Presjek

Dragomanovićeva Nama Trnsko u petom broju Presjeka

Autor/izvor: DAZ 22/03/2012

Prvi broj časopisa Presjek izašao je u travnju prošle godine i prva godina izlaženja posvećena je materijalima u arhitekturi te su obrađene teme: čelik (br. 1), beton (br. 2), opeka (br. 3), drvo (br. 4). Časopis Presjek orijentirao se na ono što je manjkalo na domaćem arhitektonsko-izdavačkom tržištu - na konstrukciju i izvedbene detalje arhitektonskih projekata.

Časopis formata A4 sadrži oko 150 stranica, podijeljenih u četiri poglavlja: Uvod u temu, projekti, tehnologija i regulativa, te materijali.

Tema petog broja, trgovački centri, razrađena je kroz intervju na temu razvoja trgovačkih centara s Martinom Joostom (Delugan Meissl Associated Architects) i predstavlja nam trgovačke centre u Hrvatskoj:

• Trgovački centar Portanova, Osijek, autor Chapman Taylor, glavni projektant Studio XXL
• Trgovački centar Westgate, Bistra , glavni projektant Dario Travaš- ATP Architects Engineers
• Trgovački centar Arena centar, Zagreb, autor UPI-2M

Unutar rubrike Pogled u prošlost nalazi se projekt robne kuće Nama - Trnsko, Zagreb, autora Aleksandra Dragomanovića. Tehnologija i regulativa donese intervju s Michaelom Oberwegerom, Regioplan, tekst o rasvjeti prodajnih prostora Zrinka Šimunića, dipl.ing.el. i tekst o primjeni LEED standarda zelene gradnje - Mall of Split centar, Sabine Majdandžić, dipl.ing.arh.

Časopis je dostupan u knjižarama i na web stranici www.presjek.hr

Robna kuća Nama Trnsko u Zagrebu
Autor projekta: Aleksandar Dragomanović

Jedan od prvih primjera suvremenog polivalentnog trgovačkog centra na prostorima bivše Jugoslavije sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća nalazimo u novozagrebačkom naselju Trnsko. To "eksperimentalno" naselje površine 29 hektara nastalo je kao prva 'kaseta' od ukupno 25 planiranih no tek djelomično realiziranih stambenih zajednica s druge strane Save, dimenzioniranih za približno 10.000 stanovnika (autori idejnog urbanističkog rješenja bili su Zdenko. Kolacio, Mirko Maretić i Josip Uhlik, 1959/1960.). U novom središtu naselja Trnsko mogu se prepoznati programske i arhitektonske reference, iako u manjem mjerilu, na tada europski relevantne sklopove tog tipa – Farsta Centrum u Stockholmu i Town Centre u škotskom novom gradu Cumbernauldu (oba projekta datiraju još iz 1960.).


Urbanistički plan naselja Trnsko

Na sličnim postulatima, kao sinteza zajedničkog promišljanja teme, programiran je 1963. i kompleks Opskrbno-trgovačkog centra Trnsko, projekt, arhitektonskog tima Aleksandra Dragomanovića, Radovana Nikšića i Ede Šmidihena. Iako autori zajednički potpisuju sve nacrte Centra, poznato je da su pojedine dijelove planirane za etapnu realizaciju razrađivali samostalno.


Opskrbno-trgovački centar Trnsko

Tako Dragomanović 1965. projektira robnu kuću Nama (realizirano 1965/1966.), Šmidihen projektira Opsrkbni centar i natkrivenu šetnicu koja segmente povezuje u cjelinu i uz sebe veže objekte kao što su restorani, trgovine i uslužni servisi, te društvene i manje opskrbne sadržaje (projektirano 1967., realizirano 1969.), a Nikšić se u središnjem dijelu naselja već pozicionirao komplementarnim socijalnim sadržajima poput Zdravstvenog centra s ambulantom i ljekarnom (projektirano 1964.-1966., realizirano 1966.) i antologijske osnovne škole (projektirano 1962.-1964., realizirano 1963.-1964. u partnerstvu sa Šmidihenom).


Nažalost, promenada koja objedinjuje kretanje kroz sklop i povezuje sve navedene sadržaje na svom je južnom dijelu ostala nedorečena, bez konkretnog odredišta koje je bilo planirano za nerealizirani Društveni dom, a funkcionalna struktura pasažno koncipiranog Šmidihenovog objekta odavno je "zaboravila" nekadašnju urarsku radionicu, frizerski salon, cvjećarnicu, slastičarnicu i slične objekte te udomila nove sadržaje. Prema urbanističkim istraživanjima Mirka Maretića iz 1996., središnji prostor Trnskog nikad u očekivanoj mjeri nije zaživio kao aktivni generator događanja u prostoru, vjerojatno zbog formalnog i loše promišljenog položaja unutar naselja, iako je na razini arhitektonskog vrednovanja cjeline i pojedinačnih objekata riječ o vrsnim djelima kasne moderne.

*

Robna kuća NArodnog MAgazina otvorena je za javnost 25. veljače 1966., a njezina se gradnja poklopila s dovršetkom svih planiranih stambenih zgrada (projektiraju ih Ivo Bartolić, Branko Tučkorić, Borivoj Feldman, Drago Korbar i Slavko Jelinek od 1960. do 1966.).


Nama Trnsko u izgradnji

Decentno mjerilo i nepretenciozna gesta robne kuće bili su vidljivi već iz samog odnosa prema stambenim lamelama i neboderima u neposrednoj blizini. Lebdeći bijeli volumen na transparentnoj bazi pokazao je ispravan pristup mjerilu čovjeka: iako je zgrada komercijalnog karaktera, ispoljila je iznimno human, odmjeren i estetizirani koncept pristupačan običnom građaninu.



Objekt smješten u geometrijskom središtu "trokuta" Trnskog, površine 1800 m² razvijene na dvije etaže (2 x 900 m²), glavnim je ulazom orijentiran prema zelenoj livadi na istoku i dugoj prometnici koja prolazi cijelim naseljem. Slobodan prostor pred robnom kućom inicijalno je čuvan za veliki kubus koji je, uz ostalo, trebao sadržavati restoran i kavanu (također projekt Dragomanovića, Nikšića i Šmidihena, 1966/1967.). No izostanak gradnje na tom predjelu ipak je imao svoje prednosti jer je zgrada Name ostavljena u neometanoj vizurnoj ekspoziciji.


Tlocrt prizemlja

S druge strane, gospodarski pristup (s odvojenim putovima kretanja roba-kupac) ostaje prikriven na zapadu i lagano upušten u odnosu na okolni teren, a servisni sadržaji smješteni uz njega kompozicijski su uspješno zaklonjeni elegantnim potezom zida koji se iz osnovnog volumena u prizemlju "isteže" u smjeru istok-zapad. Sličnom miesovskom gestom izlaženja iz glavnog korpusa riješeno je i pomoćno čelično stubište na sjevernom pročelju, s glavnim podestom u obliku lebdeće horizontalne konzole.






Presjeci

Vanjska membrana zgrade u razini prizemlja obložena je bijelim keramičkim pločicama finoga modula, položenima na mort i monierku debljine 8 cm, a zanimljiva je činjenica da je toplinska izolacija (u to vrijeme suvremeni drvolit) zbog osjetljivosti na atmosferilije postavljena s unutrašnje strane, te je prikrivena ožbukanom saćastom opekom od 12 cm.


Detalj, fasada, krovna konstrukcija

Pročelje kata oblikovno je drugačije tretirano: izostavljena je usitnjena modulacija pločica, odignuti volumen naglašen je u svojoj apstraktnoj jednostavnosti i čistoći, ujednačeno izvedenim sitnim kulirom, a bjelina zidnih panela prekinuta je tek trakastim prozorskim cezurama. Pri oblikovanju otvora Dragomanović je pokazao iznimnu posvećenost detalju, budući da su metalni brisoleji na južnom pročelju skriveni pogledima s istoka i zapada. To je postignuto laganim, betonskim istacima koji ujedno štite od sunca s bočne strane, iako je ta zaštita od sunca izostavljena uz stubište gdje je danas glavni ulaz (nekad smješten na istočnom pročelju). Zgrada je opskrbljena i dizalom koje pogonskim nadgrađem na kompozicijski dobroj poziciji izlazi na neprohodni ravni krov.


Istočno i zapadno pročelje

Laka i posve transparentna nosiva konstrukcija bazirana je na sustavu "kutijastih" čeličnih stupova, postavljenih na ortogonalnoj mreži raspona 6 m. Stupovi su konstruirani od dva zavarena L-profila 130/130, oštrobridno brušena i ispunjena tlačnim betonom. Stropna AB ploča između prizemlja i kata debljine je samo 9 cm, a ojačana je gredama na istom nosivom modulu.


Detalj nosivih stupova

Krovna konstrukcija izvedena je od čeličnog roštilja glavnih (I-240) i sekundarnih (I-200) nosača, koji se u čvorovima točkasto oslanjaju na stupove. Unutar štapnog sustava krovnog roštilja smješteni su horizontalni ukrutni spregovi (φ 51), umetnuti u svako polje, a vertikalni spreg (φ 76) pozicioniran je ekscentrično u samo jedan bočni modul. Oplošje zgrade nije nosivo i izvedeno je od tankih ispunskih panela (sendviči AB-monierki). Stropni ovješeni podgled izvorno je bio obložen drvetom, a sličan je princip i danas vidljiv na Šmidihenovoj nadstrešnici s oplatom od brodskog poda.




Detalj ovješenog stropa


Detalj vanjskog stubišta

Unatoč recentnim degradacijama, Dragomanovićevo antologijsko djelo – robna kuća Nama u Trnskom (koja je prema istom projektu sagrađena u Vukovaru i Novom Sadu) – vrhunski je izraz kasne "bijele" moderne, inženjerski čista i konstruktivno racionalna građevina osobitog kompozicijskog sklada. Simplificiranost i čistoća Dragomanovićeva likovnog rukopisa, dosjetljivo obogaćena osjećajem za detalje, ali i izbjegavanje uobičajenih klišeja moderne, robnoj je kući 1966. zasluženo donijela godišnju nagradu Viktor Kovačić, a prije nekoliko godina to je paradigmatsko djelo svrstano i u zaštićena kulturna dobra Grada Zagreba.



Tekst: Alen Žunić