UHA godišnje nagrade

Dodijeljene nagrade za najbolja ostvarenja hrvatskih arhitekata i arhitektica u 2017. godini

Autor/izvor: DAZ/UHA 23/03/2018

Udruženje hrvatskih arhitekata dodijelilo je nagrade za najbolja ostvarenja hrvatskih arhitekata i arhitektica u 2017. godini te otvorilo izložbu svih radova u u izložbenoj dvorani Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu 22.03.2018. godine.

Na prijave za Godišnju izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017 pristigao je ukupno 71 autorski rad.

Radove Godišnje izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017. valorizirao je Stručni savjet UHA-e sastavljen od članova iz Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Šibenika, a to su Ana Mrđa (voditeljica), Dario Crnogaća, Ivana Ergić, Maroje Mrduljaš, Mira Stanić, Helena Sterpin i Ana Šverko te gost, slovenski arhitekt Vasa Perović.

Nagradu ‘Viktor Kovačić’ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2017. godinu dobili su Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann | x3m za Osnovnu školu ‘Žnjan-Pazdigrad’

lokacija: Split, Pazdigradska 1

Nova škola u splitskom kvartu koji se postupno transformira iz poljoprivredne suburbije u stambeno naselje, nije projektirana samo kao mjesto edukacije, nego kao središnji javni i rekreativni prostor kvarta. Iza dosljedno provedenog programa i savladavanja zahtjevne topografije stoji niz projektantskih odluka koje balansiraju potrebnu determiniranost i slobodu korištenja prostora. U ambijentu kojemu predstoji saniranje posljedica legislativnog vakuuma dodatna je ‘edukativna’ pojavnost škole u golom betonu s tipografskim intervencijama, koja stavlja imaginaciju i kreativnost ispred materijalnih vrijednosti.

fotografija: Bosnić + Dorotić

Nagradu ‘Drago Galić’ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2017. godinu dobio je Bogdan Budimirov za Stambenu kuću za dvoje

lokacija: Zagreb, Perjavica 78/c

Obiteljska kuća u kojoj je suprug projektant, a supruga naručitelj, projektirana je od autorove 40-te do 90-te godine života i useljena kao nedovršena, kako bi se dovršavala ‘iznutra’. Nije zamišljena kao zatvoreni program, nego u snažnoj korelaciji s prirodnim okolišem. Panonski linearni tlocrt odabran je kao model koji pruža optimum za prihvaćanje programa i moduliranje prostora uvjetovano naslijeđenim, donešenim elementima i energetskom ekonomičnošću.

fotografija: Miljenko Bernfest

Dodijeljene su dvije nagrade ‘Bernardo Bernardi’ za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2017. godinu i to:

Mali arsenal, Centar za posjetitelje HERA

autori: Iva Letilović, Igor Pedišić + Vladimir Končar

lokacija: Zadar, Trg tri bunara

Mali arsenal dio je zadarskog srednjovjekovnog Kaštela, kuća-prostorija adaptirana u multimedijalni izložbeni centar, kao polaznu točku šetnje posvećene upoznavanju fortifikacijskog sustava grada. Namjena prostora je autorima omogućila igru iluzije. Dok je za vrijeme projekcije ambijent potpuno dematerijaliziran, u trenutku njezina prestanka Mali arsenal preobražava se u maksimalno prezentiran autentični povijesni prostor.

fotografija: Jasenko Rasol

te

Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka – u nastajanju

autor: Dinko Peračić

lokacija: Rijeka, Krešimirova 26c

Prostor MMSU razvio se adaptacijom postojeće tvorničke građevine u kompleksu Rikard Benčić minimalnim intervencijama i projektiranjem ‘u hodu’, slijedom dijaloga projektanta sa svim sudionicima i institucijama uključenima u projekt. Jasno postavljena metodologija omogućuje život muzeja u nastajanju, strukture koja će rasti, razvijati se i reorganizirati tragom novih potreba i kreativnosti kustosa i umjetnika.

fotografija: Damir Žižić

Nagradu ‘Neven Šegvić’ za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2017. godinu dobio je Davor Salopek za knjigu "13 arhitektonskih razgovora"

Knjiga arhitektonskih razgovora, koje je Davor Salopek 1978–1980, kao tadašnji urednik časopisa Čovjek i prostor, vodio s trinaest istaknutih protagonista hrvatske arhitektonske scene, odlikuju kompleksna pitanja širokog spektra i odgovori koji na izravan način portretiraju sugovornike, razotkrivajući tako razmišljanja i pristupe struci raznih generacija i stvaralačkih profila. Sabrani razgovori pružaju mogućnost njihove komparacije, i dodatnog prodiranja u povijest i teoriju hrvatskog arhitektonskog djelovanja.

Razgovor sa Stjepanom Planićem možete pročitati ovdje, a s Igorom Emilijem ovdje,

Nagradu ‘Viktor Kovačić’ za životno djelo dobio je Ante Rožić, dipl. ing. arh

Ante Rožić jedan je od ključnih protagonista hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća. Radni vijek proveo je u Makarskoj, a najveći dio svog opusa ostvaruje u Južnoj Dalmaciji. Rožićev opus je umjereno obiman, evolutivan i vrlo konzistentan, a njegova „periferna“ pozicija i duboka ukorijenjenost u lokalni kontekst doveli su ga do razvoja vlastitog arhitektonskog pristupa koji je istodobnoo jasno povezan s internacionalnim kretanjima, ali i neopterećen konvencijama i dogmama.

Već u jednoj od prvih realizacija, crkvi u Podgori (1961.), Rožić istupa s projektom na tragu jezgrovitosti i formalne senzualnosti južnoameričke arhitekture te predstavlja novinu u hrvatskom kontekstu. U crkvi u Podgori prostor, forma i konstrukcija svedeni su na betonsku ljusku slobodne forme koja je u toj maloj sredini ponudila kozmopolitsku viziju sakralnog prostora, ali i arhitekture općenito.

Nakon te rane realizacije koja ostaje neopravdano nezabilježena u hrvatskoj arhitektonskoj historiografiji, uslijedio je niz zamijećenih radova u turističkim tipologijama, velikom eksperimentalnom poligonu hrvatske arhitekture 1960-ih i ranih 1970-ih. Jedan od najzanimljivijih takvih poligona je „Rožićeva“ rivijera u Brelima gdje se u periodu od svega desetak godina odvijala izuzetno brza evolucija arhitektonskih modela koordiniranih jasnim urbanističkim konceptom. Razvoj rivijere započinjem Urbanističkom studijom Brela (Ante Rožić, Matija Salaj, Julije De Luca, 1960. – 62.) kojom je definirana strategija niske gustoće izgrađenosti i brižljivog, organskog usklađivanja paviljonske arhitekture relativno malog mjerila sa topografijom i vegetacijom. Ta urbanistička strategija primjenjuje se u svim realizacijama na rivijeri čemu je bitno doprinijela činjenica da je Rožić poznavao „svaki kamen i svako stablo“ na terenu.

Ante Rožić, hotel Maestral, Brela, Arhiva Aleksandar Karoly

Ante Rožić, hotel Maestral, Brela, Arhiva Aleksandar Karoly

Prva u nizu realizacija je hotel Maestral (1965., s Matija Salaj, Julije De Luca, interijer Bernardo Bernardi) finih proporcija i elegantnih detalja, a čija je izdužena prizma razapeta između dvije uzvisine. Konfiguracija kultiviranog krajolika replicirana je u „raumplanu“ javnih etaža koje iz eksterijera teku kroz središnju zonu hotela, a interijer je brižljivo projektiran u duhu sinteze vizualnih umjetnosti, što će se nastaviti i u drugim projektima. U hotelu Berulia (1970., interijer Bernardo Bernardi) Rožić uvodi strukturalni pristup u kojem se volumen razlaže u individualne kompozicijske jedinice koje odgovaraju sobama. Time su smještajne jedinice „približene“ prirodi i očuvanoj borovoj šumi, a i drugi projektantski postupci vode prema naglašenijem prožimanju arhitekture i prirode. Tijelo zgrade je perforirano atrijima, a hodnici i stubišta već unutar volumena prelaze u eksterijerski, negrijani prostor koji se širi na terase čime se afirmira život na otvorenom. Rožić kombinira modernistički arhitektonski jezik i regionalnu tektoniku čitljivu u lučnim svodovima prizemlja izvedenima u opeci. U Vili Berulia (1970.) nastavlja se razvoj tih motiva, a karakterizira ju naglašeno plastičan tretman volumena. Gusto tkana matrica Turističkog centra Brela (1969., interijer Bernardo Bernardi), prepoznatljivog po dinamičnom pejzažu kosih krovova komponiranih poput apstraktne strukture. Rožić je pod utjecajem pokreta Novih tendencija te iskustva sistemske umjetnosti ugrađuje u lokalnu urbanu tradiciju gustih i rahlih aglomeracija. U prilog toj vezi Novih tendecija i Brela, treba spomenuti i Bernardijeve „sistemske“ zidne reljefe u danas nepostojećem interijeru poslovnice banke smještene u Centru.

Upravo u seriji projekata za Brela, Rožić je razvio metodu projektiranja koja izvire iz neposrednog, osobnog, fizičkog kontakta s mjestima na kojima je radio. Utoliko njegovi radovi ne proizlaze iz oponašanja tradicijskog jezika, nego iz performativnih i perceptivnih svojstava arhitekture, iz načina na koji se formira ambijent podoban podneblju i načinima života.

Rožić interese za regionalno dalje istražuje u poetičnoj realizaciji Instituta „Planina i more” i Malakološkog muzeja u Makarskoj (1978.) u kojem s motivi poput kosog mediteranskog krova i trijema dobivaju modernu interpretaciju. Konture volumena pošte u Makarskoj (1977.) nadovezuju se na tradicionalne urbane oblike, no važna javna građevina artikulirana je kroz moderne prostorne odnose i suvremen arhitektonski jezik. Hotel Goričina 2 u Kuparima (1979.), značio je i povratak „strukturalnoj kompoziciji“, dok hotel Meteor (1984.) postaje novi reper sve naglašenije turistificirane Makarske.

Radeći u ambijentima snažnih prirodnih obilježja i urbanih identiteta, Rožićev rad usmjeren je prema nastojanjima da se definiraju odrednice „naše arhitekture“ i kultivira vlastita autentičnost. Rožićev rad važan je za razvoj arhitektonske kulture u Hrvatskoj, kao što je i bitno doprinio činjenici da je Južna Dalmacija internacionalno relevantna regija arhitektonskog „mediteranskog modernizma“.

Već desetljećima svjedočimo brutalnoj destrukciji mediteranskog prostora i ambijenta u Hrvatskoj ali i drugdje, pri čemu ta destrukcija uključuje i negaciju i nerazumijevanje naše bliske povijesti. Hotel Goričina 2 je danas ruina, hotel Berulia preoblikovan je uz pokušaj da se zadrže neke od njegovih formalnih značajki, ali je ipak izgubljen karakter cjelovitog djela. Hoćemo li u cijelosti uspjeti sačuvati hotel Maestral, jedno od ključnih mjesta novije arhitekture u Hrvatskoj koji je, srećom, prošle godine preventivno zaštićen kao kulturno dobro? Nadamo se da će nagrada Anti Rožiću skrenuti pažnju i na samog autora, ali i na vrijednosti našeg mediteranskog modernizma, urbano-kulturnog sloja usporedivog s drugim vrhuncima povijesti ovdašnje graditeljske kulture.

Ante Rožić, hotel Maestral, Brela, Arhiva Aleksandar Karoly

Ante Rožić, hotel Maestral, Brela, Arhiva Aleksandar Karoly

Komentari

Morate biti logirani kako bi mogli komentirati.

Projekt

STUDIO UP: Hotel Amarin

09/03/2017

Predstavljamo projekt Studija Up, Hotel Amarin smješten u Rovinju.

Projekt

SODA arhitekti – Kuća B

16/02/2017

Predstavljamo projekt studija SODA arhitekti: Kuća B

Projekt

Dinko Peračić i Roman Šilje - Građevinski fakultet u Osijeku

09/02/2017

Predstavljamo projekt autora Dinka Peračića i Romana Šilje: Građevinski fakultet u Osijeku