Projekt

Gradska knjižnica Labin

Autor/izvor: DAZ / Vizkultura 23/12/2013

Ideja za reaktivaciju nekadašnje infrastrukture rudnika u Labinu u nove javne sadržaje startala je već u projektu «Novi svjetionici hrvatskog Jadrana» Berlage Instituta, MATRA programa i Udruženja hrvatskih arhitekata iz 2005. godine. Sljedeći korak u aktivaciji zgrada nekadašnjeg ugljenokopa bilo je provođenje natječaja za prenamjenu prostora u gradsku knjižnicu i multimedijalni centar.

Prvonagrađeni natječajni rad urbanističko-arhitektonskim rješenjem sagledava kompleks kao cjelinu koja u zadanim fazama i konačnici funkcionira kao javni prostor i generator kulture u regiji te služi kao mjesto susreta i produkcije kako kulturnih djelatnika tako i građana Labina i okolice. U prostornom rješenju kompleksa ističe se ideja pretvaranja danas neuglednog i zapuštenog trga oko Šohta (platforma za spuštanje u rudnik) u reprezentativni prostor urbanog karaktera sa Šohtom kao ikonografskim elementom.

Kompleks se novom organizacijom dijeli na više cjelina: Gradska knjižnica unutar Mramorne dvorane; Multimedijalni kulturni centar u prostorima bivšeg Kupatila; Muzej rudarstva u Lamparni; glavni pristupni trg oko Šohta s javnim i komercijalnim sadržajima u podrumu Lamparne s vezom prema multimedijalnom centru, te manji knjižnični trg s jugoistočne strane Kupatila.
U prvoj fazi obnove zgrada pristupilo se izvedbi Gradske knjižnice Labin i vanjskih prostora oko Šohta pod nazivom Pijacal.

Osnovna koncepcija uređenja interijera knjižnice zasnivala se na ideji zadržavanja karaktera zgrade uz momente prezentacije nekadašnjeg uređenja i atmosfere, ali uz poštivanje nove funkcije, jer u konačnici, bit će to nova namjena i novi korisnici.

U cijeloj zgradi prisutni su dijelovi gdje je ogoljena i vidljiva stara struktura. U Mramornoj dvorani to je dio poda i mramorom prekriveni zidovi dok su u kontaktnoj zoni to zidne pločice, cijevi kupatila i slično…

Iznimno, cijela jedna prostorija namijenjena je „memoriji rudara“ gdje je na vratima nekadašnjeg ulaza u Kupatilo postavljena vodena zavjesa s video projekcijama iz života rudara.

U Mramornoj dvorani - reprezentativnoj dvorani u kojoj su se primale plaće i dizali štrajkovi, novim ambijentom se nastojalo afirmirati njezinu prostornost i osvijetljenost. Kad se uklonilo improvizirane elemente natkrivanja dijelova krova od staklenih opeka prostor je dobio svoju prvotnu atmosferu i reprezentativnost. Nastojalo se zgradu “očistiti” od neprikladnih intervencija koje su nastajale tijekom nekoliko godina nakon zatvaranja ugljenokopa.

Dizajn interijera proizašao je iz elemenata zatečenih u samom prostoru.
Monokromatskim pristupom oblikovanja interijera ističe se i prezentira mramor kojim su u potpunosti prekriveni postojeći zidovi nove knjižnice.
U niše koje su se koristile kao prozori za okolne prostore postavljaju se police s knjigama, a kako bi te police bile dostupne, podiže se razina poda u vidu platforme varijabilne širine ophoda uz zidove dvorane. Platforma preuzima različite funkcije – djelomično odvojenog dječjeg odjela, zatim čitaonice na tribinama te prostor studijskog rada.

Izraženi ortogonalni rasteri, krenuvši od osnovnog rasporeda konstrukcije i stupova, zatim okvira prozora i vrata te u detalju raster staklenih opeka na svodu, preuzimaju se i potenciraju oblikovanjem interijera. Preklapanje postojećih i dodanih rasteriziranih elemenata ostvaruje se u prvom redu rasporedom opreme i ortogonalnim kretanjem, a zatim u oblikovanju stolova, rasteriziranih polica i u konačnici perforacijama metalnih bočnica stolova i polica.
Nasuprot Mramornoj dvorani prostor zgrade koji je pripadao nekadašnjem kupatilu karakteriziran je iznimno grubim dizajnom koji je otvorio mogućnost isticanja potpuno drugačije atmosfere tog prostora namijenjenog isključivo rudarima.

Najveća građevinska intervencija je umetanje nove etaže. Kako se ne bi stvarala zabuna oko toga da je riječ o novoj intervenciji, tretirana je kao umetnuto strano tijelo (čelična kutija) koje se jasno iščitava radi čelične konstrukcije, poda i stropa od lima. Diferencirano je ono što je potpuno novo, od tkiva koje je zbog dotrajalosti moralo biti zamijenjeno suvremenom konstrukcijom (dio nosive konstrukcije). Zamijenjeni dijelovi stare konstrukcije su betonski dok su novi elementi uvijek čelični (vanjsko stubište, umetnuta etaža, lift…).

Materijali koji su u ovom dijelu interijera su većinom neobrađeni, zaštićeni od vanjskih utjecaja prozirnim lakiranjem. Oprema se izvodi u sirovom, prozirno lakiranom čeličnom limu, uz kontrolirano hrđanje.

Ostaci keramike na zidovima su tretirani su tako da je od neugledne kupaonske keramike dobiven poliptih na zidovima koji spaja bivše sanitarne prostore i potpuno oprečnu namjenu polivalentne dvorane ili internet cafe-a. Nove obrade zidova i podova se namjerno izvode kao neutralna podloga na kojoj će stare obloge biti prezentirane.
Dizajnom i atmosferom novi interijer je diskretan podsjetnik na to što je nekad bila namjena toj kući.

Osnovni koncept signalizacije je integracija s projektom, a ne dodatak. Upotrebom istih ili kompatibilnih materijala ili načina komponiranja, bilo da zove na to da se trenutačno osjeti industrijska tema kad se zastane na ulazu na kortensku ploču s podnim natpisom, bilo da se doda neformalniji element kod postavljanja magnetskih natpisa u samom prostoru knjižnice
Kako bi signalizacija funkcionirala u punom opsegu očekuje se uključivanje zaposlenika knjižnice u proizvodnju/postavljanje dizajna za svoje potrebe, a u osnovi većina rješenja je postavljena na oblikovanju nove hibridne tipografije – spoja industrijske standardiziranosti (kao kod DINa) i art deco detalja koji traže i dodaju svoj vlastiti karakter.

Takav tip tipografije komentar je i povijesne situacije odnosno svih faza postojanja prostora rudnika – od vladavine Italije, preko socijalističkog razdoblja do danas svaka faza ostavlja tragove na građevini kao i na našoj novoj labinskoj tipografiji.

Lokacija: Labin, Hrvatska
Autori natječajnog rada: Damir Gamulin dipl. diz., Margita Grubiša dipl. ing. arh., Marin Jelčić dipl. ing. arh.,  Zvonimir Kralj dipl. ing. arh., Igor Presečan arh., Ivana Žalac dipl. ing. arh.
Autori interijera: Ivana Žalac dipl. ing. arh., Margita Grubiša dipl. ing. arh., Igor Presečan arh., Damir Gamulin dipl. diz.
Voditeljice projekta:  Ivana Žalac i Margita Grubiša
Projektirano: 2007.
Izgrađeno: 2013.
Investitor: Grad Labin
Tlocrtna površina: 1.200 m2

Fotografije: Ivan Dorotić