Architecture without borders

Ana Mrđen: Rotterdam

Autor/izvor: DAZ / Ana Mrđen 10/11/2014

Društvo arhitekata Zagreba uspješno privodi kraju programa „Architecture without borders“ u suradnji sa Leonardo Da Vinci potprogramom cijeloživotnog obrazovanja Europske unije kojim je 15 mladih arhitekata iz Hrvatske dobilo priliku otići na višemjesečnu arhitektonsku praksu u inozemstvo. Ana Mrđen piše o Rotterdamu i praksi u studiju Monolab.

Izlaskom iz tek novootvorenog željezničkog kolodvora u ožujku ove godine započela je tromjesečna avantura u Rotterdamu. Ako biste me pitali: „Kako je bilo“?, mogla bih pričati satima o svim avanturama, novim iskustvima, prijateljstvima i o mnogo čemu drugom, no ukratko to bi zvučalo ovako:

Obzirom da je ovo bio moj prvi posjet Nizozemskoj, mnogi, koji su već ranije imali priliku posjetiti Rotterdam, su me upozorili na to da se taj grad razlikuje od ostalih nizozemskih gradova, što je uistinu i točno. Prvih dana sam se privikavala na relativno tvrd, hladan i moderan grad u kojem se rijetko moglo sresti čovjeka na ulici poslije 21h, što i ne čudi jer je ta najveća europska luka poznata kao radnički grad, za koji kažu da se u njemu kupuju košulje s već zavrnutim rukavima spremnim za rad od jutra do sutra. Dolaskom prvog toplog dana i vikenda sve se promijenilo. Imala sam osjećaj da su svi stanovnici ovog grada izašli van svojih domova i popunili gradske ulice, tržnice i parkove. Kako u Rotterdamu, tako i u većini Nizozemske, živi veliki broj građana drugih nacionalnih pripadnosti i kultura, Nizozemci su odlučili narasti koji centimetar više kako bi ih bilo lakše uočiti. Dakle, ako na ulici vidite nekoga tko je visok, mršav, plavokos, pije puno mlijeka i hoda bez kišobrana po najvećem pljusku, možete biti sigurni da je Nizozemac. Okružena etničkom raznolikošću, trebalo mi je samo par dana da Rotterdam počnem doživljavati ugodnim novim domom, gdje se nisam osjećala niti strancem niti turistom.


Kraneschipbrug, Rotterdam

Nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, kad je bio srušen skoro cijeli grad, izuzev najstarije jezgre Delfshaven, krenula je obnova u modernijem arhitektonskom izričaju te je tako uskoro grad postao tzv. „igralište za arhitekte“. Visoki neboderi i moderne zgrade raznih tipologija u potpunosti su odudarali od tradicionalne nizozemske arhitekture. Za par mjeseci boravka u Rotterdamu, otkrila sam da grad nudi onaj faktor iznenađenja koji možete otkriti jedino ako mu se u potpunosti prepustite, tako da nije iznenađujuće kada u kvartu iza bloka visokih zgrada sa staklenim fasadama sasvim slučajno naiđete na kanal s tipičnim nizozemskim kućicama u nizu, dok se iza drugog ugla odjednom ukaže mala šarmantna luka. Za lakše snalaženje i upoznavanje grada najčešće sam koristila bicikl, koji mi je olakšao mnoge posjete muzejima, koncertima, jezerima, parkovima. Svima je dobro poznato to glavno prijevozno sredstvo u Nizozemskoj, stoga ako dolazite u posjet isključivo kao pješak, pripazite prilikom prijelaza preko biciklističkih staza, jer voze brže od automobila i pritom se ne uobičavaju zaustavljati na pješačkim prijelazima.


Erasmus bridge, Kop van Zuid, Rotterdam


Cube House, Rotterdam

Jedan od razloga zašto sam vrlo lako i brzo zavoljela Nizozemsku je i sistem njihovog javnog prijevoza. Jedna kartica za sve vrste prijevoza u cijeloj Nizozemskoj, koja briše duge minute čekanja u redovima za informacije i blagajne. Tako je bilo puno lakše svaki slobodan trenutak iskoristiti za kratki izlet i u relativno kratkom periodu posjetila sam veći broj nizozemskih manjih i većih gradova. Lako je bilo odlučiti se i otići do Den Haaga na klizanje, izlet do plaže, izložbu… i na povratku svratiti u Delft na piće uz jedan od brojnih kanala. Doduše, ponekad bi izbor bio težak, pa bismo jednostavno otišli do kolodvora i uhvatili prvi vlak bilo za Amsterdam, Utrecht ili Harlem.


Central station, Rotterdam


Strandbeest, Theo Jansen, Den Haag

Prije samog dolaska u ured Monolab, u kojem sam odradila stručnu praksu, dobila sam jasne upute o načinu rada i funkcioniranja samog ureda, tako da su pripreme za praksu počele i prije samog dolaska u Rotterdam. U zadnjih petnaest godina, ured se bavio raznim projektima, od dizajna namještaja, projektiranja kuća, pa sve do izrade velikih urbanističkih planova. U početku mi je trebalo neko vrijeme da se naviknem na potpuno novi način promišljanja arhitekture i prostora, kao i na način rada, koji se isključivo obavlja kroz skice, makete i 3D modele. 2D crtanje je izrazito zabranjeno! Za vrijeme prakse, imala sam priliku intenzivo sudjelovati u radu na dva veća projekta, natječaju za turistički centar Klekovača i na izradi projekta kampusa za proizvodnju visokotehnološke hrane na belgijsko-nizozemskoj granici.  Tijekom radnog dana imali bismo dvije do tri zajedničke diskusije o tekućim projektima, kao i trenutnim dešavanjima na polju arhitekture, kulture i sl. Imali smo priliku obići i obiteljsku kuću „Body House“, koja je djelo ureda.

Osim šefa, Nizozemca, sa mnom su još radili kolege iz Grčke, Španjolske, Cipra i Poljske, te je tako glavni jezik sporazumijevanja u uredu bio isključivo engleski. Ako me pitate za nizozemski, iako sam ga uspjela djelomično razumjeti zahvaljujući znanju njemačkog i engleskog jezika, nakon tri mjeseca uspjela sam savladati tri osnovne rečenice i izraz „lekker“ koji se pokazao prigodnim za mnoge situacije.


Body House, Monolab, Rotterdam


Hotel New York, Rotterdam


Amsterdam


Rijksmuseum, Amsterdam


Utrecht


Nesselande, Rotterdam

Nakon tri mjeseca našla sam se opet na istom željezničkom kolodvoru na putu za Zagreb, ali sa potpuno novim iskustvima i razmišljanjima o Nizozemskoj i Nizozemcima. Bila su to tri intenzivna mjeseca koja su mi omogućila potpuno novi način i stil življenja. Tome je uvelike pridonijela moja nova ekipa koju su činili prijatelji i kolege s posla, koje sam upoznala za vrijeme prakse i s kojima sam imala priliku dijeliti i proživjeti mnogobrojne svakodnevne avanture.

Iako nije prošlo niti pola godine od povratka sa stručne prakse, već planiram ponovni posjet Rotterdamu i Nizozemskoj kako bih dopustila gradu i zemlji da me ponovno iznenade i osvoje.

Tot de volgende keer! :)
Ana Mrđen

http://www.monolab.nl/en/?p=home


Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.

Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.

      

Rezultati

Ambulanta Gračani

06/03/2020

Projektni natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja zamjenskog objekta Dom zdravlja Zagreb Centar – AMBULANTA GRAČANI

DAZ

Program rada + članarine za 2020.

20/02/2020

Donosimo program rada DAZ-a te zahvaljujemo svim članovima koji plaćanjem članarina podupiru djelovanje DAZ-a kroz programe, sekcije i natječaja. Pozivamo Vas na uplatu članarine za 2020. godinu.

Rezultati

Ambulanta Špansko

17/01/2020

Projektni natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za NOVI OBJEKT DOMA ZDRAVLJA ZAGREB ZAPAD – AMBULANTA ŠPANSKO.








Program je realiziran uz potporu 
 Grada Zagreba


Potpora:


Partneri:


Medijski partneri:


Donatori: