Predavanje
Katedrala sv. Jakova u Šibeniku - svjetsko kulturno dobro
Autor/izvor: DAZ 08/04/2014
Pozivamo vas na predavanje 'Katedrala sv. Jakova u Šibeniku - svjetsko kulturno dobro' iz ciklusa Arhitektura i naslijeđe VIII, koje će se održati u četvrtak, 10. travnja 2014. u 18 sati u prostorijama DAZ-a. Predavanje će održati Miroslav Škugor, dipl. ing. arh.
Kroz izlaganje upoznajemo se s poviješću i značajem katedrale Sv. Jakova u Šibeniku kao kulturnog dobra, te dobivamo uvid u istraživanja konstrukcije, ratna oštećenja i način obnove i rekonstrukcije kupole šibenske katedrale.
Katedrala sv. Jakova je trobrodna bazilika s upisanim transeptom, kupolom nad križištem, povišenim pjevalištem i prezbiterijem s tri poligonalne apside te prigrađenom pravokutnom sakristijom. Građena je od 1431-1535. g. u tri značajnije faze i u tri različita stilska govora. Od 1431-1441 u stilu sjeveroitalske gotike (Francesco di Giacomo, 1441-1473. g. U gotičko-ranorenesansno stilu Jurja Dalmatinca te od 1473-1535.g. u ranorenesansnom stilu Nikole Firentinca. Unatoč tome svi njeni elementi u savršenoj su ravnoteži sa kompozicijom cjeline, zahvaljujući upotrebi jedinstvenog materijala, odnosno samo kamena. Katedrala sv. Jakova jedina je monumentalna Građevina sagrađena samo iz kamena. Zahvaljujući jedinstvenoj kamenoj građi i Jurjevoj montažnoj tehnici građenja ona je jedina građevina u kojoj je ostvareno jedinstvo unutrašnjeg i vanjskog prostora, odnosno identičnost arhitektonskog prostora i njegova kamena plašta.
Nedjeljivost konstruktivnih elemenata od skulpture i arhitektonske plastike, jedna od značajnijih karakteristika šibenske katedrale, ostvarena je upotrebom kamena kao jedinog materijala pomoću jedinstvene Jurjeve metode prethodno klesanih utorenih monolitnih elemenata.
Plastičnost i cjelovitost forme postignuta je monolitnim pilastrima s kapitelima koji su ukrućeni utorenim panoima s perspektivnim nišama te vijencima, odnosno segmentima rebara u koje su utorene ploče svoda-krova i kupole. Vijenci su obrađeni kao arhitektonska plastika, a negdje skulptorski kao na frizu glava apside ili na vijencu iznad putta s Jurjevim natpisom.
Izvanredna stereotomija i plastičnost forme uspostavljeni su kontrapunktom rebara i ploča, odnosno monolitnih pilastra i kamenih panoa.
OPIS RATNE ŠTETE :
Kupola je najmanje dva puta direktno pogođena, u južno polje i rebro između južnog ijugozapadnog polja.
Tambur kupole pogođen je direktno po sredini jugoistočnog polja(srednji pilastar).
IZRADA PROJEKTNE DOKUMENTACIJE I SANACIJA
Izradom radne skele bio je omogućen detaljan vizualni pregled oštećenja kao i istražniradovi konstrukcije kupole.
Izrađena je predstudija kojom su preliminarno obrađeni potrebni radovi na sanaciji s procjenom toškova.
Predstudija je bila preduvjet izrade projekta sanacije.
RADOVI NA DEMONTAŽI I PONOVNOJ MONTAŽI ELEMENATA KUPOLE
Radovi na rasklapanju kupole otpočeli su 22. 10. 1996,. demontažom i spuštanjem elemenata akroterija. Demontirano je 56 ploča i 51 segment rebara. Teže oštećeni i uništeni elementi su prebačeni u klesarsku radionicom gdje su izrađeni novi. Lakše oštećeni elementi su popravljeni kamenim protezama. Novi elementi isklesani su iz istog kamena iz kojega je kupola izvorno sagrađena. Površinska obrada elemenata izvedena je grubljom (vanjska ploha) i srednjom (nutarnja) martelinom. Segmenti rebara su izrađeni grubom a njihov ukrasni friz finom martelinom. Svi demontirani elementi su očišćeni od penetrirane masnoće toplom vodom pod pritiskom.
Montaža kupole otpočela je 20.01. 1997. Montaža je uspješno završena postavom restaurirane pozlaćene kugle i vjetrokaza u liku anđela. Oštećeni stup tambura popravljen je ubacivanjem kamenog umetka na oštećenom dijelu i montažom uništene parapetne ploče.
Sanacija kupole i tambura dovršena je čišćenjem elemenata kupole koji nisu demontirani te restauracijom polikromije kamene polu-kugle i koncentričnog žlijeba s astragalima u podgledu akroterija.
Na linku pogledajte video koji prikazuje postupak rasklapanja kupole.
TAKSATIVNI PRIKAZ ZAŠTITNIH RADOVA OD 2000-2010
Klesarski popravci i čišćenje pročelja, konzervatorsko-restauratorski radovi na portalima, krstionici i trijemu sakristije, istraživanja južnog zida, koncept izrade nove dokumentacije te izrade metodološkog pristupa i koncepta istražnih radova za rješavanje konstruktivnih problema.
Miroslav Škugor (1957) diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Do 1990 radio u raznim građevinskim tvrtkama kao izvedbeni inženjer te projektant suradnik u projektnim uredima. Od 1990. godine radi kao arhitekt-konzervator u Općinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Šibeniku. Do 1995 godine vodi istražne radove i sve obnove nepokretnih spomenika kulture na prostoru nadležnosti današnjeg Konzervatorskog odjela Šibenik. Organizirao i sudjelovao u radu žirija više arhitektonskih natječaja u Šibeniku, Vodicama i Primoštenu.
Autor ili koautor niza konzervatorskih elaborata i konzervatorskih podloga za prostorno-plansku dokumentaciju. Objavio više radova u stručnim i znanstvenim časopisima. Koautor materijala za upis katedrale sv. Jakova na listu svjetske kulturne baštine.
Od 1990 vodi istraživanja i obnove tvrđave sv. Nikole i kaštela sv. Mihovila s Dvostrukim bedemima.
Od 1993-2013 vodi konzervatorske i restauratorske radove na istraživanju i obnovi katedrale sv. Jakova u Šibeniku. Nagrada grada Šibenika za obnovu kupole katedrale sv. Jakova te nagrada Vicko Andrić kao članu tima za obnovu kupole i tambura katedrale sv. Jakova.
Obnašao razne dužnosti u Društvu Arhitekata Šibenik od 1990-2000 godine(tajnik i predsjednik) te je bio član Predsjedništva UHA-e.
Predavanje je uvršteno u program Stalnog stručnog usavršavanja Hrvatske komore arhitekata i boduje se s tri (3) boda.
Video