Projekt
Autor/izvor: DAZ 10/08/2012
Olimpijske igre su praznik za ljubitelje sporta, koji je u današnje vrijeme nevjerojatno velik biznis. No, što se događa kada se u tom biznisu donose pogrešne odluke, čije se posljedice osjećaju dugo nakon što se zaboravi najčešće "spektakularna" svečanost otvorenja, kada se podijele medalje, pogase reflektori i TV kamere, a natjecatelji odu kućama?
Osim što Olimpijske igre omogućavaju gradovima i državama da se "pokažu" na međunarodnoj sceni i zarade nešto turističkih dolara, taj "sport" stoji milijarde dolara, koje ne moraju uvijek biti najpametnije utrošene.
U projektu Olimpijski grad, fotograf John Pack i redatelj Gary Hustwit bave se upravo onim što ostaje nakon završetka Olimpijskih igara, kada se uglavnom postavlja pitanje: je li to vrijedilo uloženog novca? Malo je borilišta koja zadrže svoju prvobitnu namjenu. Neka postanu trgovački centri, neka stambeni blokovi, neka postanu crkve, neka čak i zatvori, a većina ih jednostavno bude prepuštena neumoljivom zubu vremena.
Pack i Hustwit čitavoj priči pristupaju sa zdravom dozom skepse, preispitujući prave, dugotrajne koristi koju Igre donose domaćinima. Njihov Kickstarter-projekt, kojeg čine njihove dokumentarne fotografije, arhivske fotografije, istraživački materijali, video sadržaji i "olimpijske sitnice", omogućio im je objavljivanje tiskane i digitalne monografije s njihovog puta u Los Angeles, Montreal, Lake Placid, Atenu, Rim, Sarajevo, Mexico City... u kojoj obrađuju uspješne i neuspješne primjere trošenja novca poreznih obveznika.
"Neka borilišta su prave tragične vremenske kapsule, primjeri lošeg planiranja i neispunjenih obećanja o koristi od Igara. Zanimaju nas te suprotstavljene ideje – propadanje i ponovno rođenje – te kako se svaki od domaćina Olimpijskih igara nosi s tim, na ovaj ili onaj način, bilo zbog svjesnog izbora, bilo zbog okolnosti. Podjednako nas zanimaju i životi ljudi čije je susjedstvo promijenila olimpijska izgradnja", navode u opisu projekta Pack i Hustwit.
Iako je u pitanju work-in-progress, kojem Pack i Hustwit neprestano dodaju nove gradove i priče, baš povodom Olimpijskih igra u Londonu u galeriji Storefront u New Yorku otvorena je njihova izložba The After-Match. Osim radova dvojca Pack-Huswit, galerija omogućava uživanje u prijenosu olimpijskih natjecanja iz Londona.
Olimpijski sportski kompleks Atena (OAKA), Atena
Olimpijski sportski kompleks Atena (OAKA), Atena
Olimpijski stadion Spiros Louis, Atena
Olimpijski kompleks Faliro, Atena
Olimpijski sportski kompleks Atena (OAKA), Atena
Javni bazen de Montjuic, Barcelona
Olimpijski kompleks za skijaške skokove, Lake Placid, New York
Art Devlin's Olympic Motor Inn, Lake Placid, New York
Grand Olympic Auditorium (sada Slavna crkva Isusa Krista), Los Angeles
Ostaci Olimpijskog murala, Los Angeles, 1984.
Palacio de los Deportes, Mexico City
Olimpijska skulptura Reloj Solar Grzegorza Kowalskog, Mexico City
Toranj Montreala na ulazu na Olimpijski stadion, Montreal
Bob-staza na Trebeviću, Sarajevo
Posudi, izgradi, napusti
Sličan projekt američkom je Posudi, izgradi, napusti – Avanture Atenjana u betonu i čeliku britanskog fotografa Jamieja Smitha, koji je istražio naslijeđe samo Olimpijskih igara održanih prije osam godina.
Od 22 Olimpijska zdanja, čija je izgradnja stajala 15 milijardi dolara, trenutno su u upotrebi samo tri, dok ostala godišnje gomilaju 100 mlijuna dolara troškova na ime održavanja.
Značenje tog troška poprima pravi smisao u svjetlu grčkog duga i teških mjera štednje kojima ga vlada nastoji obuzdati. Između ostalog, te mjere uključuju i 30% manje izdvajanja za sport.
Lekcije "Olimpijskog naslijeđa", kojima su pozitivni primjeri bili Barcelona i Sydney u Grčkoj su zanemarene. Najprije je početak izgradnje olimpijskih borilišta odgađan tri godine, a zbog političkog pritiska i intervencija vlade malo se tko usudio postavljati pitanja o naknadnoj svrsi tih objekata. Trend javnog zaduživanja za izgradnju objekata kratkotrajne iskoristivosti je nastavljen.
Danas, u godinama enormne grčke zaduženosti, to je također i pitanje nacionalnog ponosa, baš kao i opustjeli industrijski kompleksi, još jedan svjedok "ljudske pogreške" pri gradnji unaprijed osuđenoj na propast.
"Ova dokumentarna serija želi odati počast estetsko-arhitektonskim dostignućima, imajući pri tom na umu kontekstualne veze s društvom koje ih je gradilo, ali i za koga ih je gradilo. U slučaju napuštanja objekta, učinak, dostignuće i status dodatno naglašavaju vlastitu propast", piše Smith.
Izložba njegovih radova u lodonskoj galeriji The Print House otvara se 7. rujna i moći će se razgledati do 3. listopada.
Društvo
