Godišnja ostvarenja

AGP dizajn i Morana Vlahović: Lauba

Autor/izvor: DAZ 08/12/2011

Intervencija na povijesnoj arhitekturi
Rekonstrukcija zgrade jašione - izložbeni prostor

Autori: Alenka Gačić Pojatina, Branka Petković, Ana Krstulović

Suradnici: Juraj Pojatina, Mladen Trbović, Tomislav Čupić, Drago Vukovojac, 
Investitor: Spremište d.o.o.
Fotografi: Damir Žižić, Dinko Žele
Projektna tvrtka: AGP dizajn d.o.o.
Godina projektiranja: 2008. - 2010.
Godina dovršetka gradnje: 2011.
Površina lokacije: 2.800 m2
Ukupna tlocrtna površina: 3000 m2
Troškovi gradnje (kn/m2): 5.000,00 kn/m2

Prostorni koncept i značajke idejnog projekta:

• Prostornost - (negativ) osjećaj prostora u cjelini / umetnuti lebdeći linijski volumen ne dodiruje postojeću strukturu starog objekta / proporcije volumena omogućavaju da prostor teče uokolo; pored, ispod i iznad/ koncentracija nepromjenljivog sadržaja unutar implementiranog volumena; jasne komunikacije, nizanje ureda, linijska organizacija
• Materijalnost - (pozitiv) sačuvani materijali iz prošlosti; krovni rešetkasti nosač, otvori na fasadi, opeka na zidovima
• Fleksibilnost korištenja slobodnog prostora za izložbe, performanse, plesne predsave i sl.
• Interakcija zaposlenika, posjetitelja i umjetnina
• Prostor kao inspiracija i pokretač na daljnje intervencije

Prostorni koncept kuće je osmišljen tako da se očuva i zadrži doživljaj originalnog prostora u cijelini.  Ta  prostornost je postignuta discipliniranom i jednostavnom formom linijskog volumena, suptilno ukomponiranom unutar zadanog postojećeg volumena ogoljele i krajnje jednostavne zgrade bivše jahaonice.

tlocrt


presjeci

Važno je naglasiti da se pomnim i suptilnim odabirom materijalnosti naglašavaju sve prednosti nasljeđa iz prošlosti poput krovne rešetke, otvora na fasadi i opeke na zidovima.


pročelja

Koncepcija je bila kako od volumena unutar prostora ocrtati ono prazno, nematerijalno, postići doživljaj slobodnog nesputanog prostora koji unosi u sebe djela umjetnika. Djelo postaje važno, prioritetno, a arhitektura postaje sekundarna i nezamjetljiva, daje samo formu i uvjete za izražavanje tog sadržaja. 

Interijer, sustav panela za postav izložbi i likovna obrada pročelja
Kuća za ljude i umjetnost - Lauba

Autor: Morana Vlahović

Investitor: Tomislav Kličko
Fotografi: Morana Vlahović, Damir Žižić
Projektna tvrtka: Ured ovl. arh. Morana Vlahović
Godina projektiranja: 2010. - 2011.
Godina dovršetka gradnje: 2011.
Ukupna tlocrtna površina: 2.500 m2

Kuća je tijekom dosadašnjeg života mijenjala namjenu, izgled i aktere, i svaka promjena u nju je ugradila novi sloj. Cilj je bio ne samo očuvati ili konzervirati to postojeće bogatstvo slojeva kuće, već ga i aktivno izložiti. Koncept je bio da se paralelno uz izlaganje zbirke, izlaže i kuća. Zapravo, izlažu jedno drugo, poput zakona o spojenim posudama.

Aluminij (materijal s konotacijama suvremenosti) apliciran je u kuću kao novi sloj koji prati uvođenje nove namjene. Iz želje (a i funkcionalne potrebe) da se omogući određeno stupnjevanje (postepenost) prilikom prikazivanja slojevitosti kuće, aluminij se aplicirao u vidu montažno/demontažnih panela. Ovi novi metalni dijelovi kuće imaju ulogu kao metalni dijelovi neke mašine (osmišljen je kompletan sustav koji omogućava nebrojeno moguće prostorne organizacije).

Panel je ukupnih dimenzija 5,00 x 3,40 m, a sastoji se od punog (širine 3 m) i mrežastog (širine 2 m) dijela, međusobno povezanih pantima što omogućava zakretanje. U svojoj “nultoj” poziciji 22 panela u potpunosti prekrivaju sjeverni zid hale, gdje se uslijed nedostatka zasebnog skladišta vidljivo skladište vješanjem pomoću elektromotora.

Skidanjem aluminijskih panela sa zidova, izlaže se povijesno ziđe od opeke. Svaki panel koji je skinut, automatski postaje dijelom prostornih konstelacija na drvenom parteru hale, gdje se potom izlaže zbirka. Na taj način kuća i zbirka izlažu jedno drugo, neprestano se igraju, čime je ostvarena neuhvatljivost identiteta interijera – on se konstantno mijenja i u prostornom smislu i u smislu atmosfere.

Profilirano pročelje obojano je u sjajnu crnu boju, masnu poput lijevanog bitumena. Memorija na konjušnicu ostvaruje se upotrebom nekih danas (barem za galerije s uobičajenim samolivom) gotovo anakronih, starinskih materijala poput drvenog poda koji bojom i mirisom podsjeća na pijesak i slamu.

Korišteni materijali: opeka (bezbojni premaz), hrastov parket (voskan), kokosov otirač, temeljna boja za rešetku i podgled krova, čelične ploče (bezbojni premaz), crno i extra-clear staklo bez okvira, tepih za urede, rauhfaser tapeta premazana uljanom bojom. Betoni su premazivani bezbojnim lakom ili uljanom crnom bojom, kako bi ostala vidljiva tekstura otiska drvene oplate. U prostoru nema bijele boje.



Ostale nominirane projekte pogledajte ovdje.