Nagrade

Dodijela godišnjih likovnih nagrada HDLU-a

Autor/izvor: DAZ / HDLU 08/12/2015

Ovogodišnji likovni laureati su Dalibor Jelavić za životno djelo, Zoltan Novak za izložbu Kontrola iluzije/Controle de l’illusion, održanu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu te Lana Stojićević za mladog umjetnika.
Ove godine Odbor je odlučio uručiti i posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti Ariani Kralj.
Odbor za dodjelu likovnih nagrada činili su Peruško Bogdanić, Zlatan Vrkljan, Božica Dea Matasić, Robert Šimrak i Ivona Jurić.

Gradska skupština Grada Zagreba pokrovitelj je nagradama HDLU od 1995. godine.

Detaljnije o laueratima
Likovna nagrada za životno djelo:
DALIBOR JELAVIĆ

Obrazloženje
Dalibor Jelavić je kontinuitetom aktivnosti na predstavljanju likovnih umjetnosti i likovnih umjetnika, razvijanjem novih oblika promotivnih aktivnosti za likovnu umjetnost te svojim umjetničkim djelovanjem dao velik doprinos u oblikovanju hrvatske likovne scene, razvoju prava likovnih umjetnika, razvoju HDLU-a, a nadasve hrabrom akcijom u borbi da se zgrada Meštrovićevog paviljona, danas Doma Hrvatskih likovnih umjetnika, u vremenu nesklonom kulturi i umjetnosti  vrati na korištenje HDLU-u. Na taj način osigurao je i  gradu Zagrebu otvaranje i djelovanje reprezentativnog galerijskog prostora te stvorio jedinstvenu točku za razvoj kulture i promociju likovne umjetnosti ne samo za Republiku Hrvatsku već i ovaj dio Europe. 
Od niza vlastitih likovnih nagrada, osnivanja promotivnih agencija, prepoznavanja i predstavljanja nepoznatih detalja iznimne vrijednosti za sagledavanje i vrednovanje naše likovne scene, njegov doprinos u popularizaciji likovnosti u više od 40 godina djelovanja je nezaobilazan i neprocjenjiv.
Tomislav Buntak

Životopis
Dalibor Jelavić rođen je 29. svibnja 1949. godine u Beogradu. Od 1950. do 1960. godine živio je u Vrgorcu, potom u Metkoviću, a od 1961. u Zagrebu gdje je stekao osnovno, srednje i visoko obrazovanje. 1972. upisao je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek grafike kod prof. Dalibora Paraća. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. godine u klasi prof. Nikole Reisera.  Suradnik je  Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera do 1979. godine. Od 1977. godine  član je  Hrvatskoga društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.1990. godine postaje dopredsjednikom Hrvatskog društva likovnih umjetnika. 1991. godine dragovoljac je Domovinskoga rata, također je suorganizator i osnivač “Satnije hrvatskih umjetnika” te je promoviran i odlikovan u više navrata. Skrbi za očuvanje i rad HDLU u trenutcima kad Društvo gubi svoje radne i izložbene prostore na Starčevićevom trgu.
1991. – 1992. dopredsjednik je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika i aktivno se zalaže za očuvanje rada Društva i povrat u zgradu Doma likovnih umjetnika “Ivan Meštrović”.
2006. imenovan je hrvatskim povjerenikom i izbornikom 10. Međunarodnog Biennala u Kairu i postaje prodekanom za upravu na ALU u Zagrebu.
2008. izabran je u zvanje izvanrednog profesora ALU.
2008. imenovan je članom Upravnog vijeća Moderne galerije u Zagrebu.
2008. imenovan je članom Kulturnog vijeća za likovne umjetnosti Ministarstva kulture RH.
2010. postaje dekan ALU u Zagrebu.
2011. daje poticaj za organiziranje Biennala slikarstva putem HDLU–a uz potporu Ministarstva kulture.
2012. izabran je u zvanje redovnoga profesora ALU.
2014. odlazi u mirovinu.
Osim spomenutoga umjetničkog djelovanja, u više je navrata bio promotorom kulturnih i društveno značajnih projekata, te humanitarnih umjetničkih akcija.

Od 1976. do danas aktivno izlaže samostalno i grupno u zemlji i inozemstvu (Francuska, Njemačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Rumunjska, Crna Gora, Italija, BiH, Island, Belgija, Makedonija, USA, Velika Britanija, Jordan, Egipat, Kina, Švicarska).

Jelavićevo stvaralaštvo osim u mediju slikarstva, ogleda se u različitim likovnim medijima (crtež, grafika, ulje, tapiserija, emajl, keramika, plakat), a u posljednje vrijeme i u stvaranju autorskih filmova i režiji gdje je do sada realizirao brojne video-zapise, dokumentarne filmove, TV-spotove, 3D animacije) i ostvario zapažene rezultate. Za svoj je rad više puta nagrađivan najprestižnijim nagradama.

Likovna nagrada za najbolju izložbu:
ZOLTAN NOVAK, Kontrola iluzije/Controle de l’illusion, Umjetnički paviljon u Zagrebu

Obrazloženje
Nekoliko je elemenata potrebno da izložba likovnih djela pozitivno odgovori na kriterije potrebne za ovu nagradu. U slučaju izložbe Zoltana Novaka pod nazivom Kontrola iluzije u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu ti kriteriji su zadovoljeni. Izložba likovnih radova kao takva često je sinteza jednog kraćeg putovanja koje prolazi sam autor tih djela. Njegov put sastoji se od početne ideje, prikupljanja informacija o ideji i umjetničkog rada, angažmana, koji sa svakom prikazanom slikom daje i predstavlja ili ta ista pitanja, ili odgovore, pritom ne osuđujući, samo osvještavajući. U realizaciji slika ponuđenih na ovoj izložbi možemo vidjeti nekoliko misaonih smjerova te autorove ideje.  Autor likovnog djela razmišlja o sljedećoj problematici : samom prostoru u kojem izlaže; veličinama koje taj prostor treba; slikama koje to mogu izdržati sa svojim temama i vrijednostima i kako predočiti jasnu misao koju će promatrač shvatiti, što kroz pojedinu sliku, što kroz čitavu izložbu. Zoltan Novak je u ovom slučaju velikim formatima slika, s temama kao što su iluzija i navika, te sa kompleksnom simbolikom vizualnog jezika, uspio upravo to: postaviti pitanje i dozvoliti promatraču da sam na njega odgovori. Njegov stvaralački put i u ovom slučaju potvrđuje dosadašnju ozbiljnost i visoki nivo umjetničkog djelovanja na području slikarstva. Osim toga, sama tema je vrlo aktualna i osvještava jedan problem, problem pasivnog ponašanja na koji čovjek pristaje, padajući u zamku vlastite neaktivnosti i pristajući na iluziju sreće. Misao na izložbi je jasna, teme su suvremene, a realizacija u skladu s dosadašnjim stvaralaštvom samog autora koji kroz vlastiti kontinuitet uspijeva osvijestiti na koji način slika može biti i objektivna i subjektivna. Nakon toga autor s pravim ciljem, koristeći slikarski medij uspješno provlači misao koje smo svi svjesni ali na nju prečesto pristajemo unatoč toj svjesnosti. 

Zoltan Novak je nagradu za najbolju izložbu, po mom skromnom mišljenju, trebao dobiti još kad je izlagao u Gliptoteci u Zagrebu, ali možda će autoru biti još sretnije priznanje da je pohvala ove vrste stigla baš za izložbu u Umjetničkom paviljonu.
Ivona Jurić Kljajo

Životopis
Zoltan Novak rođen je 19. ožujka 1963. godine u Zagrebu. 1983. godine upisao je studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod profesora Nikole Koydla i Zlatka Kesera, a diplomira kod Zlatka Kauzlarića Atača 2007. Prvi put izlaže 1986. godine u Zagrebu na 18. salonu mladih, a 1989. na istoj manifestaciji osvaja Nagradu za slikarstvo. Samostalno je prvi put izlagao 1988. godine u zagrebačkoj Galeriji Forum. Ističemo samostalne izložbe u Zagrebu u Studiju Moderne galerije “Josip Račić” (1992.), Muzeju za umjetnost i obrt (1999.), Galeriji “Forum” (1995.), izložba “Noćne slike” u Gliptoteci (2009.), u Rimu u Centro culturale degli Artisti (1996.). Od sudjelovanja na europskim manifestacijama likovnih umjetnosti ističemo nastupe u Parizu u Grand Palaisu na izložbi Grandes et Jeunes d’aujourd’hui (1997.), u Pragu 1999. godine u Talijanskom kulturnom institutu na izložbi “Znameny doby” (znakovi vremena), u Bonnu u Bundeshausu na izložbi Art transfer – Kunst in dialog (2003.) i u Termoliju na izložbi “Dvije obale” koju je 2005. godine u povodu svoje 50. obljetnice rada priredila Galeria dArte contemporanea, u Veneciji na “53. Biennale”. Od 2004. godine profesor je slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na slikarskom odsjeku u zvanju Izvanredni profesor. U kreativnom stvaralaštvu nakon zaokruženih ciklusa “Sliko-reljefi”, “Šetač” i “Mete” posve apstraktnog izričaja, okreće se prizorima egzistencijalne sadržajnosti i znakovlju urbane zbilje stvarajući sljedove mnogoznačnih slika svijeta koji ga okružuje. Od 1988. član je HDLU-a i HSZU- a, a od 2006. član je Matice Hrvatske. Sudjelovao je kao dragovoljac Domovinskog rata za što je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, dok je za iznimnu djelatnost u kulturi odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Izlaže na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Rim, Pariz, MÜnchen, New York, Berlin i dr.). Dobitnik je nekoliko nagrada (državna nagrada “Vladimir Nazor” za izložbu Noćne slike 2010. godine). Djela mu se nalaza u mnogim privatnim i javnim zbirkama što uključuje fundus Moderne galerije, Muzeja za umjetnost i obrt i Muzeja grada Vukovara. 2012. godine objavljena mu je monografija autora uglednog povjesničara umjetnosti Igora Zidića.    

Likovna nagrada mladom umjetniku:
LANA STOJIĆEVIĆ

Obrazloženje
Lana Stojićević je osobno iskustvo odrastanja u Šibeniku, u neposrednoj blizini zatvorene šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF), postavila kao ishodište umjetničko-istraživačkog projekta predstavljenog u Galeriji SC u veljači 2015. g. Ovom multimedijalnom izložbom dojmljivo je ukazala na neadekvatno deponiranje gotovo 200 000 tona industrijskog otpada – silikomanganske troske, usred naseljenog ruralnog područja. Dalekosežne posljedice ove ekološke bombe na stanovništvo, poljoprivredu i turizam još su, na žalost, neriješen problem.
Nekada poznata i uspješna tvornica je nakon niza sumnjivih postupaka, karakterističnih za mnoge hrvatske tranzicijske procese, zatvorena 1994. godine. Tijekom više desetljeća rada TEF-a, troska se odlagala na sjeverozapadnom obalnom dijelu Šibenika. Unatoč nedovršenoj i neadekvatnoj sanaciji otpada, na tom je mjestu otvorena gradska plaža.
Manipulacijama, odnosno preimenovanjem iz otpada u sirovinu, ovaj je toksični nusprodukt deponiran usred naseljenog sela Donje Biljane, smještenog u Ravnim kotarima. Među lokalnim stanovništvom, deponij je poznat pod imenom Crno Brdo. Nakon bezuspješnih prosvjeda i brojnih upozorenja te nedovršenoj i neadekvatnoj sanaciji otpada, usprkos nevidljivom zagađenju zemlje, vode i zraka, mještani i dalje žive svega nekoliko metara od ove opasnosti.
Lana Stojićević ovaj artificijelni, apokaliptični, postindustrijski krajolik koristi kao svojevrsnu scenografiju za svoj multimedijalni projekt. Etnografski elementi te crno sivi kolorit, prilagođeni su izmijenjenom pejsažu inače plodne ravnice.
Začudni autorski kostim kojeg nosi na snimkama, kombinacija je narodne nošnje i zaštitnog odijela. Njegov je dio i maska kojom potpuno prekriva lice, simbolički se štiteći od ekocida. Kostim je, u korist dodatne uzaludne zaštite, prekriven tradicionalnim ravnokotarskim vezom četverokukom, simbolom nade i zaštite. Ova scena dirljivog prkosa, istodobno djeluje apsurdno i moćno. Šamanistički preuzimajući ulogu ratnice – Lana u ime svoje zajednice ulazi u borbu sa itekako vidljivim demonom.
Distopijsku atmosferu uz konstantnu prijetnju neprijateljske materije koja je tek naizgled nepomična, inertna masa, uspješno je prikazala kroz crteže, fotografije, makete te video i audio snimke.
Lana Stojićević je već na početku svog umjetničkog puta pokazala iznenađujuću umjetničko-istraživačku ozbiljnost te virtuoznost baratanja različitim medijima. Hrabro se suprostavljajući stvarnim izazovima, u svom je dosadašnjem radu uspješno pomirila likovnost i socijalni angažman. Njezina nadarenost djeluje na obostranu korist ovih ponekad bezrazložno suprostavljenih „tabora“ u recentnoj likovno umjetničkoj produkciji. Obzirom na ovu ranu zrelost, iznimo nas veseli i zanima njezino buduće stvaralaštvo.
Božica Dea Matasić

Životopis
Lana Stojićević rođena je 1989. godine u Šibeniku. Diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina 2012. na Umjetničkoj akademiji u Sveučilišta Splitu. Izlagala je na na nekoliko samostalnih (Galerija SC, Galerija umjetnina Split, Galerija Contra) i više skupnih izložbi (Different Worlds, Splitski salon, Nagrada Radoslav Putar, Erste fragmenti, THTnagrada@MSU.hr, Salon mladih). Finalistica je ovogodišnje Nagrade Radoslav Putar. Dobitnica je druge nagrade izložbe Young Contemporary Photography: Different Worlds (Galerija Photon, Ljubljana) i Grand Prix nagrade Erste fragmenti 2015. godine, Rektorove i Dekanove nagrade 2012., prve otkupne nagrade Zavičajnog muzeja grada Rovinja 2011. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split (HULU). 

Posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti:
ARIANA KRALJ

Odbor za dodjelu likovnih nagrada dodijelio je posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti povjesničarki umjetnosti Ariani Kralj. Riječ je o posebnoj kategoriji unutar dodjele godišnjih nagrada HDLU-a koja čini iznimku potvrđujući značaj ovogodišnje odluke. Dugogodišnji rad Ariane Kralj prepoznat je i ovim prizanjem koje ujedno predstavlja zahvalu HDLU članova za njezin rad i djelovanje kao ravnateljice HDLUa, ali i općenito na području kulture i umjetnosti. Ariana Kralj je svojim radom zadužila, ali i obvezala nove naraštaje podižući rad u kulturi na zavidnu razinu. Promičući temeljne vrijednosti i istovremeno ustrajući u kulturnom djelovanju Ariana Kralj doprinijela je razvoju, afirmaciji i kvaliteti hrvatske umjetničke scene.
Životopis
Ariana Kralj rođena je 25. srpnja 1949. godine u Pragu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je Povijest umjetnosti i njemački jezik. Na zamolbu članova Upravnog odbora Hrvatskog društva likovnih umjetnika preuzela vođenje Društva u periodu dva mandata od 1992. do 1996. godine. Taj period je obilježen povratom Doma hrvatskih likovnih umjetnika iz Galerije Karas u Praškoj, na Trg žrtava fašizma uz svu potrebnu pravnu argumentaciju. Bio je to izuzetno složen i financijski zahtjevan projekt. Ponovo je pokrenuta djelatnost Galerije proširenih medija, Salon mladih, kao i velike izložbe u Domu hrvatskih likovnih umjetnika.
U uskoj suradnji s likovnim umjetnicima nastojala je uvijek dati primat kvalitetnoj likovnoj sceni, kao i realizirati  vrlo dinamične i inspirativne zamisli samih likovnih umjetnika.
Sudjelovala je i u radu kao član Upravnog vijeća Muzeja hrvatskoga Zagorja, Upravnog vijeća Galerije Klovićevi dvori, Upravnog vijeća Hrvatskoga muzeja naivne umjetnosti, sudjelovala u Organizacijskom odboru Salona mladih, Zagrebačkog salona, Trijenala hrvatskoga kiparstva i Povjerenstva za status samostalnih umjetnika. 

Od 2001. imenovana je za upraviteljicu Gliptoteke HAZU. Bila je član Upravnog odbora Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Upravnog odbora Hrvatskog dječjeg festivala, član i predsjednica Savjeta Galerije Ivo i Milan Steiner u sklopu Židovske općine u Zagrebu, Odbora za Nagradu Zagrebačke banke za mlade umjetnike, predsjednica Upravnog vijeća Muzeja Ivan Meštrović, izvršna urednica znanstvene edicije HAZU-a Artis Historia.

Tijekom svoga dugogodišnjeg rada inicirala je i realizirala niz likovnih izložbi i projekata, te podržala i organizacijski provela sve kvalitetne inicijative za afirmaciju izuzetno žive hrvatske likovne scene.
Priznanja i nagrade:
1986. godine priznanje 21. zagrebačkog salona
1996. godine odlikovanje Red danice Hrvatske s likom Marka Marulića
2004. godine Nagradu grada Zagreba kao upraviteljici Gliptoteke HAZU za pokretanje i vođenje brojnih projekata i iniciranje rada mnogih muzejsko galerijskih organizacija i ustanova s posebnim naglaskom na spajanju tradicijskih i suvremenih načina koncipiranja muzejsko-galerijske djelatnosti.
2015.godine odlikovanje Križ časti za znanost i umjetnost Republike Austrije.
Tijekom proteklih 20 godina zaprimila je priznanja raznih ustanova i veleposlanstva.
U kolovozu 2015. odlazi u mirovinu.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika upućuje iskrene čestitke nagrađenima!

Pozivnicu za svečanu dodjelu Likovnih godišnjih nagrada za 2015. godinu možete pronaćiovdje.
Izvor/HDLU