DAZ predstavlja ciklus video intervjua kojima će zabilježiti razgovore s poznatim hrvatskim arhitektima. Prvi ciklus obuhvatio je intervjue s tri arhitekta koji su među strukom već dobro poznati zbog bogatog opusa i vrijednih projekata i realizacija. Intervju su vodili mladi studenti i arhitekti i od svojih starijih kolega pokušali dobiti odgovore na pitanja o njihovom dosadašnjem iskustvu u struci, realizacijama, studentskom životu i drugim  životnim mudrostima koje su bili spremni podijeliti s mlađom generacijom.

Drugi po redu je razgovor s Bogdanom Budimirovom koji nam je otkrio zašto je upisao arhitekturu a ne kemiju, kakav je Strižić bio mentor i kako je izgledala gradnja studentskog grada. Zatim nam je pričao o počecima prefabricirane gradnje na našim prostorima, o svojim patentima i o projektu na kojem trenunto radi. Sve to, a i još mnogo više saznajte u nastavku!

Video

Predavači

Budimirov, Bogdan, Autor

Bogdan Budimirov je rođen 28.6.1928. u Izbištu, Banat. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beloj Crkvi, gdje je maturirao 1948. godine. Iste godine došao je u Zagreb i upisao se na Arhitektonski odsjek Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Apsolvirao je 1960. godine a diplomirao 1975. Zaposlio se 1957. godine u GMP «Jugomont» kao šef tehnološkog odjela, gdje je radio do 1963. kada je prešao u projektnu firmu «Inženjering-projekt» kao šef grupe za prefabrikate. Godine 1966. prelazi u «Interplet» koji ga šalje u Njemačku u svoje poduzeće «Interbau» za tehničkog rukovodioca, gdje ostaje do 1969. godine. Od 1969. radi kod arhitekta Wirsinga a 1970. prelazi u projektnu firmu «Plan» GmbH. Od 1978. do 1985. radi u firmi «Moya» a nakon toga samostalno, sve u Munchenu. Vraća se u Zagreb 1988. godine i radi kao slobodni umjetnik. Još na svojim prvim radnim mjestima, u «Domu» i «Standardu», bavio se je problemima prefabrikacije da bi se kasnije u fazi individualnog rada bavio dizajnom namještaja i ambalaže, Za njegovo je djelovanje karakterističan rad u grupi, te stvaranje kompleksnog proizvoda (funkcija, konstrukcija, tehnologija i oblik). Kroz oblik grupnog rada stvorio je montažne sisteme YU-60, YU-61, Spačva, Marles i SPIG. U firmi Plan GmbH bio je zamjenik glavnog projektanta. Stvorio je montažne sisteme za izgradnju velesajma u Nuernbergu, te montažni sistem za izgradnju putničke zgrade aerodroma Munchen II, a kod Wirsinga čelični sistem za partijsku centralu SPD-a u Bonnu. U firmi «Moya» radio je na dizajnu uredskog namještaja. Tu je stvorio crtaći stol koji je 1982. dobio priznanje «Gute Industrieform » u Hanoveru. Danas se bavi industrijskim dizajnom i dizajnom unikatnog namještaja, te specijalnim konstrukcijama. Član je Društva arhitekata Hrvatske od 1956., član uredništva časopisa Jugomont, 1961/63. a član ULUPUH-a od 1966. Također je bio član Deutsche Werkbund e.V. 1974., Deutsche Geselschaft fuer Sonnenenergie e.V. 1977., Deutsche Geselschaft fuer Baukybernetik e.V. 1978. Održao je brojna predavanja u stručnim institucijama i udrugama te na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2007. nakladnička firma UPI2M Books izdala mu je knjigu „U prvom licu“ za koju je dobio publicističku nagradu UHA-e 2008. godine. Dobitnik je nagrade „Viktor Kovačić“ za životno djelo 2006. godine.