Knjiga

Posredničke arhitekture u socijalističkoj Jugoslaviji

Autor/izvor: DAZ 25/10/2012

Socijalistička Jugoslavija je bila zemlja 'rastegnuta' između civilizacija, političkih sustava i hladnoratovskih blokova. To proizvelo izvanrednu modernu arhitekturu, koja na sličan način prkosi jednostavanoj klasifikaciji.

Knjiga pokriva razdoblje od 1948. do 1990. godine i istražuje povijesnu "međusmještenost" jugoslavenskog modernizma i različitih strategija koje su arhitekti koristili za posredovanje svoje pozicije između različitih – ponekad izravno suprotstavljenih – koncepata života, kulture, prakse i vremena.

Najbolji među njima stvorili su jedinstvene sinkretičke prostore i građevine koje su zamaglile linije između utvrđenih kategorija modernizma.

U knjizi je obrađen široki raspon tema: od gradskih i državnih zgrada, do tipologija svakodnevnog života. Također se raspravlja o radu vodećih jugoslavenskih arhitekata, koji su svoj “međupoložaj“ pretvorili u novu kvalitetu i bili neki od najuvjerljivijih predsatvnika jugoslavenskog socijalizma: bešavnim mješavinama Edvarda Ravnikara različitih utjecaja kao što su bili Jože Plečnik, Le Corbusier i Otto Wagner; ratnim spomenicima Bogdana Bogdanovića, koji filtrira duboko ukorijenjene kulturne arhetipove kroz prizmu nadrealizma; naporima Jurja Neidhardta na stvaranju modernog identiteta za Bosnu temeljenog na osmanskoj baštini, i neo-avangardnim eksperimenatima Vjenceslava Richtera.

"Ovo je prva sintetska i autorska interpretacija arhitekture razmatranog područja i vremena unutar šireg kulturnog i društvenog konteksta, a vrijedilo bi istaknuti da je obimniji predgovor napisao Akos Moravnaszky, profesor povijesti i teorije arhitekture na ETH Zürich", rekao je Maroje Mrduljaš.