Razgovor

Jelinek: Sagradio sam 37 nebodera, ali većinu su stanari unakazili

Autor/izvor: Jutarnji.hr 06/06/2012

Na neboderu u Veslačkoj broj šest stoji naljepnica na kojoj piše “arhitektura minimalnih kompromisa”. Tako je u istraživanju o zagrebačkim neboderima beogradska arhitektica Dubravka Sekulić opisala ovaj neboder. To je ujedno i najbrže izveden neboder na ovim prostorima: stavljen je pod krov za samo 14 dana. Dobio je i prestižnu Borbinu nagradu 1973. Arhitekt Slavko Jelinek, koji je gradio neboder, živi na pretposljednjem katu, s pogledom na cijeli grad. Sagradio je 37 nebodera u Zagrebu.

Kako to da se odlučio na život u ovoj zgradi?

- Posve slučajno, to je bio posljednji neboder koji se gradio, a u to je doba počinjala i gradnja Zagrepčanke u blizini, na kojoj sam danonoćno radio, pa se sve poklopilo. Zadovoljan sam životom ovdje, nisam požalio što sam odabrao Veslačku. Znam da sam napravio dobar posao - kaže.

No, Jelinek, danas 86-godišnjak, nije zadovoljan stanjem u kojemu su njegovi neboderi danas. Neboder u Veslačkoj, kaže, preživio bi sve, no ne i ljudski faktor.

- U projektu nisu bili predviđeni ovi ostakljeni balkoni. Eksterijer je potpuno unakažen, a osim toga, i sama je građevina devastirana ovim radovima - žali se arhitekt.

Zagrepčanka je jedan od važnijih urbanih znakova grada. Je li to njegov najvažniji projekt? - Da, jest. No, koliko sam upoznat, ova je zgrada sada skinuta s popisa zaštićenih spomenika.

Zagrepčanka, koja je dovršena 1976. godine (potpisuje ju zajedno s Berislavom Vinkovićem), zamišljena je devet godina ranije. Rezultat je Jelinekovih višegodišnjih istraživanja te intenzivne gradnje: osam nebodera u Zapruđu te neboderi u Trnskom i Sopotu.

Navikao je, kaže, na devastaciju svojih radova, tako je neboder u Daničićevoj ostakljen, iako su u prvobitnoj verziji balkoni bili otvoreni, a važna je bila i igra bojom, koja se sada ne vidi:

- Ako je netko gledao originalni rad, morao je odmah shvatiti da autor ima sluha za kompoziciju, a ovo što danas gledamo daleko je od svake kompozicije. Dobio sam toliko strukovnih nagrada da ih se svih više niti ne sjećam. No, ove devastacije, to je ono što boli - kaže arhitekt koji je rođen u malom slovenskom mjestu Spodnja Polskava (mama mu je Slovenka, a tata Slavonac), a odrastao je na Trešnjevci i govori sedam svjetskih jezika.

Čak i za euforično razdoblje poslijeratne izgradnje, obim posla Slavka Jelineka impresivan je.

Arhitektica Sekulić, koja je istraživala temu socijalističkih nebodera, kaže kako je “količina nebodera koju je Jelinek izgradio tijekom svoje intenzivne karijere, danas moguća valjda samo u Kini”.

Gradi između pedesetih i sedamdesetih i budući da je riječ o arhitektu koji je imao i dobre manadžerske sposobnosti, pa i sluha za duh vremena, upravo se na primjeru njegovih nebodera, mogu pratiti i radikalne promjene gospodarskog konteksta stanogradnje u razdoblju: od socijalno osjetljivih stambenih projekata s početka stvaralaštva, u kojima Jelinek posebno vodi računa o planiranju zajedničkih sadržaja, i niza detalja poput odlagališta za dječja kolica i bicikle, do kasnijih, tržišno isplativijih projekata.

Prvo je sagradio nebodere u Trnskom, slijede Daničićeva, Ozaljska, Zapruđe, Sopot...

Kako to da se odlučio za nebodere? - Imao sam volje za velike građevine, visine su me privlačile. Obožavao sam svoj posao, veselio se svakom danu. Iako, sve je bila jurnjava. Investitori su čudni ljudi koji ne shvaćaju koliko treba da se napravi jedan neboder.

U doba zamaha izgradnje “stanova za tržište”, pod poticajnim krilaticama tipa “Jedan kat za jedan dan”, on se vješto prilagođavao.

Najdraži mu je jedan od prvih projekata koji je napravio, stambeni blok u Trpimirovoj iz 1954. godine, koji potpisuje zajedno sa suprugom Nedom i prijateljem iz djetinjstva Milivojem Papićem: - Imao sam puno suradnika na projektima, no supruga, bila mi je i ostala najdražim suradnikom. I kad nije formalno sudjelovala, njezini su mi savjeti puno značili.

Propisi su u to doba bili izuzetno strogi, a oni su uspjeli razigrati fasadu valovitim krovom, unutar kojeg su naknadno sagrađeni stanovi.

Jelinek napominje i kako neboderi nisu jedina forma koja ga je zanimala: - Surađivao sam sa umjetnicima kao što su Edo Murtić i Raul Goldoni, na interijerima građevina, primjerice zgrade u Maksimirskoj (veliki neboder u Maksimiru, op. a.) - kaže. Uz nebodere je sagradio i 26 zgrada, više interijera...

Ipak, uz Zagrepčanku i Veslačku, najbitniji je doprinos dao u izgradnji poslijeratnog Zagreba, posebno Novog Zagreba, koji tek sada dobiva potrebnu valorizaciju uspješnog arhitektonskog planiranja, pa se Zapruđe, gdje se neboderi koje gradi u kasnijoj literaturi zovu “Tip Jelinek”.

Tek ga je monografija autorice Renate Margaretić Urlić, od prije tri godine, vratila na zasluženo mjesto.

Patricia Kiš za jutarnji.hr