Kulturne radnike, intelektualce i kritičare bilo koje zemlje – a posebice jedne male, i svjetskim kulturnim centrima moći periferne, poput naše – moguće bi bilo ugrubo svrstati u dva tabora. Postoje tako oni (nazovimo ih lokal-patrioti) koji pokušavaju iznova pokazati i dokazati, da je naša umjetnost, naša arhitektura, naša književnost, štogod, sasvim na razini svjetske produkcije, ako ne i bolja, i postoje oni koji misle da tomu možda nije uvijek tako, koji su nešto samokritičniji u toj procjeni (nazovimo ih…skeptici, cinici?).