Godišnjica

50 godina smrt Le Corbusiera

Autor/izvor: DAZ 28/08/2015

Charles Edouard Jeanneret, poznatiji kao Le Corbusier, najvažniji i najutjecajniji arhitekt prošlog stoljeća umro je 27. kolovoza 1965., u dobi od 77 godina, plivajući podno svoje kuć(ic)e na francuskoj rivijeri, usprkos preporuci liječnika da to ne čini. Uzrok smrti vjerojatno je bio srčani udar.

Le Corbusier je odmor redovito provodio u mjestu Roquebrune Cap Martin nadomak Monte Carla, na francuskoj Azurnoj obali, ispočetka posjećujući cijenjenu arhitekticu Eileen Gray, čija kuća dovršena 1929. godine ga se snažno dojmila. Slavni arhitekt je u neposrednoj blizini 1952. godine, kao rođendanski poklon supruzi Yvonne, sagradio malu kuću za odmor, cabanon. Radi se, doslovno, o drvenoj 'kabini' ('cabanon' na francuskom znači malu, montažnu najčešće drvenu, nekad i prenosivu kuću za odmor), naslonjenoj na mali restoran L'etoile de mer (s kojim je bila i povezana vratima), u dogovoru s vlasnicima restorana, na njihovom zemljištu.

1 sobe za iznajmljivanje 2 restoran Etoile de mer 3 cabanon 4 atelier 5 kuća E-1027 (Eileen Gray)

Cabanon je minuciozno isprojektirana stambena ćelija dim. 3,66x3,66x2,26 m (mjere su, dakako, derivirane iz Corbusierovog sustava proporcija Modulor 2), s jednostrešnim krovom. Sadrži dva kreveta s ugrađenim spremišnim prostorom, stolom, radnim pultom, umivaonikom i zahodskom školjkom. Cabanon nije sadržavao kuhinju jer je par objedovao u spomenutom restoranu, a tuš je bio vanjski.

Pogled s juga

Pogled prema 'dnevnom' dijelu

1 ulaz 2 veza prema restoranu 3 vješalica 4 predprostor 5 WC 6 garderobni ormar 7,9 kreveti 8 komoda 10 polica 11 stol 12 pult

Aksonometrija

Presjeci

Uz cabanon, Corbusier je projektirao i (također drvenu montažnu) kućicu-atelier, kao i pet soba za iznajmljivanje, s druge strane restorana.

Atelier

'Imam dvorac na azurnoj obali', govorio je. I, doista – ovaj suptilno osmišljeni i precizno isprojektirani kubikul i spektakularna vista koja se pruža prema zaljevu Monte Carla opravdavaju ovu tvrdnju.

Pogled iz cabanona prema monegaškom zaljevu

Spomenuti restoran više nije u funkciji, a obitelj Rebutato, vlasnik posjeda, prepustila je upravljanje objektima nadležnoj državnoj ustanovi. Postoje planovi da se - na pruzi koja prolazi duž obale - napravi mala stanica kojom bi se lakše dolazilo u ovaj mali, ali intrigantni kompleks.

Le Corbusier na terasi restorana Etoile de mer

Nakon smrti Corbusierovo tijelo prevezeno je na odar u pariški Louvre, da bi potom bilo vraćeno u Roquebrune Cap Martin, a veliki arhitekt sahranjen u grobnici koju je projektirao nakon smrti supruge Yvonne, osam godina ranije.

Le Corbusier se rodio u obitelji umjetnika, njegov otac je bio slikar i graver brojčanika na satovima, a majka glazbenica. Počeo je rano slikati i izučavati obrt graviranja. S četrnaest godina počeo je pohađati umjetničku školu, ali se uskoro posvetio arhitekturi. Godine 1902., na međunarodnoj izložbi cizeliranih satova u Torinu njegov rad je nagrađen diplomom.

Od 1906. god. posvećuje se isključivo arhitekturi, živi skromno, putuje po svijetu, a u Italiji proučava tamošnju arhitekturu. Slijedeće godine odlazi u Austriju gdje započinje proučavati armiranobetonske konstrukcije i ostvarivati prve arhitektonske projekte (1912.). Tijekom Prvog svijetskog rata radio je kao učitelj.

Godine 1917. trajno se nastanjuje u Parizu i sa kasnijim dugogodišnjim saradnikom Amadeom Ozefantom izdaje manifest kubizma koji postaje osnova purizma.

Godine 1921., s rođakom Pierom Jeanneretom otvara atelier u kojem radi do 1965. godine. Tada je prihvatio svoj pseudonim, navodno izvodeći ga iz imena davnog pretka, Lecorbésiera. Od 1923. gradi zgrade širom svijeta. Le Corbusier postaje poznat prvonagrađenim natječajnim projektom za palaču Lige naroda u Genevi 1927. godine, a njegovo možda najpoznatije djelo je vila Savoye (1929.).

God. 1928., Le Corbusier je bio jedan od glavnih osnivača Internacionalnog udruženja modernih arhitekata (ongrès International d'Architecture Moderne, CIAM) u dvorcu La Sarraz u Švicarskoj. Ovo udruženje je promoviralo „arhitekturu kao društvenu umjetnost” i snažno je utjecalo na arhitekturu 20. stoljeća.

Tijekom Višijske Francuske, nakon što su njegovi planovi o uređenju grada Alžira odbijeni 1942. god., on se potpuno povlači iz političkog života. God. 1943, Le Corbusier objavljuje „Atensku povelju”, utemeljenu na zaključcima zasjedanja CIAM-a u Ateni 1933. god. Ona je imala presudnu ulogu u oblikovanju poslijeratnog svjetskog urbanizma.

Nakon 1945. godine koncentrira se na stambenu problematiku, u skladu sa suvremenim postulatima kolektivnog stanovanja koji on naziva „Sunčani grad” (Ville radieuse). Od 1947. do 1951. godine u Marseillesu gradi jednu takvu građevinu, takozvanu „Zgradu zajedničkog stanovanja” (Unité d'Habitation), stambeni blok za 3.600 stanovnika, koji je postao uzorom za mnoga slična rješenja.

1950-ih dobiva priliku ostvariti ideje „Sunčanog grada” dizajnirajući nekoliko građevina u središtu nove prijestolnice indijske države Punjab, Chandigarha, prvog planskog grada u Indiji. (wikipedia)