Projekti
Nerealizirani natječajni projekti za uređenje javnih prostora
Autor/izvor: pogledaj.to 02/11/2011
Prošli tjedan objavljen je zanimljiv članak o četiri nerealizirana natječajna projekta za uređenje javnih gradskih prostora čiji autori su redom bili studenti ili mladi arhitekti. Gdje je zapelo i zašto do realizacije još nije došlo saznajte u članku koji prenosimo s portala pogledaj.to.
Posljednjih par godina dekade iza nas, na zagrebačkoj natječajnoj sceni, iznjedrilo je par natječaja koji nisu tražili rješenja za zgrade poslovno-stambene namjene, kojekakve nebodere ili ponekad javne ustanove, već idejne projekte za prijeko potreban, agresivno ugrožen i vječno nedostatan javni gradski prostor. Referiramo se na dva natječaja za urbanističko-arhitektonsko rješenja javnih parkova u Selskoj ulici, javni perivoj u naselju Špansko te urbanističko- skulptorsko rješenje s okolnim trgom za memorijalni spomenik ispred HVIDRE u Slovenskoj ulici. Da bi stvar bila zanimljivija, na šačici tih natječaja, pobjede su odnijeli projekti redom studenata arhitekture ili izuzetno mladih arhitekata, no do realizacije niti jednog od njih (još) nije došlo.
Jesu li ova konkretna četiri natječaja isključivo javnog interesa bili predizborni mamci, zadovoljavanje segmenta utopijskog osmišljavanja i promišljanja javnog gradskog prostora, realna potreba čija će realizacija uvijek ostati sporedna nauštrb „važnijih „ gradskih projekata ili će se u bliskoj budućnosti zaista izvesti, pokušali smo doznati u razgovoru s autorima pobjedničkih rješenja.
Spomenik hrvatskim ratnim vojnim invalidima i žrtvama domovinskog rata u Slovenskoj
Najrecentniji natječaj za neki javni prostor u Zagrebu, čije pobjedničko rješenje nije ugledao svjetlo izvedbe, jest idejno urbanističko-skulptorsko rješenje za izgradnju spomenika hrvatskim ratnim vojnim invalidima i žrtvama Domovinskog rata u Slovenskoj ulici. Između devetnaest radova pristiglih na natječaj proveden prije dvije godine, u ljeto 2009., žiri je u prvom krugu dodijelio dvije druge nagrade, čiji su autori projekte ponešto modificirali za drugi krug održan neposredno nakon, te je potom za pobjednika izabran rad tada friško diplomiranih arhitekata Ive Baljkas i Mira Romana te Luke Vlahovića, apsolventa arhitekture. Danas, dvije godine kasnije, njihov rad još nije izveden, a kada će i hoće li biti, mladi arhitekti ni sami više nisu sigurni. „Po završetku natječaja, koji je navodno pripreman dvije godine, kontakti s udrugom, a posebno Milenom Suknaić iz HVIDRE, kao i reakcije članova udruge te tadašnjeg predsjednika Ivana Pandže, koji je bio član žirija u oba kruga, bile su iznimno pozitivne. Ubrzo nakon toga funkcije u HVIDRI preuzima novo vodstvo, na čelu s Antom Pandžićem, koji je također pokazao interes za daljnju provedbu, s aspekta financija kao i same izvedbe. No, ponovnom promjenom vlasti u udruzi koja danas funkcionira na čelu s Mirkom Ljubičićem te sukladno financijskom stanju u državi, projekt je u potpunosti stavljen na čekanje.“
Mladi arhitekti dodaju kako bi se projekt trebao financirati iz gradskom proračuna, a realizacija, osim o udruzi HVIDRA, ovisi o financijskoj situaciji te gradskoj upravi, s obzirom da je parcela u vlasništvu grada i stanara okolnih zgrada. „Konceptom smo predvidjeli tretiranje čitavog urbanog prostora propisanog natječajem kao spomeničku kategoriju. Cilj je bio iskoristiti materijal koji služi destrukciji prostora kao gradbeni element novog javnog prostora. Stvorili smo plohu koja je ujednačeno popločana 2021 čahurom granata korištenih u Domovinskom ratu od kojih je vidljiva samo donja kružna ploha. Čahure koje čine temelj plohe, karakterizira zlatna boja mjeda koja reflektira svjetlost i odaje dojam svečanosti i uzvišenosti. Naš cilj bio je redefinirati ideju spomenika kao javnog, simboličkog čina i preobraziti ga u procesualnu, participativnu, pomirujuću formu.“ U sklopu njihovog rješenja, u stvaranju spomenika javlja se mogućnost upisa vlastitog ratnog iskustva donacijom čahure kao ratne uspomene. Osim simboličke funkcije, pojavljuje se financijska i reciklažna iskoristivost takvog materijala kao dijela vojnih resursa.
Baljkas, Roman i Vlahović dodaju „U posljednjih godinu dana sve informacije koje dobivamo od same udruge su da trenutno za taj projekt nema sredstava, no mišljenja smo da trenutno za to ne postoji politička volja, kao ni osoba koja bi to sve unutar same udruge progurala.“ Baljkas, Roman i Vlahović ističu da vjeruju da će do realizacije doći te kako svaki novi izbori u njima pobuđuju nadu, da će se unutar „predizbornih trikova“ realizirati i njihov maleni spomenik. Više o projektu pogledajte ovdje.
Uređenje javnog parka na križanju Selske i Baštijanove ulice
Godinu dana ranije u vrlom kratkom periodu kroz proljeće i ljeto 2008. godine, održana su dva natječaja za idejna rješenja parkova uz Selsku cestu.
Prvi od njih bio je natječaj za uređenje javnog parka na križanju Selske i Baštijanove ulice. Svoje su ideje predala čak 43 tima, a u zavidnoj konkurenciji iskusnih i poznatih arhitektonskih ureda za pobjedničko rješenje izabran je rad čije su autorice Marija Horvat, Dora Jerbić i Danica Selem tada bile studentice tek druge godine studija arhitekture na AF u Zagrebu. Djevojke ističu kako su se bacile na izradu natječaja jer ih je uslijed fakultetskih obveza veselilo napokon raditi nešto iz gušta, a ne zato jer moraju te dodaju kako se nisu nadale ničemu, a ovakav rezultat bio je najbolji mogući scenarij.
„Zbog relativno male površine parcele cilj je bio minimalnom intervencijom stvoriti ugodan prostor parka i dječjeg igrališta. Park je oblikovan sistemom prekrivanja cijele parcele kvadratima dimenzija 180×180, te ‘oduzimanjem’ istih radi stvaranja različitih ambijenata, ovisno o potrebi i namjeni. Isti element tvori šetnicu, ali i ostale elemente urbane opreme. Elementi su uglavnom načinjeni od čelične mreže kako bi tvorili laganu prozračnu strukturu. Upotrebom crvene boje, komplementarne zelenoj travnatoj podlozi i raslinju naglašen je smjer kretanja, a ujedno i oživljen cjelokupni prostor.“ Kako su još studentice, autorice su za glavnog projektanta koji će ispred njih voditi projekt izabrale Agroinženjering (dipl.ing.arh. Neda Balog Dolečki). „Oni su preuzeli odgovornost za cijeli projekt i kontakte, uz naše aktivno sudjelovanje, u komunikaciji te u izradi projekta kao projektanti konzultanti.“
Kako naglašavaju, iz grada su ih kontaktirali relativno brzo nakon objave rezultata, a prvi sastanak održan je netom kasnije, u jesen 2009. „Dobile smo osjećaj da im se prilično žuri s realizacijom projekta, jer je parcela bila u stvarno lošem stanju, dok su u blizini niknule nove stambene zgrade bez osnovnih sadržaja koje bi stambeni dio trebao imati, pa smo pretpostavile da im je park trebao čim prije“ no pokazalo se da ipak nije tako, jer parcela u Selskoj još uvijek zjapi prazna i neuređena.
Marija, Dora i Danica ističu kako su papire za lokacijsku dozvolu predali u travnju 2010.godine, što bi značilo da je projekt u procesu već godinu i pol dana, no dodaju kako su dobile informaciju da su trenutno u tijeku preinake parcele i projekta zbog usklađenja s promjenama urbanističkog plana radi proširenja Selske ceste, pa pretpostavljaju da je to razlog što faza dobivanja lokacijske dozvole još nije završena.
Ipak, vjerujemo da proširenje Selske ceste koje, premda je realno, pri raspisivanju natječaja nečijom pogreškom ili previdom očito nije razmatrano, sada neće „pojesti“ Marijin, Dorin i Daničin„Crveni park“. Kao i autorice, nadamo da i ovaj, premda lokacijski i dimenzijski mikro javni prostor, neće ostati zaboravljen u nekoj ladici ili izbrisan infrastrukturnim ili kakvim drugim „planerskim“ zahvatima.
Javni park Zagorska-Selska-Krapinska
Par mjeseci nakon trijumfa mladih studentica uslijedio je natječaj za još jednu javnu lokaciju, nešto sjevernije od prethodno spomenute, natječaj za javni park Zagorska-Selska-Krapinska, gdje su prvu nagradu također osvojile studentice, Fani Frković i Ivana Gardlo, tada studentice pete godine AF u Zagrebu. Fani i Ivana radile su kao autorski dvojac, no u slučaju realizacije dogovorena je suradnja s projektnim uredom Arhitektura Svebor Andrijević. Autorice su pobijedile u konkurenciji između 19 radova, a njihov rad prošao je i selekciju 44. Zagrebačkog salona arhitekture. Nakon osvajanja nagrade i otvorenja izložbe natječajnih radova Ivana i Fani nisu imale nikakvih službenih kontakata s osobama iz Grada Zagreba, koji je bio investitor natječaja. Dodaju kako su iz neslužbenih izvora saznale da je natječaj raspisan primarno zbog održavanja Kongresa zelenih gradova u Zagrebu te da konkretni planovi vezani za realizaciju zapravo ni ne postoje.
U konceptu njihovog projekta naglasak je bio na reciklažnim elementima, ne samo u oblikovnom smislu već i u poticanju korisnika parka da sami u nekom stupnju realizacije sudjeluju u njegovoj izvedbi. Konceptom je zamišljen prostor u spontanom nastajanju, bez nametnutog scenarija korištenja, pa su reciklirani elementi urbane opreme ono što ga dopunjava, ali ne čine njegov osnovni karakter. Visinski stupnjevana gusta vegetacija na jugozapadnom dijelu, zamišljena je tako da anulira negativne utjecaje s prometne Selske ulice, da potakne edukaciju i biološku raznolikost novonastalog ambijenta, ali i da formira novo zanimljivo pročelje samog parka. Takav ‘puni prostor’ također je u ulozi zaštite jugoistočnog dijela parka namijenjenog zabavi i igri te spontanoj socijalizaciji. Umetanjem ekološki prihvatljive urbane opreme, odnosno opreme od recikliranih materijala izrađene na licu mjesta, prostor u bilo kojoj fazi izvedbe funkcionira kao prostor bez nametnute scenografije i scenarija korištenja.
No hvalevrijedna ideja, koja naglasak stavlja na ekologiju i reciklažu, vjerojatno će zauvijek ostati samo na papiru „Od strane investitora nismo kontaktirane otkako je natječaj završio, a to je ravno tri godine. Raspitivale smo se preko kontakata poznanika i suradnika o daljnjim planovima , no uvijek dolazimo do istog odgovora – realizacija trenutno nije u planu“. Kada će i hoće li ikada biti u planu, ostaje nepoznanica.
Uređenje javnog perivoja u naselju Špansko
Priču o pobjedničkim natječajnim rješenjima, koje nakon tri godine još uvijek možemo gledati samo na ekranima kompjutera, završavamo s „Parkom po mjeri“ koji bi, ako se natječajni snovi ostvaruju, trebao zaživjeti u Španskom. Na natječaju održanom „davne“ 2008., za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja javnog perivoja u naselju Špansko u Zagrebu pobijedio je rad autorskog tima Ana Dana Beroš, Iskra Filipović, Judita Ljutić i Damir Ljutić iz studija Dva plus. U kontekst naše teme, nerealiziranih pobjedničkih radova mladih arhitekata, stavili smo ga zbog neosporne svježine projekta i autorica projekta Ane Dane Beroš iIskre Filipović, koje su natječaj radile kao relativno friško diplomirana arhitektica (Beroš) i apsolventica arhitekture (Filipović). U kojoj je fazi ovaj nerealizirani natječajni projekt pokušali smo saznati od samih arhitektica: „Od natječajaje prošlo nešto više od tri godine. Grad nas nikada nije kontaktirao, a nakon par mjeseci samoinicijativno smo potražili odgovore na pitanje što se događa. Nekoliko razgovora je dovelo prvo do smanjivanja investicijske vrijednosti predviđene natječajem na polovicu, da bi se ponuda koja je poslana i po toj smanjenoj investicijskoj vrijednosti ‘primila na znanje’ i još uvijek se čeka odgovor na to pitanje.“
To bi značilo da je projekt još uvijek na razini natječaja, no Beroš i Filipović dodaju kako vjeruju da bi do realizacije moglo doći u idućih godinu-dvije, što ovisi o financijskoj situaciji i gradskoj politici. U svom pobjedničkom projektu autori polaze od načela inverzije brišući jasnu granicu između dekorativnih i uporabnih površina parka. Kvaliteta njihovog natječajnog rada, njihovim riječima, ocrtava se u suvremenom pristupu projektiranja koji podrazumijeva polifunkcionalnost te potiče promjene. Stanari naselja Špansko pozvani su da aktivno sudjeluju u završnom oblikovanju parka, a njihov kreativni doprinos ne bi trebao biti samo formalne prirode već bi uistinu trebao domesticirati zadanu površinu u park po mjeri. Netom nakon natječaja na samoj lokaciji, u knjižnici Vladimira Nazora, održana je izložba pobjedničkog rada. „Feedback je bio odličan. Stanovnici su pokazali veliku zainteresiranost i želju da se projekt realizira. Nažalost, to nije bilo dovoljno. U našem poslu približavanje izbora je uvijek i vrijeme podizanja očekivanja da će se neki od naših projekata realizirati. Ne vjerujem da mi kao autori možemo puno napraviti u tome pogledu, ali nikada se ne može znati kome će projekt upasti u oko.“
Nadamo se da ćemo putem ovog članka rješenja koja bi oplemenila prostor i stvorila nove i prijeko potrebne sadržaje, upasti u oko relevantnim ljudima u grada. Neminovno je aktualizirati pitanje izvedbe spomenutih projekata, koji bi navedenim lokacijama pružili javne prostore koji im nedostaju te opovrgnuli nagađanja da u današnjoj slici Zagreba i Hrvatske mjesta za realizaciju programa isključivo javnog interesa gotovo da i nema.
Ivan Dorotić, pogledaj.to