Događanja

Postindustrijski grad

27/05/2011

Prenosimo program festivala:

Petak, 27. svibnja 2011.

19:30
Otvorenje izložbe PRETTY VACANT – prostori neizvjesnosti i diskontinuiteta
Umjetnici: Damir Očko, Rimas Sakalauskas, Davor Sanvincenti, Dino Zrnec + Jasna Buić, Ilia, Andrej Korovljev, Pulska grupa, Lara Ušić, Igor Zirojević
Kustosica: Branka Benčić

21:00
Multimedijalni performans TRANSMITTANCE, www.transmittance.si
Koncepcija: Maja Delak i Luka Prinčič
Autori i sudionici: Marko Bolković, Maja Delak, Matija Ferlin, Luka Prinčič, Messmatik
Koprodukcija: Zavod Emanat, Ljubljana

24:00
Dj Filjo

Subota, 28. svibnja 2011.

11:00-13:00
Polis-razgovori: POSTINDUSTRIJSKI GRAD:između superstrukture i infrastrukture, između vidljivog i nevidljivog…
Teoretičar teme: Janko Rožič
Sudionici: Janko Rožič, Bruno Nefat , Leonid Zuban i Dino Krizmanić, Pulska grupa
Moderatorica: Branka Benčić

Pretty Vacant

Pretty Vacant postavlja pitanje o mogućnostima prostora, mogućnostima generiranja sadržaja. Raspad infrastruktura, resursa, tehnologija, brojnost zapuštenih prostora nagovještavaju poraz društvenih vrijednosti i ostavljaju zjapeću prazninu u prostoru i duhu. Narativ društvenog razvoja nakon optimizma i zamaha industrijske proizvodnje priča je o promjeni proizvodnih odnosa, uvjeta proizvodnje, informacijskom društvu, rastu uslužnih djelatnosti, ali s druge strane i projekcija negativne utopije, te se nameće pitanje praznih prostora, ispražnjenih, napuštenih industrijskih pogona kao neiskorištenih prostornih resursa. Izložba, čija je namjera definirati vrijeme u kojemu živimo, reprezentira promjenu političke i društvene kartografije u razdoblju nakon raspada ideologija uspostavljajući vezu s prošlim putem slika kao dijela imaginarnog arhiva. Pretty Vacant obuhvaća različite umjetničke pozicije, bliskog pogleda na svijet i zajedničkog detektiranja prostora radovima koji se kreću od istraživanja arhitekture, preko fotografije, filma umjetnika, videa, dokumentarnog filma, do slikarstva.

Branka Benčić

Postindustrijski grad

između superstrukture i infrastrukture,između vidljivog i nevidljivog...
Kako postati suvremen a ne izgubiti dodir s tradicijom?

Paul Ricoeur

Grad u trećem tisućljeću poslije modernističkih ideologija i postmodernističkih imaginarija, kad su industrijske zone uglavnom postale komercijalni trgovački centri, kada je pored ekološke izbila i gospodarska kriza, treba pronaći ravnotežu ne samo između industrijskoga i postindustrijskog, produkcije i tržišta, suburbanoga i urbanog, već i novi, širi i dublji, sklad između prirode i kulture, čovjeka i okoline.

Moderno je razdoblje bilo utopijsko, postmoderna jest atopična, a danas nam valja iz utoposa prijeći u stvarni topos, iz različitih virtualnih realnosti moramo se probiti u zbilju, u prostornost stvarnoga prostora. To je moguće samo ako u skladu s načelima uzdrživa razvoja i kritičkog regionalizma uspijemo prepoznati stvarnu vrijednost povijesnih jezgara koje su primjerene prirodnim uvjetima, prošlostima i čovjekovoj mjeri. Historijski grad, grad u povijesti, sa svim vremenskim i prostornim slojevima nije samo palimpsest Bahtinova kronotopa i Einsteinova prostorno-vremenskog kontinuuma, nego i osnova arhitektonskog jezika, svih zaliha znanja i uzora, koji na lokalne uvjete odgovara univerzalno. Danas je moguće povezati najsuvremenije arhitektonske i urban(ističk)e spoznaje sa starim graditeljskim iskustvima, s drevnom mudrošću građenja. Usvajanjem takvoga znanja moguća je reurbanizacija sada neuvjetne i loše urbanizirane suburbije, tada projektirane po mjeri ondašnje industrijalizacije i (auto)mobilizacije.

Svakom vremešnom gradu iz staropovijesne jezgre treba osloboditi putove prema prirodnom i kulturnom zaleđu. Pula, taj tritisućljetni grad u kojemu se na svakom koraku susreću svekolike naslage povijesti, civilizacija i kultura, carstava, monarhija i republika, trajno i samozvano nosi i pronosi svoje ime, u takvome gradu, u takvoj Puli, još ćemo lakše pronaći urbano-povijesne poveznice, primjerenu ravnotežu i sklad graditeljske baštine, od vojnomonotone do građansko reprezentativne, u suvremenoj Areni života.

Janko Rožič