potres 2020

Autor/izvor: Daz, Dražen Arbutina 09/06/2020

POSTUPAK IZRADE PROJEKTNE DOKUMENTACIJE ZA ZGRADE OŠTEĆENE U POTRESU

Izvanredne situacije kao što su potresi, ali i poplave i požari, te razne druge elementarne nepogode, kao i one uzrokovane ljudskim djelovanjem, kao što su teroristički napadi ili ratna razaranja dovode do iznimnih oštećenja na našem graditeljskom fondu.

Upravo slučaj potresa koji se dogodio u Zagrebu istaknuo je cijeli niz nedoumica koje vlasnici i korisnici raznih zgrada i prostora imaju vezano za mogućnosti i potrebe obnove nakon takvih izvanrednih i katastrofalnih događaja.

U raspravama oko obnove nakon potresa u Zagrebu često se miješa nekolicina problema:  stručna problematika potrebnih postupaka sanacije, obnove ili rekonstrukcije, sa specifičnim slučajevima eventualne drastične rekonstrukcije i adaptacije, s problematikom financiranja takve obnove i problematikom zbrinjavanja onih koji objektivno nemaju više adekvatnog mjesta za život.

U svim raspravama potrebno je jasno razlučiti stručne dileme i problematiku s jedne strane od financijskog okvira ili financijskih potreba i mogućnosti i ograničenja s druge strane  te socijalne osjetljivosti i dužnosti rješavanja pomoći onima koji sami ne mogu osigurati adekvatan prostor za život s treće strane. 

U tom smislu potrebno je i vrlo jasno naglasiti da socijalna država, ako takva želi biti, ima obavezu omogućiti svojim građanima taj minimum sigurnog i primjerenog prostora za svakodnevni život. To je ljudska problematika, koju trebamo, i vjerujem želimo, pozitivno riješiti i po kojoj konsenzus ne bi trebao biti upitan.

S druge strane način na koji će se financirati obnova velikog broja građevina, bolje rečeno nekretnina, a koje su oštećene u potresu, predstavlja raspravu o obvezama,  odgovornosti, te potrebi da se u određenim zahvatima u financiranje istih uključe ne samo vlasnici već i šira zajednica, a zbog takvih pitanja svaka relevantna diskusija uz ekonomsku osnovu postaje i politička rasprava, a ne stručno pitanje za arhitekte, građevinare ili sve druge inženjere.

Posebna razina rasprave je stručna, gdje se način i razina provedenih aktivnosti mogu promatrati i raspravljati iz više različitih stajališta.

Tako na jedan način možemo promatrati i raspravljati o aspektima osiguranja temeljnih zahtjeva za građevine, pojma koji je tako pravno i stručno nerazumljiv, ali koji predstavlja esenciju sigurnog korištenja svih naših građevina, njihovu mogućnost da se sigurno koriste, te da izdrže i prežive  izvanredne situacije koje pred nas u svakom trenutku može dovesti priroda, ali i čovjek svojim nerazumnim djelovanjem.

Tu je moguća rasprava često ona koja se vodi o razini intervencija koji smo spremni provesti kako bi tu sigurnost u jednom ekstremu  ostavili na razini koja je bila i prije incidentnih situacija i pojave oštećenja, a nije se pokazala dostatna, ili bi ju u drugom ekstremu popravljali na razinu koja je danas normirana kao maksimalna, ili kao laviranje dva ekstremna načina interveniranja i o načinu kojim bi samo iste popravili u određenoj mjeri.

Rasprava koja se može voditi o razini popravaka i intervencija tako da se oni definiraju i pravno normiraju ili da se eventualno i zdravorazumski odrede, jer zakonska regulativa u ovom trenutku dopušta čak i tu opciju.

Posebna je rasprava vezana i za one građevine koje su zaštićena kulturna dobra ili se nalaze u zonama od  većeg značaja za zaštićene urbane i ruralne cjeline. Tu se postavljaju dodatna pitanja o mogućnostima i načinima intervencija, budući da su uvjeti koji se postavljaju pred sve sudionike u zahvatima na takvim građevinama, i u takvim prostorima zahtjevniji i složeniji nego li na najvećem broju naših zgrada koje nemaju spomeničke odlike, te koje nisu zaštićena kulturna dobra ili se ne nalaze u njihovoj blizini, te nemaju kulturne vrijednosti koje se danas promiču u našem društvu. 

U takvim raspravama treba biti iskren, te priznati da smo sve vrijednosti definirali samostalno, te da  i od njih samostalno možemo i odstupiti, no uz jasno upozorenje. Ukoliko se vrijednosti odreknemo i njihovu zaštitu odbacimo trebamo preuzeti i odgovornost za devastaciju nečega što nema tek kratkoročni materijalni učinak, devastaciju nečega što ne predstavlja samo puku i banalnu, a tek potencijalnu materijalnu dobit, već nečega što materijalizira one nematerijalne elemente koji nas odlikuju i razlikuju od drugih, koji nas određuje na način kojemu se drugi i mi sami divimo ili uživamo (što je turizam dokazivao zadnja desetljeća na najzorniji način). 

Od svega toga možemo se otkloniti i svega toga možemo se odreći, te pojednostaviti si i pojeftiniti život na jedan možda ekonomski prihvatljiv, no banalan način. Sve samo ako preuzmemo potpunu odgovornost i budemo svjesni posljedica, posljedica koje nećemo trapiti samo mi, nego i svi koji iza nas dolaze. Zato rasprava koja se provodi o obnovi treba prije svega vrlo jasno definirati želimo li štititi vrijednosti koje smo sami prepoznali, koje smo sami zaštitili i koje sami želimo očuvati kao materijalni pokazatelj našeg identiteta.

Svaka odluka je legitimna, kao što je i svaka odluka konačna, a posebice ona koja može dovesti do destrukcije tih vrijednosti, time je svaka odluka mjera naše odgovornosti koju ne smijemo, ali i ne možemo prebaciti na nekoga drugoga.

Dakle želimo li štititi našu baštinu ili ne, i za nju preuzeti i određene odgovornosti i obveze? Kulturne vrijednosti možemo odbaciti jedino ako ćemo iskreno priznati kako je to u punom smislu politička odluka i vrlo jasan politički stav, stav koji će se drastično i dramatično očitovati ne samo u našem trenutku nego u budućnosti, kroz više generacija. Zato i odluka da se vrijednosti i njihova materijalizacija kroz građevine očuva također treba biti jasna politička poruka, poruka za konkretne aktivnosti koje tada zaštitu vrijednosti ne smiju samo poticati, već i praktično omogućavati, na razini i u mjeri koja je realna i moguća.

Nakon potresa u Zagrebu u javnosti se često nameće stav kao je za takvu izvanrednu situaciju potrebno promijeniti kompletnu zakonsku regulativu, te da postojeći zakonski propisi ne dozvoljavaju djelovanje kojim bi se hitno, na pravi način i u pravo vrijeme otklonile posljedice takvih katastrofalnih činjenja ili događaja. Potrebno naglasiti da to na svu sreću nije istina te da zakonska regulativa u zadnjim desetljećima vrlo precizno definira mogućnosti koje se mogu realizirati uslijed potrebe da se odgovori na urgentne situacije interventnim mjerama.

Tako regulativa i propisi na polju graditeljstva detaljno definiraju obveze koje stoje pred pojedinim dionicima u procesima sanacije i obnove, kao i potrebne procedure koje je potrebno provesti kako bi se ti zahvati odobrili i u konačnici realizirali na adekvatan način. To znači da aktualni propisi definiraju strukama involviranim u graditeljstvo jasan okvir kojim bi one odgovorile na potrebe sanacije šteta uzrokovanih potresom i time omogućiti u potpunosti provođenje zahvata u suglasnosti s pozitivnim propisima, a kako bi se interventno odgovorilo na ugroze koje katastrofalni događaji iniciraju.

Po pitanju sanacije šteta od potresa osnovni zakonodavni akt je Zakon o gradnji, koji u članku 130. predviđa mogućnost hitnih intervencija nakon katastrofalnih događaja, i to hitno i po specifičnoj proceduri.

Procedura je dalje definirana u daljnjoj razradi preko odredaba u Pravilniku o održavanju građevina, te Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. U njima se definira razina potrebnih procedura i dokumenata, tako da se jasno definira i razina nužne projektne dokumentacije, kao preduvjeta za izvođenje interventnih aktivnosti koje su na građevinama nužne nakon potresa. takve procedure ne uključuju ishođenje dodatnih akata za gradnju, već govore o minimalno nužnoj formalnoj razini provedbe procedura i izradi projektne dokumentacije koju je potrebno prirediti kako bi se takve aktivnosti provele u skladu sa pozitivnim propisima.

Donosimo izvatke iz zakonodavnog okvira za sve koji se ne bave graditeljstvom, te koji nisu arhitekti i građevinski inženjeri, ali niti elektroinženjeri i strojarski inženjeri koji sudjeluju u graditeljstvu, i nije nužno da iščitavaju svaki članak predmetnog zakona ili pravilnika, već je važno da se nakon ovoga informiranja mogu pozvati na činjenicu kako zakonska regulativa prepoznaje njihove potrebe i daje mogućnosti za nužne interventne i hitne aktivnosti.

PREGLED PROPISA I NJIHOVIH ODREDBI KOJI REGULIRAJU MATERIJU OBNOVE NAKON IZVANREDNIH DOGAĐAJA

Zakon o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19)

Obnavljanje oštećenih građevina -  Članak 130. U slučaju oštećenja građevine djelovanjem događaja iz članka 129. stavka 1. ovoga Zakona ( U slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od prirodnih nepogoda, ratnih razaranja ili drugih razaranja, zbog opasnosti od tih događaja) građevina se može, neovisno o stupnju oštećenja, vratiti u prvobitno stanje bez građevinske dozvole, u skladu s aktom na temelju kojeg je izgrađena, odnosno projektom postojećeg stanja građevine. U slučaju kada se radi o građevini upisanoj u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, potrebno je ishoditi dopuštenje prema posebnom zakonu.

8.3. ODRŽAVANJE GRAĐEVINE Članak 150.

(1) Vlasnik građevine odgovoran je za njezino održavanje.

(2) Vlasnik građevine dužan je osigurati održavanje građevine tako da se tijekom njezina trajanja očuvaju temeljni zahtjevi za građevinu te unapređivati ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu, energetskih svojstava zgrada i nesmetanog pristupa i kretanja u građevini.

(3) U slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine dužan je poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu opasnom do otklanjanja takvog oštećenja.

Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20)

Članak 5. Bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu se izvoditi radovi:

1. Na postojećoj građevini kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena;

5. Izvanrednog održavanja, hitnih popravaka ili nužnih popravaka zajedničkih dijelova i uređaja zgrade ili posebnih dijelova zgrade, propisani posebnim propisom kojim se uređuju pitanja namjene sredstava zajedničke pričuve radi održavanja zgrada u suvlasništvu, kojima se utječe na način ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu mehaničke otpornosti i stabilnosti ili sigurnosti u slučaju požara;

Pravilnik o održavanju građevina („Narodne novine“ broj 122/14, 98/19)

Članak 2.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Pravilnika imaju značenje:

3. izvanredno održavanje jest izvođenje radova na zamjeni, dopuni i/ili popuni dijelova građevine nakon kakvog izvanrednog događaja nakon kojega građevina odnosno njezin dio više nije uporabljiv (npr. potres, požar, prirodno urušavanje tla, poplava, prekomjeran utjecaj vjetra, leda i snijega i sl.) odnosno ako je građevina ili njezin dio zbog nepropisnog održavanja ili kojeg drugog razloga dovedena u stanje u kojem više nije uporabljiva.

Članak 5.

(3) Izvođenje radova na zamjeni, dopuni i/ili popuni dijelova građevine nakon kakvog izvanrednog događaja nakon kojega građevina odnosno njezin dio više nije uporabljiv (npr. potres, požar, prirodno urušavanje tla, poplava, prekomjeran utjecaj vjetra, leda i snijega i sl.) odnosno ako je građevina ili njezin dio zbog nepropisnog održavanja ili kojeg drugog razloga dovedena u stanje u kojem više nije uporabljiva, provodi se, u okviru izvanrednog održavanja, na temelju projekta kojeg se obvezno izrađuje za provedbu takvog održavanja, kojim projektom se ne smije mijenjati tehničko rješenje u skladu s kojim je građevina izgrađena.

(4) Kada se za provedbu pojedinih radova održavanja iz stavka 2. ili stavka 3. ovoga članka izrađuje izvedbeni projekt, isti smije sadržavati, po potrebi i dopunske računske provjere ali se njime ne smije mijenjati tehničko rješenje u skladu s kojim je građevina izgrađena. Za građevne proizvode koji će se ugrađivati pri održavanju moraju se navesti svojstva bitnih značajki koja odgovaraju ili su povoljnija od svojstava bitnih značajki izvorno ugrađenih građevnih proizvoda, a za druge proizvode se moraju navesti tehnički zahtjevi na način koji odgovara ili je povoljniji za ispunjavanje tehničkih zahtjeva izvorno ugrađenih proizvoda.

Redovito i izvanredno održavanje

Članak 10. Održavanje građevine se, u cilju održavanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu, energetskih svojstava zgrada te nesmetanog pristupa i kretanja, provodi putem redovitog i izvanrednog održavanja.

Članak 12.

(1) Izvanredno održavanje podrazumijeva skup mjera koje se provode kako bi se uklonile posljedice izvanrednih djelovanja i okolnosti koje su umanjile ili ugrozile uporabljivost građevine te kako bi se građevina obnovila u prvobitno tehničko i/ili funkcionalno stanje ili dovela u stanje usklađeno s projektiranim stanjem građevine.

(2) Ovisno o vrsti građevine, skup mjera iz stavka 1. ovoga članka, može obuhvatiti: 1. zamjenu dijelova građevine i opreme, uređaja i instalacija koja je oštećena izvanrednim događajem, odgovarajućim ispravnim jednakovrijednim dijelovima, 2. otklanjanje posljedica izazvanih nepredvidivim ili neočekivanim erozijama okolnog tla, neposrednim djelovanjem vode, djelovanjem atmosferilija na građevinu ili seizmičkim djelovanjem. Članak 13.

(1) Pri održavanju građevina dopušteno je upotrijebiti samo građevne i druge proizvode koji ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o gradnji, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju tih zakona.

(2) Pri održavanju građevina:

1. uporabljeni građevni proizvodi moraju imati svojstva bitnih značajki koja odgovaraju ili su povoljnija od svojstava bitnih značajki izvorno ugrađenih građevnih proizvoda,

2. drugi uporabljeni proizvodi moraju ispunjavati tehničke zahtjeve na način koji odgovara ili je povoljniji od ispunjavanja tehničkih zahtjeva izvorno ugrađenih proizvoda.

Članak 14.

(1) Radovima na održavanju građevine ne smije se mijenjati tehničko rješenje građevine, ugrožavati ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i drugih uvjeta koje mora ispunjavati građevina niti mijenjati usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je građevina izgrađena.

(2) Osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, održavanjem građevine koja je kao pojedinačno kulturno dobro upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, ne smiju se narušiti spomenička svojstva koja su zaštićena rješenjem o utvrđivanju svojstava kulturnog dobra.

UNAPREĐIVANJE SVOJSTAVA GRAĐEVINE

Članak 17. Vlasnik građevine dužan je unapređivati ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu, energetskih svojstava zgrada te nesmetani pristup i kretanje u građevini ako je to propisano posebnim propisom donesenim u skladu s odredbama Zakona o gradnji ili ako je propisano posebnim zakonom.

POSTUPCI PROCEDURE I DIONICI VEZANI UZ OBNOVU NAKON POTRESA

1.   PRIKUPLJANJE ARHIVSKE DOKUMENTACIJE

Prikupljanje postojeće tehničke dokumentacije (nacrta i različitih grafičkih priloga) iznimno je važan korak prilikom pripreme bilo koje aktivnosti na postojećim građevinama. U arhivi dokumenata vlasnika svake zgrade isti bi trebali biti čuvani sukladno pozitivnim zakonskim propisima, no to nije uvijek slučaj (mada oni dokazuju legalnost izvedene građevine, te u većoj ili manjoj mjeri i tehnička rješenja prema kojima je sagrađena). Tako bi arhiva dokumenata vlasnika svake građevine  trebala imati pohranjene izvorne nacrte zgrade, ali i akt (ako postoji) kojim je gradnja temeljem određenih nacrta dozvoljena (gdje je njihovo probavljanje obveza vlasnika i od njega ovlaštenih stručnjaka - pravnih ili fizičkih osoba).

Aktivnost prikupljanja izvorne (najčešće arhivske) dokumentacije, kako nacrta, tako i drugih dokumenata vezanih uz  građevinu, trebala bi biti nešto što nije vezano samo za iznimne aktivnosti nakon akcidentnih situacija, već nešto što će pomoći prilikom svakodnevnih aktivnosti održavanja građevine, a koje su temeljem pozitivnih propisa svi vlasnici i od njih ovlaštene stručne osobe dužne poduzeti.

Kod prikupljanja od postojeće dokumentacije posebice nacrta treba posebno napomenuti kako se u različitim razdobljima i za različite potrebe izrađivala dokumentacija različitog obima i preciznosti, drugim riječima prikupljene povijesne dokumente, nacrte, to jest projekte, moguće je iskoristiti kao dio podloga kojima se pristupa aktivnostima na samoj  građevini nekada u većoj, a češće tek u manjoj mjeri, budući da se najčešće nacrti koji su rađeni praktički do polovice 20. stoljeća bili načinjeni tako da su sadržavali isključivo razinu osnovnih informacija o gabaritima i minimumu tehničkih rješenja kojima je definirana zgrada, te se na njima ne dokumentiraju posebnosti izvedbe konstruktivnih sustava, kao ni upotrijebljeni materijali, gdje se ti podaci eventualno mogu dedukcijom izvesti iz poznavanja graditeljske tehnike i tehnologije vremena u kojem se gradi predmetna građevina, što za potrebe kvalitetne obnove nakon incidentnih situacija (potresa) nije dovoljno. Stoga takvu arhivsku građu treba promatrati kao inicijalni korak u detektiranju izvornih konstrukcija i materijala, no koje je potrebno potkrijepiti detaljnim arhitektonskim snimkama i eventualnim istražnim zahvatima kako bi se priredile adekvatne podloge za obnovu i sanaciju šteta nakon akcidentnih situacija, tj. oštećenja nakon elementarnih nepogoda i potresa.

Kod prikupljanja postojeće dokumentacije, kako za zgrade koje su nastale prije 1968. godine, pa tako i za zgrade koje nastaju nakon 1968. godine važno je znati kako izvorni nacrti kako god dobro opisivali namjeru da se zgrada sagradi, ne znače i da je ista tako u konačnici građena i završena, ili da nije tijekom godina doživjela nepredvidive promjene.

Tako da tehnička vrijednost nacrta kao podloga za projektiranje radova sanacije i obnove nije velika. No, kao podloga za detektiranje svih promjena oni su od izuzetnog značaja i predstavljaju osnovni podataka o izvornim strukturama zgrade. Zavisno od doba kada su nastali, ali i od vremenske distance koja je prošla od trenutka kad su temeljem njih izvođene aktivnosti gradnje, na samim građevinama mogli su biti promijenjeni manji ili veći dijelovi i konstruktivni elementi, tako da podaci na tim nacrtima nažalost često ne odgovara u potpunosti onome što je izvedeno u naravi. No Svaka od građevina, projektirana je, bez obzir na doba u kome je nastala, po konzistentnim principima koji su joj garantirali određenu sigurnost u korištenju, stoga je detekcija tog nultog stanja nužna kako bi se proučila oštećenja i deformacije, pokušali naći razlozi njihova nastanka, te  projektom otklonila oštećenja, ali i anulirale negativnosti koje bi mogle voditi do novih oštećenja uslijed ponovljenih akcidenata.

Povijesne, arhivske materijale u Zagrebu se može naći na nekoliko lokacija (ako ih u arhivu vlasnika same zgrade nema):

DRŽAVNI ARHIV U ZAGREBU:

-       većina projektne dokumentacije i građevinskih dozvola za zgrade nastale prije 1968. nalazi se dostupno u državnom arhivu u Zagrebu, Opatička 29

-       Zahtjev za uvid u arhivsku građu moguće je zatražiti putem e-mail-a

ARHIV GRADA ZAGREBA:

-          Nacrte zgrada nastalih nakon 1968. Moguće je tražiti iz arhiva građevinskih i uporabnih dozvola grada Zagreba

-       Zahtjev se predaje osobno, s adresom i brojem katastarske čestice, te podacima o građevinskoj dozvoli, u prizemlju zgrade grada Zagreba, Trg S. Radića 1

2.   IZRADA ARHITEKTONSKE SNIMKE POSTOJEĆEG STANJA KAO PODLOGE ZA PROJEKT SANACIJE

Arhitektonski snimak postojećeg stanja - koji izrađuju ovlašteni arhitekti

Arhitektonski snimak postojećeg stanja skup je arhitektonskih nacrta koji sukladno pravilima struke prikazuju trenutno stanje zatečene zgrade, bilo da je nastao izmjerom na terenu, ili korištenjem suvremenih tehnologija isti treba biti takva da sadrži razinu podataka koja odgovara potrebama izrade projekta sanacije. U načelu minimum podataka koji je potreba kako bi se pristupilo detaljnoj evidenciji oštećenja deformacija je 1:50, dok se u mjerilu 1:100 mogu dati generalni gabariti i dispozicija elementa konstrukcije i prostora, no s malom točnosti koja bi osiguravala definiranje kvalitetnih projekta sanacije (bez snimaka pojedinačnih elemenata konstrukcije i njihovih realnih gabarita isto ne predstavlja značajna doprinos mogućnosti da se kvalitetan projekt priredila sanaciju)

Za pojedinačno zaštićena kulturna dobra arhitektonski snimak postojećeg stanja treba biti izrađen tako da razina podataka odgovara potrebama pripreme tehničke dokumentacije u  mj 1:50, dok se za pojedine dijelove konstrukcije ili vanjske ovojnice kod pojedinačno zaštićenih građevina može pojaviti i potreba za detaljima profilacija ili dekoracija na pročeljima koji bi odgovarali mjerilima i do 1:1. Također arhitektonski snimak postojećeg stanja na pojedinačno zaštićenim kulturnim dobrima, ali i na onima koji spadaju u zone zaštite i za koje se posebni uvjeti izrađuju od strane nadležnog konzervatorskog odjela Ministarstva kulture arhitektonski snimak postojećeg stanja može izraditi jedino za to ovlaštena fizička osoba koja ima ovlaštenje za izradu arhitektonskog snimka postojećeg stanja nepokretnog kulturnog dobra.

ijekom izrade snimke potrebno je izvršiti i detaljnu evidenciju eventualnih promjena i intervencija na nosivoj konstrukciji zgrada koje su se dogodile prilikom različitih adaptacija, ali i detektirati eventualna odstupanja koja su se mogla dogoditi još tijekom inicijalnih zahvata gradnje, tj. situacije da zgrada nije izvedena u skladu sa nacrtima temeljem kojih je dobiven akt za gradnju (bez obzira na vrijeme nastanka same građevine).

3.   DETALJNI PREGLED GRAĐEVINA

U detaljnom pregledu zajednički sudjeluje interdisciplinarni tim ovlaštenih inženjera (arhitekture, građevine, a ovisno o stanju građevine elektrotehnike i strojarstva), a kod građevina pod zaštitom Ministarstva kulture i ovlaštenih konzervatora. Na prethodno izrađenim snimkama postojećeg stanja ucrtavaju se sva uočena oštećenja i nedostaci s detaljnim opisom prema pravilima struke. Pravilnikom o održavanju građevina propisuje što izvanredni pregled građevine mora osobito uključivati:

1. utvrđivanje je li građevina odnosno jesu li njezini dijelovi u ispravnom stanju (deformacije, položaj i veličine napuklina i pukotina te druga oštećenja vezana za očuvanje tehničkih svojstava građevine),
2.  utvrđivanje stanja zaštitnih slojeva odnosno sustava zaštite građevine, ako postoje,
3. utvrđivanje veličine geometrijskih odstupanja od projektiranog stanja, ako se na temelju vizualnog pregleda sumnja u geometrijska odstupanja koja su veća od dopuštenih odnosno izvan granica tolerancije,
4. utvrđivanje ispunjava li građevina u cjelini odnosno njezin dio zahtjeve određene projektom građevine,
5. utvrđivanje usklađenosti uređaja i opreme sa projektom građevine,
6. utvrđivanje osigurava li građevina nesmetan pristup i kretanje osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, ako je primjenjivo.

Dodatno, po pitanju građevinskih konstrukcija Tehnički propis za građevinske konstrukcije propisao je sadržaj pregleda građevinskih konstrukcija koji obavezno uključuje kontrolu:

1. temelja – pregled stanja dostupnih dijelova temelja, a za temelje u vodi i podvodni pregled te posrednu kontrolu putem provjere ispravnosti geometrije ostalih dijelova građevine
2. stanja elemenata nosive konstrukcije – detaljan pregled obavezan je za elemente konstrukcije koji su bitni za nosivost konstrukcije u cjelini te za pravilno funkcioniranje građevine (spojevi glavnih nosivih elemenata, potporni elementi, glavni nosači, zatege, i sl.), a čijim otkazivanjem može biti ugrožena sigurnost korisnika građevine i/ili prouzročena značajna materijalna šteta
3. geometrije konstrukcije, koja je obavezna za sve one dijelove čija bi promjena oblika ili dimenzija u odnosu na izvorno izvedeno stanje mogla utjecati na sigurnost ili funkcionalnost građevine
4. stanja ležajeva i oslonaca – pravilnost položaja, pritegnutost, čistoća, oštećenja i funkcionalnost
5. stanja zaštite od korozije
6. stanja otpornosti na požar (premazi, zaštitne obloge, zaštitni slojevi, i sl.)
7. stanja sustava za odvodnju i drenažu
8. stanja priključaka instalacija i opreme na elemente konstrukcije
9. brtvljenja odnosno provjetravanja kod sandučastih elemenata
10. stanja elemenata za osiguranje konstrukcije i ljudi, kao što su ograde, penjalice, leđnici, vodilice i
11. ugrađene opreme za opažanje i mjerenje ponašanja građevinske konstrukcije (monitoring).

Procjenu stanja konstrukcije provodi OVLAŠTENI INŽENJER GRAĐEVINE

-     Izrađuje detaljan pregled konstrukcije zgrade s prijedlogom mjera koje treba poduzeti kako bi se sanirala nastala oštećenja na konstrukciji

-     treba izraditi statički model trenutnog stanja konstrukcije radi provjere trenutne mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije

Procjenu stanja temeljnih zahtjeva za građevinu koji se odnose na cjelokupnu uporabivost zgrade, požar, pristupačnost i energetsku učinkovitost provodi OVLAŠTENI ARHITEKT (gdje konačni sud o uporabivosti donosi nakon provedene procjene konstrukcije i instalacija, provedene od strane ovlaštenih inženjera adekvatnih struka)

-     Izrađuje detaljan pregled obrtničkih radova na zgradi,

-     utvrđuje stupanj ispunjavanja različitih temeljnih zahtjeva (svih osim mehaničke otvorenosti i stabilnosti koju procjenjuje ovlašteni inženjer građevine, a ti drugi zahtjevi odnose se prvenstveno na uvjete zaštite od požara, uporabivost, pristupačnost i energetsku učinkovitost)

Procjenu stanja instalacija provode OVLAŠTENI INŽENJERI ELEKTROTEHNIKE I STROJARSTVA , dok procjenu stanja instalacija vodovoda i kanalizacije mogu provoditi i  OVLAŠTENI ARHITEKTI i OVLAŠTENI INŽENJERI GRAĐEVINE. U predmetnoj procjeni instalacija i instalacijskih sustava potrebno je izvršiti i posebnu procjenu dimnjaka i eventualnih plinskih instalacija (ako u zgradi postoje).

Kako bi se kvalitetno provela procjena stanja na zgradi koja je pretrpjela oštećenja tijekom izvanredne situacije, u ovom slučaju nakon potresa, često je potrebno detaljno utvrditi sastav i detalje konstrukcije, kao i materijale od kojih je zgrada sagrađena te njihovo trenutno stanje, a sve kako bi se utvrdile razmjere potencijalnih opasnosti i definirale mjere nužne sanacije. Kako bi se to moglo prije zaključenja rezultata procjene stanja zgrade inženjer može tijekom detaljnog pregleda propisati izvođenje građevinskih sondi za uzorkovanje prema pozicijama koje odredi arhitekt i građevinski inženjer  koji provode procjenu (otvaranje sondi podrazumijeva uklanjanje žbuke ili obloga poda i zida na dijelovima oštećenih zidova, nadvoja ili stropova. Vezano za provođenje otvaranja građevinskih sondi nužno je napomenuti ka se kkod provođenja izvođenja građevinskih sondi na pojedinačno zaštićenim kulturnim dobrima ista se mogu smatrati invazivnim istražnim radovima, te kao takve smiju ih provoditi isključivo fizičke osobe koje za takve radove imaju ovlaštenje od strane Ministarstva kulture).

Prilikom izvođenja radova sondiranja potrebno je za izvedene sonde osigurati da se nalaze na predviđenim mjestima, (sukladno nalogu arhitekata i inženjera koji će provoditi detaljne preglede građevine),  osigurati da se na stručno primjeren način uz njihov detaljan pregled i na nacrtima jasno pozicioniraju, te da se uz evidentna oštećenja jasno ucrtaju i pozicije otvorenih sondi.

Na arhitektonsku snimku postojećeg stanja ovlašteni inženjer treba evidentirati i tako dokumentirati sva oštećenja s naznakom utjecaja na konstrukciju. Na nacrtima arhitektonske snimke treba jasno označiti i detektirati konstrukcijske elemente, te pregradne zidove i pregradne elemente.

Svi inženjeri koji sudjeluju u procjeni stanja građevine trebali bi izraditi i elaborate ocjene stanja temeljem pregleda i procjene, a suglasno ovlaštenjima svojih struka. Unutar elaborata trebaju biti jasno naznačene lokacije oštećenja i njihov utjecaja na stanje zgrade i njeno ispunjavanje temeljnih zahtjeva, lokacije eventualnih sondi i mjesta na kojima su provođena eventualno nužna ispitivanja (sve prikazano na dispozicijskim nacrtima u mj 1:100 koji se izvode iz arhitektonske snimke postojećeg stanja umanjenjem iste sa mjerila 1:50 na 1:100), tehnički opis konstrukcije i/ili instalacijskih sustava koji su predmetom procjene stanja. U zaključku svakog od elaborata  potrebno je predložiti i smjernice za sanaciju koje predstavljaju dio projektnog zadataka za izradu glavnog i izvedbenog projekta sanacije i poboljšanja temeljenih zahtjeva građevine/zgrade.

44.   DEFINIRANJE PROJEKTNOG ZADATKA OBNOVE

Projektni zadatak za obnovu zgrade  nakon izvanredne situacije, tj. nakon potresa,  objedinjava zaključke procjene stanja zgrade svih inženjera koji su sudjelovali u pregledu i procjeni predmetne građevine.  Tako inicijalni dio projektnog zadatka predstavlja niz preporuka i zaključaka koje donose ovlašteni arhitekti i ovlašteni inženjeri, a kako bi se sanirala oštećenja nastala tijekom izvanredne i nepredviđene situacije.   Temeljem postojećih propisa, otklanjanju posljedica izvanrednih događaja, koje nastaju uslijed elementarnih nepogoda, potresa, poplava i sličnoga, moguće je pristupiti u sklopu postupaka izvanrednog održavanja. Za takve aktivnosti pozitivni propisi traže izradu  glavnih projekata, koji će osigurati sanaciju postojećeg stanja i povratak na razinu stanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu svih elemenata zgrade barem na razinu prije nastupanja izvanredne situacije.

Projektni zadatak kojim će se ograničiti sve aktivnosti  isključivo na povratak postojećeg stanja na konstrukciji i instalacijama na razinu ispunjavanja temeljnih zahtjeva prije izvanredne situacije, u načelu ne uključuje poboljšanja na elementima zgrade koji bi trebali osigurati bolje i sigurnije ispunjavanje tih temeljnih zahtjeva. Zato je prilikom definiranja projektnog zadataka potrebno vrlo jasno komunicirati sa investitorom, to jest vlasnikom/vlasnicima predmetne zgrade, o mogućim razinama poboljšanja elemenata konstrukcije i instalacija koji zatim mogu poboljšati razinu ispunjavanja  temeljnih zahtjeva sanirane obnovljene zgrade.  U načelu takav pristup poboljšati će otpornost zgrade na potencijalne nove ugroze, no predstavlja mogućnost značajno viših troškova provođenja takvih intervencija.

Pozitivni propisi daju mogućnost da se prilikom provođenja izvanredne aktivnosti nakon elementarnih nepogoda mogu ostvariti i određena poboljšanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva, tako da ishođenje akta za građenje nije nužno.  No prilikom projektiranja tehničkih rešenja obnove, uz pozivanje na odredbe pozitivnih propisa kojima se regulira izvanredno održavanje, treba voditi računa o tome da se tehnička rješenja korištena prilikom inicijalne gradnje (tj. izrade inicijalnog projekta i ishođenja inicijalnog akta kojim se dozvoljava građenje) zadržavaju i samo se poboljšavaju korištenjem suvremenih i kvalitetnijih, te otpornijih materijala, te eventualno manjim dodacima na konstrukciji koji ju pojačavaju i čine mehanički otpornijom i stabilnijom, dok se cjelokupna tehnička rješenja same zgrade u tom slučaju ne smiju mijenjati. Takvim načinom  projektiranje i izvođenjem radova na sanaciji ne smiju se mijenjati niti lokacijski uvjeti koji se temeljem pozitivnih propisa odnose na zahvat (ishođeni temeljem akta za građenje, tj. građevinske dozvole (1).

Prilikom rekonstrukcije građevinske konstrukcije, pri čemu Tehnički propis za građevinske konstrukcije podrazumijeva konstrukciju u cijelosti ili samo neki njen nosivi dio, nakon rekonstrukcije građevine, građevinska konstrukcija čiji je sastavni dio mora imati tehnička svojstva propisana navedenim propisom, odnosno tehnička svojstva istovjetna kao kod gradnje novih zgrada.

Za odabir mjere ili kombinacije mjera za izvanredno održavanje zgrade potrebno je napraviti troškovno-optimalnu analizu svih predloženih mjera iz detaljnog pregleda građevine. Preporučamo da kao parametar u troškovno-optimalnoj analizi budu uključen i preostali vijek trajanja građevine. Prema današnjem zakonodavnom okviru projektirani vijek građevina 50 godina, a uz pravilno održavanje, racionalno je očekivati produljenje vijeka građevina na 100 godina. Takvu praksa poznata je u europskim državama, kao npr. u Švicarskoj.

Troškovno-optimalna analiza nužna je za odabir najboljeg investicijskog modela za cjelovito rješenje izvanrednog održavanja zgrade, što na kraju postaje projektni zadatak za izradu projektne dokumentacije. Na temelju projektnog zadatka može se odrediti i projektni tim, a time i obim izrade projektne dokumentacije.

Zaključci pojedinačnih procjena stanja zgrade i u njima definirane mjere sanacije na pojedinim elementima konstrukcije i ovojnice, to jest vidljivim elementima strukture zgrade u eksterijeru i interijeru, kao i instalacijama, tako definiraju i potreban projektni tim, tj. nužne inženjere raznih struka koji trebaju pristupiti procesu projektiranja zahvata obnove.

Projektni tim sadrži ovlaštenog arhitekta i ovlaštenog inženjera građevine, no može uključivati i ovlaštene inženjere strojarstva i elektrotehnike, ako postoji potreba sanacije i intervencije na instalacijama iz njihova ovlaštenja.

U slučaju da se Glavni  projekti obnove i sanacije izrađuju za zgrade koje imaju status pojedinačno zaštićenih kulturnih dobara, ali i za zgrade koje se nalaze u području koje je Zakonom o zaštiti kulturnih dobara proglašeno zaštićenom povijesnom cjelinom i/ili zonom od posebnog interesa za zaštitu pojedinačnih kulturnih dobara i za koje nadležni Konzervatorski odjel Ministarstva kulture izdaje posebne uvjete ovlašteni arhitekt i ovlašteni inženjer građevine trebaju imati dopuštenja Ministarstva kulture za rad na kulturnom dobru.

ZA POTREBE OBNOVE I SANACIJE ZGRADA OŠTEĆENIH POTRESOM MINIMALNO JE NUŽNO ANGAŽIRATI OVLAŠTENOG ARHITEKTA I OVLAŠTENOG INŽENJERA GRAĐEVINE KAKO BI SE IZRADILI:

1. ARHITEKTONSKU SNIMKU POSTOJEĆEG STANJA KAO PODLOGU ZA PROJEKT SANACIJE (ovlašteni arhitekt)
2. GLAVNI ARHITEKTONSKI PROJEKT SANACIJE (ovlašteni arhitekt)
3. GLAVNI GRAĐEVINSKI PROJEKT SANACIJE (ovlašteni inženjer građevine)

U slučaju značajnih oštećenja i potreba za sanacijom instalacijskih sustava može se pojaviti i potreba za izradu sljedećih glavnih projekata:

1. Glavni projekt vodovoda i kanalizacije(ovlašteni arhitekt, ovlašteni inženjer građevine ili strojarstva)
2. Glavni projekt elektrotehničkih instalacija (ovlašteni inženjer elektrotehnike)
3. Glavni projekt instalacija grijanja, klimatizacije i ventilacije (ovlašteni inženjer strojarstva) ( u koji su uključeni i sustavi grijanja, te nužni dimnjaci)

Prilikom izrade projekte izvanrednog održavanja i poboljšanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu potrebno je držati se svih odredbi Zakona o gradnji i podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona, a koji propisuju obim i način izrade projektne dokumentacije. Po Zakonu je potreban minimalno glavni projekt, no s obzirom na zahtjevnost radova cjelovite obnove preporučamo da za svaku zgradu bude izrađen minimalno glavni projekt s karakterističnim izvedbenim detaljima ovisno o projektnom zadatku. Izvedbenim projektom je jedino moguće točno predvidjeti cjelovitost tehničkog rješenja i dati precizne informacije za kasniju izradu preciznih troškovnika radova, a koji su nužni za kvalitetno planiranje investicije u izvanredno održavanje zgrade i kasnije eventualni povrat uloženih sredstava nakon donošenja zakona kojim će biti uređeno sufinanciranje obnove.

U slučaju da zgrada ima status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobara, ili se nalazi u području koje je Zakonom o zaštiti kulturnih dobara proglašeno zaštićenom povijesnom cjelinom i/ili zonom od posebnog interesa za zaštitu pojedinačnih kulturnih dobara i za koje nadležni Konzervatorski odjel Ministarstva kulture izdaje posebne uvjete može se pojaviti i potreba da:

• Ovlašteni arhitekt izradi i građevinsko-obrtnički troškovnik s iskazom potrebnih radova i količinama potrebnih materijala, no isti nije sastavnim dijelom Glavnog arhitektonskog projekta

U slučaju kada na zgradi rade dva ili više ovlaštenih inženjera/arhitekta različite glavne projekte pojavljuje se i potreba za imenovanjem Glavnog projektanta i preuzimanjem funkcije i poslova   koordinacije rada projektanata različitih struka, posebno u odnosu na nužnu komunikaciju sa  predstavnikom investitora i/ili predstavnicima nadležnog konzervatorskog odjela Ministarstva kulture (tj. za Zagreb sa predstavnicima Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode)  ukoliko se zgrada nalazi u zoni zaštite ili je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.

Prije izrade glavnih projekata sanacije za zgrade koje imaju status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobara, ili se nalaze u području koje je Zakonom o zaštiti kulturnih dobara proglašeno zaštićenom povijesnom cjelinom i/ili zonom od posebnog interesa za zaštitu pojedinačnih kulturnih dobara i za koje nadležni Konzervatorski odjel Ministarstva kulture zahtijeva poseban režim postupanja potrebno je prije početka izrade glavnih projekata zatražiti ishođenje posebnih uvjeta od strane nadležnog konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, tj. od strane Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode za područje Grada Zagreba.

Za potrebe ishođenja posebnih uvjeta vezanih uz zaštitu kulturnih dobara potrebno je sačiniti detaljan opis nužnog zahvata sa osnovnim podacima o građevini i lokaciji, te eventualno prirediti i idejno rješenje sanacije (ako za to postoji eksplicitan zahtjev nadležnog konzervatorskog odjela)

Kod definiranja opisa zahvata sanacije moguće je koristiti zaključke i stavove svih angažiranih inženjera koji su sudjelovali u procjeni stanja i koji su u svojim finalnim poglavljima elaborata o procjeni stanja zgrade dali smjernice nužnih aktivnosti na sanaciji i obnovi.

Za zgrade koje su od posebnog interesa Ministarstva kulture i njihovih stručnih službi potrebno je prije početka izvođenja radova na sanaciji i obnovi za Glavne projekte izrađene za potrebe sanacije i obnove ishoditi i potvrdu o usklađenosti sa posebnim uvjetima koji su inicijalno ishođeni od nadležnog konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, tj. Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode za područje Grada Zagreba.

Sukladno važećem Zakonu o gradnji, za intervencije prilikom kojih se mijenjaju lokacijski uvjeti ili temeljni zahtjevi za građevinu (isti se ne poboljšavaju, već se mijenjaju tehnička rješenja) potrebno je ishoditi adekvatan akt za građenje, tj. građevinsku dozvolu

Za zgrade kod kojih se nakon provedbe radova na sanaciji kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena; potrebno je provesti i ishođenje uporabne dozvole te glavni projekti moraju imati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima. Time je potrebno kod izrade glavnog projekta ishoditi i posebne uvjete, tj. po završetku glavnog projekta/projekata i potvrdu/potvrde o usklađenosti s posebnim uvjetima, a prije započinjanja sa izvođenjem radova.

 

pripremio: doc.dr.sc. Dražen Arbutina dipl.ing.arh., prof.v.š i Upravni odbor DAZ

Inicijalne natuknice postupaka, kao i preliminarni popis stručnih osoba koje se mogu pojaviti u postupku pripreme projektne dokumentacije za potrebe obnove nakon potresa priređen je u sklopu Upravnog odbora Društva arhitekata Zagreba te revidiran i promijenjen uz niz stručnih stavova koji bi trebali neke od inicijalnih premisa značajno promijeniti te istaknuti ulogu i mogućnosti ključnih stručnjaka, kao i odgovornost investitora prilikom pokretanja predmetnih aktivnosti

 

(1) Prema Zakonu o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19) lokacijski uvjeti se definiraju u nekoliko članaka i to u članku 3. kao kvantitativni i kvalitativni uvjeti i mjere za provedbu zahvata u prostoru koji se na temelju prostornog plana i posebnih propisa određuju lokacijskom dozvolom ili građevinskom dozvolom, te u članku 140. kao niz elemenata koji obuhvaćaju:  1. vrsta radova (građenje nove građevine, rekonstrukcija postojeće građevine i sl.) 2. lokacija zahvata u prostoru 3. namjena građevine s brojem posebnih dijelova nekretnine koji su samostalne uporabne cjeline (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) i/ili funkcionalnih jedinica (hotelska soba, apartman i sl.) 4. veličina građevine (vanjski gabariti nadzemnog i podzemnog dijela građevine te broj i vrsta etaža ako ih ima) 5. uvjeti za oblikovanje građevine 6. oblik i veličina građevne čestice i/ili obuhvata zahvata u prostoru 7. smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici i/ili unutar obuhvata zahvata u prostoru 8. uvjeti za uređenje građevne čestice, osobito zelenih i parkirališnih površina 9. uvjeti za nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad osoba smanjene pokretljivosti 10. način i uvjeti priključenja građevne čestice, odnosno građevine na prometnu površinu i drugu infrastrukturu 11. mjere (način) sprječavanja nepovoljna utjecaja na okoliš i prirodu određene u skladu s prostornim planom 12. ostali uvjeti iz prostornog plana od utjecaja na zahvat u prostoru 13. dijelovi složene građevine za koje se izdaju građevinske dozvole u slučaju etapnog građenja i/ili dijelovi građevine za koje se izdaju građevinske dozvole u slučaju faznog građenja građevine 14. posebni uvjeti i uvjeti priključenja utvrđeni prema posebnim propisima 15. uvjeti važni za provedbu zahvata u prostoru (obveza uklanjanja postojećih građevina, sanacija terena građevne čestice, obveza ispitivanja tla, kompenzacijski uvjeti i dr.).