Intervju / Promocija knjige

Belgrade Formal In-Formal

Autor/izvor: DAZ / Ana Dana Beroš 16/12/2012

Promatrajući Beograd kroz prizmu komplementarnih pojmova formalno - neformalno, knjiga se bavi tokovima i karakterom urbanih promjena grada tijekom burnih godina postsocijalizma. Počevši od istraživanja transformacija nekadašnje moderne prijestolnice Novog Beograda, preko studije širenja neformalne urbane paradigme tijekom 90-tih, knjiga formira sliku Beograda na pragu nove, globalne realnosti, i otvara pitanje o tome koliko se danas njegovi urbani simptomi mogu prepoznati i u drugim europskim gradovima.

ETH Studio Basel, Institut za istraživanje suvremenog grada, osnovan je 1999. godine kao dio Odsjeka za arhitekturu ETH u Zurichu. Projekt Belgrade: Formal/Informal započeo je 2006., studentskim istraživanjem ETH Studija Basel u Beogradu u suradnji s Arhitektonskim fakultetom. Knjiga je objavljena početkom ove godine u izdanju kuće Verlag Scheidegger & Spiess. Na promociji će govoriti autori knjige, arhitekti i predavači ETH Roger Diener, Marcel Meili, Christian Mueller Inderbitzin i Milica Topalović, i profesori Arhitektonskog fakulteta Vladan Đokić i Ivan Kucina.

Povodom beogradske promocije knjige, razgovarali smo o istraživanju urbane preobrazbe postsocijalistickog grada s Milicom Topalović, jednom od autorica knjige. Intervju je pismenim putem vodila Ana Dana Beroš.

NOVA NORMALNOST / NEW KIND OF NORMALITY

Please scroll down for the English version of the interview.

ETH Studio Basel, Institut za istraživanje suvremenog grada, na kojem ste donedavno vodili Katedru za istraživanje, bavi se projektima koji proučavaju razvoj gradova. Studio Basel provodi program istraživanja procesa urbanističkih transformacija na međunarodnoj razini, a se fokusirao primjerice na Kanarsko otočje, razvoj međunarodne regije MetroBasel (Švicarska, Francuska, Njemačka), i na gradove poput Havane, Nairobija, Casablanke ili Hong Konga. Što je tako posebno, govorimo li u globalnim okvirima, u Beogradu da je Studio Basel pokrenuo istraživanje o njegovim urbanim transformacijama? Kakva je današnja pozicija Beograda u mreži europskih prijestolnica?

Katastarska karta Beograda / Cadaster plan of Belgrade

Milica Topalović: Već je nekoliko godina fokus istraživanja Studija Basel ideja “specifičnosti”. Naravno, globalizacija je postala zajednički nazivnik procesa urbanizacije diljem svijeta, no znači li to nužno da gradovi postaju generički i sve sličniji? Unutar Studija pretpostavili smo suprotno: gradovi odgovaraju na trenutne globalne obrasce razvojem vlastitih strategija i identiteta. Na taj način, specifičnost ne predstavlja suprotnost globalnom urbanizmu, već čini njegov intergralni dio. Istraživanja međunarodnih gradova koja smo proveli pod kapom specifičnosti pružila su mogućnost usporedbe. Za razliku od većine europskih gradova, Beograd se približava svom europskom profilu kroz iskustvo brzog i uvelike neformalnog razvoja koji više podsjeća na gradove “globalnog Juga”, nego li na “globalni Sjever”. Međutim, poveznice sa zapadnjačkom neoliberalnom deregulacijom također su evidentne: Beograd je poseban, no ne i izoliran slučaj.

Belgrade - Formal/Informal predstavlja rezultate istraživanja Studija s posebnim naglaskom na razvoj grada Beograda u vremenu nakon međunarodnog embarga protiv Miloševićeva režima. Zaključci su predstavljeni u dijalektičkom paru koncepcija “formalnog” i “neformalnog” koje se ocrtavaju fizički u karti grada. Možete li ovo detaljnije objasniti? Što leži iza beogradskog, očigledno bipolarnog rasta?

Milica Topalović: Transformacija koja je uslijedila u Beogradu u ranim devedesetima podrazumijevala je povlačenje, pa čak i u potpun gubitak ikakva utjecaja državnih institucija na razvoj grada. Kolaps gradskih funkcija, koje je prije nadzirala država i koje su uključivale trgovačke djelatnosti, stanogradnju i javni prijevoz, odrazio se u erupciji neformalnih praksi kao obliku kompenzacije. Drugim riječima, unutar vrlo kratkog vremena, cjelokupni sustav koji je održavao ravnotežu između javnog i privatnog u modernističkom socijalističkom gradu, bio je zamijenjen sustavom neodređenih i nejasnih pravila, s odlikama neformalnog i privatnog. Kako bismo okarakterizirali ove procese, koristili smo međusobno povezana teoretska polja “formalnog” i “neformalnog”. Međutim, nismo ih podrazumijevali binarnim suprotnostima – ili/ili. Naučili smo da neformalni sustavi nisu nezavisni, već uvijek povezani s formalnim strukturama – državom, legalnim okvirima i urbanističkim planiranjem.

Podjela ilegalnih građevina u Beogradu/ Distribution of illegal buildings in Belgrade

Neformalo nužno ne podrazumijeva ilegalno u potpunosti. Potkopavanje tradicionalnih urbanističkih normi donosi nove, fleksibilne sustave regulacije koji nemaju nikakve veze s urbanim pravilima ili generalnim urbanističkim planovima. Pa ipak, unatoč njihovu ilegalnom statusu, takve gradske četvrti nastoje usvojiti regularne i čak konvencionalne karakteristike gradskih programa koje je definirala država u prethodnim razdobljima. Što je dovelo do razvoja takvih strategija?

Krovne nadogradnje na postojećim zgradama: "Ruski paviljoni" , Karaburma, Beograd/ Roof extension mushrooming out over existing buildings: "Russian Pavilions", Karaburma, Belgrade

Padina, "Divlje bogati" / Padina, the "Wild Rich"

Milica Topalović: Uistinu, neformalna gradnja u Beogradu ne odgovara široko prostranjenoj precepciji neformalnog kao fenomena Trećega svijeta. Ova područja nisu nesigurna i ne podsjećaju na slamove, favele, čak ni romska naselja koja predstavljaju jedini primjer “klasičnog neformalnog” koji se može naći u gradu. Neformalna gradnja u Beogradu nije fenomen društvene margine, već cijelog socijalnog spektra, uključujući srednju klasu i elitu. Ova posebna vrsta neformalne gradnje europske srednje klase u Beogradu izražava se kroz nastojanja za postizanjem reda, uniformiranosti i neke vrste normalnosti. U svojim standardima, čak se približava regularnom, europskom tipu urbanog razvoja.Nadalje, fenomen koji smo imenovali “stabilnošću neformalnog” odnosi se na činjenicu da je neformalna gradnja još u tijeku, i nakon više od desetljeća od Miloševićeva silaska s vlasti. Umjesto povlačenja, neformalna gradnja postigla je upravo suprotno: izazvala je postupnu preobrazbu institucija i smještanje unutar zakona, u procese koji trenutno vode sveobuhvatnoj legalizaciji. Primjerice, s nepotpunim legalnim i regulacijskim aparatom u tranziciijskim uvjetima, bilo je jeftinije i brže graditi neformalno i pričekati na legalizaciju. U takvoj situaciji, neformalna gradnja imala je jasne političke prednosti, nedostajali su poticaji za promjenom.

Neformalna arhitektura u kontekstu / Informal architecture in context

Dva načina legalizacije/ Two ways of getting legal

Neobično, već je prošlo pola stoljeća od stvaranja posljednjih sveobuhvatnih urbanističkih planova i vizija Novog Beograda. U međuvremenu, područje se razvijalo nepredvidljivo, pokazujući nestabilnost modernističke paradigme. Obećanje javnog prostora sa zgradama za vladu, suvremenog gradskog života nije bilo ispunjeno u Novom Beogradu. Je li moguće pojačati i pročistiti kvalitetu modernističkog urbanizma u suvremenom Beogradu, prevladajući iracionalnu nezainteresiranost prema socijalističkom i modernističkom naslijeđu?

Milica Topalović: U posljednja dva desetljeća, u tandemu sa slomom socijalističke države, modernistička urbanistička vizija Novog Beograda bila je napuštena. Primjeri poput tornja Centralnog komiteta otkrili su ambivalentnost i kompleksnost u odnosu prema prošlosti XX. stoljeća: Neboder koji je trebao biti jedan od najvažnijih spomenika modernističkoj arhitekturi u Beogradu, renoviran je do točke neprepoznatljivosti zbog svoje povezanosti s Titovim i nacionalističkim ideologijama.

Plan novog grada / New town plan

Centralna zona Novog Beograda/ New Belgrade’s central zone

Šire govoreći, pitanje kako točno procijeniti socijalističke prakse i proizvode je otvoreno; procjena sa suvremenog stajališta je u tijeku. Naslijeđe socijalističke arhitekture i urbanizma nije izmnika po tom pitanju.

Dodatno, uloga urbanističkog planiranja dramatično je umanjena u postsocijalističkom periodu. U Novom Begradu, imali smo de facto praksu odlučivanja usmjerenu na investicije, takozvani “investitorski urbanizam”, koji se fokusirao na izrazito vidljive individualne projekte (“najprostranija dvorana”, “najveći shopping centar”) umjesto na gradski prostor i grad.

Vjerujem kako bi revizija i pojačanje kvaliteta modernističkog urbanizma u Beogradu bila moguća u budućnosti jedino sa snažnijim i više okrenutim javnosti oblikom planiranja.

Branislav Jovin i Stojan Maksimović: Zgrada gradske općine Novog Beograda, 1971. / Branislav Jovin and Stojan Maksimović: Municipal Council Building of New Belgrade, 1971

GUP Beograda za 2021. odredio je centralnu zonu Novog Beograda kao lokaciju najvišeg prioriteta u preobrazbi prijestolnice u komercijalno čvorište – i bio naveliko kritiziran zbog pokazivanja znakova korupcije i favoriziranja privatnih interesa. S druge strane, krajnji je rezultat istraživanja Studija Basel nova vrsta karte, nazvana “Generalnim urbanističkim planom stvarnosti”. Kao sistematsko čitanje beogradskog urbanog oblika, plan ne odražava ni vizije urbanista, nije ni plan namjene, već snimak zatečene gradske stvarnosti. Kako taj plan može doprinijeti razumijevanju “nove normalnosti” između koncepcija “formalnog“ i “neformalnog“, čak štoviše, viziji Beograda s obnovljenom predanošću gradu?

Milica Topalović: Pitali smo se: ”Kakvim je Beograd postao, ili kakvim postaje, nakon dva desetljeća rasta i transformacija u postsocijalističkom kontekstu? Imaju li procesi transformacije prostorni i geografski oblik, prikazuju li se jasno na karti grada?” Držali smo nevjerojatnim da je posljedica onoga što se smatralo kaotičnim, nestrukturiranim i neplaniranim rastom još uvijek eksplicitna i prepoznatljiva urbana konfiguracija. Beograd je doslovno grad-kolaž, koji je narastao komponiranjem povijesno vrlo različitih dijelova: otomanski stari Beograd i habsburški Zemun bili su spojeni preko socijalističkog modernističkog Novog Beograda u sredini; sada su svi dijelovi okruženi pojasom postsocijalističke neformalne izgradnje. Tijekom socijalizma ljudi su teško prihvaćali Novi Beograd kao dio grada; danas se isto događa neformalnim naseljima. Prevladavajuća percepcija onogo što čini grad, nije uhvatila korak s brzinom i stvarnošću transformacija. Naša nova karta konstituira prijedlog radikalnog prihvaćanja onoga što postoji, kao temelj nove ideje grada: prema tome, nazvali smo je Generalnim urbanističkim planom stvarnosti.

Karta gradske topografije Beograda/ Belgrade urban topography map

NEW KIND OF NORMALITY

ETH Studio Basel, an institute of urban research, where you taught until recently as head of research undertakes projects that explore the evolution of the contemporary city. The Studio Basel maintains a research program on processes of urban transformation on an international scale, that focused for example on the urbanization process on the seven Canary Islands, the development of the tri-national region of MetroBasel (Switzerland, France, Germany), and on cities such as Havana, Nairobi, Casablanca or Hong Kong. What is so specific, speaking in global terms, about the city of Belgrade that the Studio Basel started a research on its urban transformations? Where does Belgrade position itself nowadays in the European framework of capital cities?

Milica Topalović: For several years, the focus of Studio Basel investigations has been the idea of “specificity.” Certainly, globalization has come to be the common denominator of urbanization processes worldwide, but does that mean that cities are becoming ever more similar and more generic? At the Studio Basel we assumed the opposite: cities respond to emerging global patterns by developing their own strategies and asserting their own identity. Thus, specificity is not the opposite of global urbanism, it is an integral part of it.
The investigations on international cities we carried out under the umbrella of specificity gave the possibility of comparison. Unlike most European cities, Belgrade is now approaching its European profile through an experience of rapid and largely informal development that reminds of cities of the Global South rather than of the North. However, parallels with Western neoliberal deregulation are apparent as well: Belgrade is specific, but not isolated case.

Belgrade - Formal/Informal presents the results of the Studio Basel's research that investigated in particular the city's development from the times of the international embargo against the Milosevic-regime. The conclusions on urban development of the city are presented in a dialectical pair of “formal” and “informal” concepts that find remarkable reflections in the plan of the city. Can you explain this further? What lies behind Belgrade’s apparently bipolar growth?

Milica Topalović: The transformation unleashed in the early 1990s in Belgrade included the withdrawal, and even the complete loss of influence of state institutions in urban development. The collapse of urban functions previously held by the state including commerce, housing construction, and public transport, reflected in eruption of informal practices as form of compensation. In other words, within a very short time, the whole system of checks and balances that had maintained equilibrium between the public and private in the modern socialist city were quickly sidelined and replaced by more indeterminate and vague systems of rules, that are informal and shifted entirely into the private sphere. To characterize these processes, we used the linked theoretical fields, the “formal” and “informal.” But they are not taken as binary opposites – the either-or. We have learnt that informal systems are not independent, but are always linked to formal structures – the state, the legal framework, and the urban planning.

Informality does not necessarily mean complete illegality. The undermining of traditional urban forms brings forth new, flexible regulatory systems that have nothing to do with building codes or master plans. But, despite their illegal status such neighborhoods tend to adopt the regular and even conventional features of the state defined urban programs that preceded them. What led to the development of such strategies?

Milica Topalović: Indeed, informality in Belgrade does not correspond with the widespread perception of informality as the Third World phenomenon. These areas are not precarious and don’t remind of slums, favelas, bidonvilles, or even of Roma settlements, which actually present the only example of “classical informality” found in the city. Informality in Belgrade has not been a phenomenon of social margin, but of the entire social spectrum, including the middle class and the elites. This special brand of European middle class informality found in Belgrade expresses itself through a wish for order, uniformity, and a kind of normality. Even in its standards it comes close to a regular, European type of urban development.
Further, the phenomenon we have called “stability of the informal” refers to the fact that informal construction is still ongoing, more than a decade after Milosevic’s departure. Instead of withdrawal, informality has achieved the opposite: it has provoked a gradual transformation of institutions and accommodations from the law, a process now leading attempts of comprehensive legalization. For example, with the incomplete legal and regulatory apparatus in transitional conditions, it has been cheaper and faster to build informally and to await legalization. In such situation, informality had clear political benefits, the incentives to change were lacking.

Remarkably, already fifty years have passed since the last overarching urban plans and concepts for New Belgrade were created. In the intervening years the area developed erratically, showing instability of the modern paradigm. The promise of public space with buildings for the government, business and modern urban life in New Belgrade was not fulfilled. Is it possible, to reinforce and refine the qualities of modern urbanism in contemporary Belgrade, by overcoming the irrational indifference towards socialist and modern inheritance?

Milica Topalović: In the past two decades, in tandem with the breakdown of the socialist state, New Belgrade as a modernist urban vision has been abandoned. Examples such as the CK tower have revealed the ambivalence and complexity in relationship to the XX century past: the Tower, that would have been one of modern architectures most important monuments in Belgrade, was reshaped beyond recognition due to its association with Titoist and nationalist ideologies. More broadly, what socialism was about and how properly to appraise socialist practices and products is an open question; a contemporary reassessment is ongoing. The inheritance of socialist architecture and urbanism is not an exception. 
Additionally, the role of urban planning has diminished dramatically in the post socialist period. In New Belgrade, we de facto had the practice of investment centered decision-making, the so-called “investors urbanism”, focused on highly visible individual projects (“the largest arena”, “the biggest shopping mall”) instead of urban space and the city. I believe that revisiting and reinforcing the qualities of modern urbanism in Belgrade would be possible in the future only with a stronger and more publicly oriented form of planning.

Master Plan of Belgrade to 2021 designated New Belgrade’s central zone a top priority location in the planned conversion of the capital into a commercial hub – widely criticized for displaying signs of corruption and a favoring of private interests. The end result of the Studio’s research is a new type of map, entitled Master Plan of Reality. As a systematic reading of Belgrade’s urban figure, the map does not reflect visions of urban planners, it is not a zoning plan, but a snapshot of a given urban reality. How can it contribute to an understanding of the “new kind of normality” between formal and informal concepts, but furthermore to a vision of Belgrade with renewed commitment to the city?

Milica Topalović: We asked ourselves: “What has Belgrade become, or what is it becoming, after two decades of growth and transformation in the post socialist context? Do the processes of transformation have a spatial and geographical form, do they show with clarity in the map of the city?” We found it remarkable that the consequence of what was widely regarded as chaotic, unstructured and unplanned growth is still an explicit and identifiable urban configuration. Belgrade is quite literally a collage city, grown and composed from historically very different parts: Ottoman Old Belgrade and Habsburg Zemun were joined via the socialist modern New Belgrade in the middle; now, all are surrounded by the post socialist informal belt. During socialism, people had difficulties in accepting New Belgrade as part of Belgrade; today the same is true of informal settlements. The prevailing perception of what the city is, has not caught up with the speed and reality of transformations. Our new map constitutes the proposal for radical acceptance of what is there, as basis for the new idea of the city: thus, the Masterplan of Reality. 

More on the book and the publisher:

http://www.studio-basel.com/publications/books/belgrade.-formal-/-informal.html

http://www.scheidegger-spiess.ch/index.php?lang=en&page=books&view=co&book=407&booktype=order_1_releasedate&subject=1&artist=all&author=all