej, preseljena je 1869. prirodoslovna zbirka i muzejska knjižnica Narodnog muzeja. Narodni muzej, hrvatski nacionalni muzej, utemeljen je 1846. u Zagrebu, u sklopu hrvatskoga narodnoga preporoda, na poticaj zagrebačke Čitaonice, Matice ilirske te Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu. God. 1866. odlukom Sabora uređeno je ustrojstvo muzeja, njegov pravni položaj te načini financiranja: Narodni muzej postao je Zemaljski muzej Trojedne Kraljevine pod upravom Akademije. Od 1870. izdavao je Viestnik Narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu. utemeljenog 1846. u Zagrebu.
Palaču Amadeo “kuću s plesnom dvoranom” podigao je grof Antun Pejačević 1796. na gornjogradskom bedemu. Od 1797. tu su se održavale kazališne predstave, a prvo gradsko kazalište kao “Amadeov teatar” nalazilo se u palači 1807-34. godine.
Palača Babočaj-Gvozdanović je zaštićeno kulturno dobro i ujedno se nalazi na području Povijesno urbane cjeline Grad Zagreb u dijelu za koji je utvrđen sustav zaštite „A“ – Područje izuzetno dobro očuvane i osobito vrijedne povijesne strukture.
Palača je zbog svoje dotrajalosti sada zatvorena za javnost.
Namjera ovog projekta je vraćanje Palače Babočaj-Gvozdanović građanima Grada Zagreba i njegovim posjetiteljima provođenjem njene temeljite obnove, modernizacije i opremanja te razvojem palete kulturno-turističkih proizvoda koji će se nuditi i odvijati u sklopu obnovljenih i potpuno opremljenih prostora Palače i vrta.
Projektom su planirani zahvati koji će očuvati i obnoviti izvorne graditeljske i oblikovne elemente objekta u cjelini. Projekt je izrađen i planira se provoditi u suradnji s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode.
Korist od obnove Palače je višestruka: doprinosi revitalizaciji i očuvanju kulturne baštine Gornjega grada te unapređuje turističku ponudu kako Grada Zagreba tako i cijele Republike Hrvatske.
O projektu obnove i revitalizacije palače Babočaj-Gvozdanović govorit će:
Katarina Bence dig-konzervator , voditeljica Tehničkog odjela MUO
VRIJEDNOST ZGRADE I IZRADA KONZERVATORSKE STUDIJE
Željko Kovačić dia, projektant
ZAHVATI U POVIJESNO VRIJEDNOJ ARHITEKTURI: REKONSTRUKCIJA PALAČE I VRTA
Miroslav Gašparović, prof.pov.umjetnosti, ravnatelj MUO
NOVI SADRŽAJI ZA SAMOODRŽIVOST VRTA
Vesna Ledić, dipl.ek., voditeljica projekata
PRIPREMA PROJEKTA ZA SUFINANCIRANJE SREDSTVIMA IZ FONDOVA EU
Biografije predavača:
Katarina Bence rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala na građevinskom fakultetu. Od 1981. do 1998. zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao statičar projektant. Od 1998. godine radi u MUO na radnom mjestu konzervatora savjetnika, gdje kao voditeljica tehničke službe koordinira sve projekte vezane uz rekonstrukciju tehničkih sustava, građevinsko-arhitektonsko projektiranje i zahvate na objektu Muzeja za umjetnost i obrt. Značajnije realizacije iz područja kulture: Franjevački samostan i Crkva Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, Crkva bl. Djevice Marije Kraljice Sv. Krunice u Remetincu kod Novog Marofa, Stari grad Varaždin, Stari grad Ozalj, Crkva sv. Florijana u Varaždinu Kapela sv. Križa u Križovljanu, Kapela sv. Petra Novo Mjesto kad Zeline, Palača Petris u Cresu, Zvonik i Katedrala u Osoru na Creu, Ljetnikovac Gučetić-Dubrovnik, Pavlinski samostan u Kamenskom, Restauratorski centar u Ludbregu Crkva sv. Ivana Krstitelja i Karmeličanski samostan u Kloštar Ivaniću.
Željko Kovačić, rođen 1951. godine u Sisku, diplomirao je arhitekturu 1976. godine . u Zagrebu. Nakon kratkog zaposlenja u projektnim biroima otvara samostalni projektantski ured, a od 1987. ima status slobodnog umjetnika i vlastiti biro. U početku projektira objekte javne namjene i za privatne investitore (kuća Serdar, Kovačić, Emona-globtour, slastičarnica Horak, Ham-Ham, Croata –kravata. Potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon postava izložbe Krapinski pračovjek u HPM, Zagreb, ulazi u novo područje muzejskog projektiranja, u kojem osim postava izložbi počinje raditi i na stalnim muzejskim postavima i na projektiranju novih muzeja. Značajnije realizacije iz područja kulture: Stalni postavi: Muzej grada Zagreba; Muzej ninskih starina; Nalaz s Vele svitnje, Vis; Železna nit, Kranj, Slovenija; Galerija Vidović, Split; Mjesto sjećanja- bolnica Vukovar 1991.; Tiflološki muzej; Muzej krapinskih neandertalaca, arhitektura i postav, Prelepa Gorenjska, Kranj,… Obnove spomenika kulture: Moderna galerija, Zagreb; Oranžerija dvorca Eltz, Vukovar; Branič kula u starom gradu Ozalj; Galerija Vidović, Split; Umjetnički paviljon, Zagreb; kiosk Tehničkog muzeja; crka sv. Blaža.
Vesna Ledić Oppenheim po zanimanju je diplomirani ekonomist. Nakon dugog staža u oblasti ekonomije i marketinga (Izvršni direktor sektora Tehničkih i komercijalnih poslova i Izvršni direktor Korporativnih komunikacija i Marketinga u Zagrebačkoj banci; član projektnog tima i direktor nabave na projektu Arena Zagreb...) u lipnju 2012. zapošljava se u Muzeju za umjetnost i obrt kao Voditeljica odjela za marketing i odnose s javnošću, pomoćica ravnatelja. Od travnja 2016. preuzima vođenje projekata Muzeja za umjetnost i obrt, a glavne zadaće uljučuju priprema projekata za natječaje za financiranje iz EU fondova, strateško planiranje i m eđunarodnu suradnju.
Miroslav Gašparović ravnatelj je Muzeja za umjetnost i obrt i ujedno je i likovni kritičar, profesor povijesti i filozofije, kustos i voditelj različitih zbirki slikarstva.. Uz sve titule koje ga opisuju nalaze se i brojne zasluge, među kojima se najviše ističe odlika Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Predavanje se u Programu SU-a HKA-a vrednuje s tri sata iz područja:
C GRAĐENJE, ODRŽIVA GRADNJA I KONTEKST
C3.1 Nasljeđe
C3.2 Rekonstrukcija