Intervju

Intervju s predsjednicima HKA i UHA objavljen u Jutarnjem listu - integralna verzija

Autor/izvor: DAZ / Jutarnji list 02/10/2013

Koju glavnu motivaciju zakonodavca čitate iz ovih prijedloga?

TĆ: Motivacija iza ovog zakonskog prijedloga je sasvim jasna i u najvećem se dijelu poklapa s motivacijom svih novela ovog dijela zakonodavstva tijekom posljednja dva desetljeća - pojednostavljenje i ubrzavanje svih procedura kako bi se potaknula investicijska klima. No, s iskustvom promatranja stvarnih učinaka zakonskih novosti tijekom ovog dugog perioda, moramo konstatirati ponovnu bojazan u stvarni efekt predloženog. Naime, iako je struka je u početku istaknute ciljeve podržala, konačni prijedlog zakona zanemaruje vrlo bitne postavke, a to su prvenstveno zaštita izgrađenog prostora kroz kontrolu kvalitete arhitektonske produkcije te zaštita investitora kroz jasne i transparentno provodive procedure.

Smatrate li da je zakonska reforma u područjima prostornog uređenja i graditeljstva nužna?

TĆ: Svakako, jer današnje procedure donošenja akata, njihova količina i raznovrsnost, nisu lako predočive ni razumljive potencijalnim investitorima, a odraz su, u cjelini, slabo organiziranog društva. Nužno je i znatno povećanje efikasnosti i transparentnosti rada svih tijela graditeljstva pri državnoj upravi, to je sasvim nedvojbeno. Također, postoje i važni segmenti sustava prostornog uređenja koji nisu fukcionalni i uistinu ih je važno osoviti na noge, primjerice urbana komasacija.

Potrebna nam je temeljita i simultana reforma kompletne zakonske i podzakonske regulative iz domene raznih ministarstava (ne samo krovnih zakona), koja na bilo koji način uređuje prostorno uređenje i gradnju, a koja je danas strukturirana tako da poštivajući jedan propis gotovo sigurno dolazite u koliziju s nekim drugim propisom.

Kakva je, iz vaše perspektive, uistinu dosadašnja uloga tijela državne uprave na investicijsku klimu u Hrvatskoj? Traju li svi postupci oko dozvola stvarno puno dulje nego u drugim zemljama? Koliko su istinite tvrdnje o pravnoj nesigurnosti u domeni planiranja i gradnje?

HH: Poslovanje u Hrvatskoj je svakako bitno obilježeno ulogom tijela državne uprave, bez kojih niti jedna investicija vezana uz gradnju ne može biti ostvarena, a čije je dosadašnje djelovanje, iz raznih razloga, često proizvoljno. Istina je, trebali bismo imati upravu 21. stoljeća, efikasnu i otvorenu prema investitorima, no što je teško ostvarivo u državi u kojoj se svakih nekoliko godina mijenjaju zakoni vezani uz gradnju pa u praksi i ne doživimo da se neka procedura uhoda jer bude zamijenjena novom. Zakoni su nejasni i podložni različitim tumačenjima što svakako doprinosi neefikasnosti državne uprave. Loše je kad pojedinac - voditelj postupka - može provoditi zakon po vlastitom tumačenju, a uz to mu je dana i ovlast tumačenja plana. Referenti u upravi su, u pravilu, pametni i školovani ljudi, ali strukovno nikako nisu iznad ovlaštenih inženjera i nezamislivo je da arhitekti u praksi tumačenje planova i zakona dobivaju od referenata u upravi. Dobar plan i dobar zakon nije potrebno svakodnevno iznova tumačiti.

Kakva je bila stručna participacija pri izradi prijedloga zakona?

TĆ: Hrvatska komora arhitekata je prije nepunih godinu dana bila pozvana imenovati predstavnike u radnu skupinu za izradu zakona. Unutar devet mjeseci rada na zakonu obavljena je javna rasprava među članstvom, prikupljena su mišljenja svih stručnih udruženja i institucija te akademske zajednice. Na osnovu prikupljenih informacija formirani su prijedlozi arhitektonske struke za izradu zakona. Razočaravajuće je, međutim, da je zanemariv dio stručnih prijedloga prihvaćen i uvršten u završni prijedlog Zakona, a što se posebice odnosi na Zakon o gradnji.

HH: U ključnoj fazi izrade zakona, suradnja je bila, moram reći, nikakva. Izuzetan stručni angažman, strpljenje i razumijevanje predstavnika Hrvatske komore arhitekata, nažalost, nisu ostavili traga u pripremi ovih zakonskih prijedloga. Ne mogu shvatiti takav pristup zakonodavca, jer bi on sasvim sigurno zajamčio i prihvaćenost i funkcionalnost ovog seta zakona.

Mijenja li novi zakon ustrojstvo prostornog uređenja i dosadašnje principe gospodarenja prostorom?

HH: U bitnoj mjeri, da. Za razliku od dosadašnjeg stanja, lokalnoj se vlasti na upravljanje ostavlja ono što država ili županija već prije ne definiraju planovima višeg reda. Konkretno, to znači da prostorni planovi države ili županija već uključuju provedbene elemente, odnosno da se već temeljem njih mogu ishoditi dozvole za pojedine zahvate od državnog ili županijskog značaja. Prema ovom smo vrlo skeptični jer izvlačenje detaljnih podataka iz planova velikog mjerila može izazvati i adekvatno velike pogreške u prostoru, što je posebno opasno kod, primjerice, turističkih zona uz obalu.

Što znači 'uvođenje odgovornosti' kao princip koji zakonodavac često navodi kao osnovu novina u području graditeljske regulative?

TĆ: Svatko tko sudjeluje u procesu gradnje, od ideje do završene građevine, odgovara za svoj dio posla. Tako je bilo do sada, tako će biti i nadalje, ništa se tu nije promijenilo i nikako nije potrebno isticati zakonom da je svatko odgovoran za ono što je nacrtao, izgradio ili nadzirao tijekom gradnje. Od odgovornosti nitko ne bježi, nego dapače, kao i u svakoj drugoj struci, mi prihvaćamo odgovornost za ono što smo projektirali, i ne možemo biti više ili manje odgovorni za svoje projekte. Stoga poriv zakonodavca da to ističe kao novinu nije razumljiv.

HH: Potpuno je neprimjereno je da ljudi iz uprave, koji nam izdaju dozvole, odgovaraju za projekte koje smo mi izradili ... njihova bi uloga trebala biti jednostavna provjera potpunosti zahtjeva, odnosno jesu li predani svi potrebni prilozi (projekti i ostali dokumenti) da bi se dozvola izdala. Na predloženi način, s predviđenim novčanim sankcijama koje se ne odnose na brzinu izdavanja dozvola, nego na dodatnu kontrolu projekata, bojim se da će se dodatno usporiti procedure, jer će referenti u strahu od sankcija predetaljno pregledavati projekte.

Što se, zapravo, praktično mijenja u postupku ishođenja raznih dozvola? Kako vidite taj postupak po primjeni novog zakona?

HH: Suštinski se ne mijenja ništa. Ne nude se nova rješenja, već se u znatnom dijelu preuzimaju i zadržavaju odredbe i modaliteti koji su se u praksi pokazali lošima. Štoviše, brojnim aktima koje ovaj prijedlog zakona predstavlja kao opcije, investitoru je još nerazumljivije koji postupak izabrati. Naime, nije nikako jasno što mu je izvjesnije ili što od ponuđenih akata njemu uopće treba, koji je najbrži ili pak najsigurniji put da se investicija uopće ostvari.

TĆ: Za većinu zahvata, umjesto dosadašnje dvije dozvole zahtijeva se samo jedna - građevinska dozvola. To, međutim, nije ništa posebno novo, to je kombinacija dva paralelna aktivna zakona iz ovog područja, s naglaskom na 'Zakon o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja', koji i danas nudi mogućnost da umjesto dvije ishodite samo jednu dozvolu, onu kojom se odobrava građenje.

Nažalost, u novom prijedlogu zakona dogodio se nered radi nepoštivanja općepriznate metodologije izrade projekata, nered u kojemu se pojedine važne faze zaobilaze kako bi stvorio privid skraćenja procedure.

Sustav koji je predložen slikovito se može ovako opisati: to je kao da od krojača naručite odijelo koje vam on izradi ali bez da vam prethodno uzme mjere i napravi probu, pa kad ga dođete preuzeti i ustanovi se da ne pristaje, ono se mora ili prekrojiti ili čak baciti i izraditi novo prema stvarnim mjerama....ali to nije kraj! Ono zapravo nije sasvim gotovo, nedostaju još gumbi, džepovi, opšavi, postava,...ali za to vam se kaže da 'budete to sami, ne treba vam za to krojač'... Drugim riječima, sve traje dulje i s izvjesno lošijim rezultatom pa je samim time i skuplje po investitora.

Kako vidite efekte primjene zakona na male, individualne investitore?

HH: Općenito, ovakav zakon ne bi bio poticaj malim investicijama, jer će u zavrzlami administrativnih zapreka i brojnosti različitih obavijesti i tumačenja investitor teško razumjeti što treba zatražiti i što izabrati od ponuđenog: lokacijska obavijest, obavijest o uvjetima za izradu idejnog projekta, obavijest o uvjetima za izradu glavnog projekta, lokacijska ili građevinska dozvola, uporabna dozvola za postojeći dio građevine, uporabna dozvola .. Mali investitor trebao bi na kratki tečaj arhitekture i urbanizma da bi mogao razumjeti što mu je činiti!

TĆ: Manje zgrade (tu se većinom radi o kućama do 400m2) će po novom trebati jednu dozvolu – građevinsku, baš kao što i sada trebaju samo jednu dozvolu – rješenje o uvjetima građenja. Međutim, za manje zgrade će se po novom dozvola izdavati na temelju glavnog projekta (a ne idejnog kako je sada definirano), što sigurno ne doprinosi pojednostavljenju procedure – ovo pogotovo na instanci prikupljanja uvjeta priključenja, gdje će doći do znatnog zakočenja radi preskakanja potrebnih faza provjere dostupnosti infrastrukture, što će dodatno zakomplicirati i odužiti proces.

Osim toga, investitorima će se povećati inicijalni troškovi, jer umjesto idejnog projekta moraju naručiti kompleksan glavni projekt koji izrađuje nekoliko različitih inženjerskih struka, a koji je, prema trenutnom zakonu, potreban tek u fazi izvedbe.

Kako bi se novim zakonom promijenili odnosi u domeni većih investicija?

TĆ: Sve iole veće i kompliciranije zgrade će radi faznosti, odnosno etapnosti, gradnje i po prijedlogu novih zakona morati ići na dvije dozvole, baš kao i do sada, te, dakle, tu ne vidimo nikakva skraćenja niti pojednostavljenja.

Opcionalno, mogu ići i direktno na građevinsku dozvolu, baš kao što i sada mogu po 'Zakonu o postupanju ..' pa, dakle, i tu stvari ostaju nepromjenjene, uz podsjetnik na prethodno obješnjenu nelogičnost prikupljanja posebnih uvjeta na temelju glavnog umjesto idejnog projekta, s već izrečenim posljedicama.

Za očekivati je, pak, da će investitori radi pravne sigurnosti i financijske računice nastojati ishoditi prvo lokacijsku, a potom građevinsku dozvolu. Što, primjerice, znači da će se voditi dva upravna postupka te će se, umjesto jednom, isti susjedi pozivati dva puta, upravo koliko će i puta imati pravo žalbe na isti zahvat te je vrlo neizvjesno koliko će trajati put do početka izvođenja radova.

HH: Dokidanje faza idejnog i izvedbenog projekta te projektantskog nadzora kao zakonskih kategorija je vrlo zabrinjavajuće jer otvara sasvim nove rizike za investitora. Isključivo uz ove elemente tehničke dokumentacije, investitor i korisnici zgrada mogu imati zajamčenu sigurnost i kvalitetu koje projekti propisuju. I dosad je ponekad bilo teško isključiti elemente izvođačke 'kemije' u završnim fazama projekta, ali je obveza izvedbenog projekta na gradilištu ipak spašavala stvari.

Kakve, zapravo, posljedice ovakvih prijedloga zakona očekujete?

HH: Sasvim sigurno ne možemo govoriti ni o kakvom pojednostavljenju ili ubrzanju procedura, veliki dio onih najjednostavnijih „malih“ investicija će se zakočiti i usporiti, a procedure zakomplicirati i otegnuti.

S obzirom na to da su iz zakona izbačene sve metode stručne kontrole kvalitete projekata, i to tijekom cjelokupnog procesa, otvorit će se mogućnost za manipuliranje tijekom gradnje, srozat će se kvaliteta projekata i izgrađenih građevina, a dobro poznati princip okrivljanja onog koji je izradio prethodnu fazu će procvjetati, sve na konačnu štetu investitora.

Što onda više reći o njihovoj pravnoj sigurnosti?

Imate li zamjerki na predviđene efekte novog zakona kada su u pitanju javne investicije, posebice natječajni postupci?

HH: Prijedlog zakona se, iz nepoznatih razloga i suprotno duhu Arhitektonskih politika koje je nedavno usvojila Vlada RH, odriče i dosad manjkavih mjera poticanja arhitektonske izvrsnosti. To su u prvom redu arhitektonski natječaji, kojima će nespominjanje u tekstu zakona zasigurno otežati provedbu, a time i oštetiti postupke javne nabave.

TĆ: Ovim prijedlogom zakona propuštena je, s obzirom na okolnosti, povijesna prilika da se vrsnoća arhitekture afirmira kao bitan zahtjev koji zgrada mora zadovoljavati.

Unatoč uvrštavanju definicije vrsnoća izgrađenog prostora u pojmovnik zakona o prostornom uređenju, izostavljaju se sve procedure koje su u postojećem zakonu omogućavale kontrolu i promociju kvalitetnih idejnih rješenja - primjerice sasvim nepotrebno ukidanje povjerenstava za ocjenu arhitektonske uspješnosti pri tijelima graditeljstva.

Ovim se zakonom zatire i stoljetno iskustvo u provođenju urbanističko-arhitektonskih natječaja kao jednostavne, ekonomične i transparentne metode za odabir najboljeg idejnog rješenja, koja i javnom i privatnom naručitelju omogućuje najkvalitetniju moguću gradnju.

Kako ćete stručno sudjelovati u završnoj fazi donošenja zakona, odnosno saborskoj proceduri?

HH: U izravnom kontaktu sa zastupnicima i nadležnim saborskim odborom, upozoravat ćemo na zamke ovog prijedloga zakona i njegove pojedine disfunkcionalnosti. Javnim nastupima, nastojat ćemo osvijestiti širi auditorij o propagandnom karakteru ovog zakonskog prijedloga i bojaznima od njegovog stvarnog učinka, s nadom da će to, unatoč jasnoj političkoj opredjeljenosti, na razini kontrole štete ostaviti bar kakav trag kroz saborsku proceduru.

TĆ: Iskoristit ćemo sve legitimne pravne modalitete kako bi upozorili javnost i uvjerili one koji odlučuju da su naši stavovi usklađeni sa inicijalnim ciljevima, kompatibilni s prijedlogom novih zakona i predstavljaju poboljšanje u praksi. Naše djelovanje predstavlja posljednji napor struke koja želi ukazati i upozoriti na manjkavosti ovog prijedloga zakona, a koje mogu postići upravo suprotne efekte te na taj način zakomplicirati procedure investitorima, izvođačima, djelatnicima u tijelima državne uprave i projektantima.

Još jednom apeliramo: „uvažite stavove onih koji će svakodnevno postupati po novim Zakonima“.

br /

br /