Kulturno dobro

Dječje lječilište u Krvavici napokon pod zaštitom

Autor/izvor: DAZ 19/09/2012

Dječje pomorsko lječilište izgrađeno je za potrebe liječenja i rehabilitacije djece vojnih osiguranika, u Baškom Polju, usred guste borove šume na obali mora. Projektant je arhitekt Rikard Marasović; projekt je iz 1960.-1962., a objekt je izgrađen 1963.-1964. godine. Do kraja 1980-ih građevina je služila prvotnoj namjeni, a tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj postala je prihvatilište za brojne izbjeglice iz ratom ugroženih područja. Danas je objekt ozbiljno devastiran i opustošen.

Lječilište u Krvavici jedinstven je sklop lječilišno-rehabilitacijskih sadržaja s popratnim funkcijama. Sklopom dominira kružni lebdeći volumen na stupovima u kojima su bile smještene sobe za djecu. U prizemnom dijelu nalazio se polifunkcionalni prostor za odmor i igru djece "L" oblika koji dijeli unutrašnji prostor kružnog dvorišta od prirodnog krajolika borove šume.

Decentni postav građevine unutar šume u neposrednoj blizini morske obale, dinamična spirala kretanja koja sve prostore čini aktivnima, lebdeća struktura s otvorenim prostorom u sredini koja rastvara volumen omogućavajući njegovo povezivanje s prirodom, inventivna konstrukcija i iznad svega suptilan odgovor na imaginaciju dječjeg svijeta, čine ovaj objekt izuzetnim primjerom skladnog i organičnog odnosa arhitekture, njezine funkcije i krajolika.

"Riječ je o jedinstvenom primjeru moderne lječilišne arhitekture druge faze modernizma. Objekt je reprezentativan primjer tzv. kritičkog regionalizma u modernoj arhitekturi koji je kanone internacionalnog stila preoblikovao slobodnijom uporabom formi i lokalnih materijala", navodi se u obrazloženju koje je potpisao dr. sc. Radoslav Bužančić.

Odluku o stavljanju pod privremenu zaštitu komentirao je Maroje Mrduljaš, kojeg je prije par godina na kuću upozorio dizajner Nikola Radeljković iz Numena. Naime, ta kuća nikad nije bila publicirana iz nepoznatih razloga, a jedna od pretpostavki je da bi to moglo biti zato jer je bila u vlasništvu JNA, zbog čega je i u katastru na njezinom mjestu stajao bijeli kvadrat.

Mrduljaš je kuću predočio redakciji i ona je prvi put predstavljena u Orisu broj 50 iz travnja 2008.

"Dječje odmaralište-lječilište u Krvavici pored Makarske projektanta Rikarda Marasovića nesumnjivo je jedno od kanonskih djela hrvatske moderne arhitekture koje je relevantno i u internacionalnom kontekstu", kaže Mrduljaš.

"Taj projekt predstavlja radikalni iskorak od do tada poznatih obrazaca po dva temeljna pitanja. Prvo, nudi potpuno novo viđenje tipologije odmarališta u smislu organizacije cjeline i prožimanja otvorenih prostora-terasa i interijera. Drugo, to je formalno izuzetno uvjerljiv, ekspresivan i krajnje samouvjeren rad, od same kružnog lebdećeg volumena postavljenog na moćnim pilonima do prostranog ulaznog halla kroz kojeg je provedena dinamično postavljena rampa. Marasović je pokazao izuzetnu vještinu u usklađivanju svih elemenata zgrade: od mjerila detalja do mjerila kompozicije cijelog ansambla i smještaja u topografiju. Također, zgrada je unutar korpusa hrvatske moderne arhitekture jedinstvena uslijed naglašenog fokusa na oblikovno-prostorne teme koje su strukturalno jednostavne, no vrlo dojmljive.

Iz razloga koji meni osobno nisu do kraja poznati, a koji možda imaju veze sa činjenicom da je zgrada bila u vlasništvu JNA, ta zgrada bila je zaobiđena u historiografiji hrvatske moderne arhitekture, a tek od nedavno ona postaje poznata stručnoj i široj javnosti", objašnjava.

"Koliko je to moguće vizualno procijeniti, zgrada je zbog očito dobre izvedbe u razmjerno solidnom stanju po pitanju glavnih elemenata konstrukcije iako je prepuštena nebrizi i temeljito demolirana. Što učiniti s tom zgradom izazovno je pitanje. Njena izuzetnost traži i imaginativne prijedloge obnove koji odista mogu biti širokog raspona. Nisam pobornik toga da svaka izuzetna zgrada mora nužno dobiti i izuzetni program i toj temi treba pristupiti realistično, uz ispitivanje dugoročnih mogućnosti. Nikakva rješenja usmjerena na brzu ili kratkotrajnu dobit tu ne dolaze u obzir. No, zamislivo je da se prije donošenja konačne odluke zgrada minimalno sanira i aktivira, primjerice, za kulturne i umjetničke škole i radionice jer su i sama zgrada i ambijent toliko poticajni da bi, uz dobar program i inteligentno vođenje, mogli privući međunarodnu publiku. Ono što se nikako ne može dozvoliti jest scenarij prema kojem bi se to izuzetno kulturno djelo bezosjećajno redizajniralo ili čak uklonilo", zaključio je Maroje Mrduljaš.

Fotografije: Maroje Mrduljaš i Dinko Peračić (Platforma 9,81)