Obljetnica

Povodom Dana Andrije Alešija u HAZU i DAZ-u

Autor/izvor: Ardijan Karlo Gashi 09/04/2025

Renesansa se razvila u Hrvatskoj prije nego u Londonu, Parizu ili Beču. Kad govorimo o Hrvatskoj povijesti, često je opterećena geostrateškim položajem na razdiobi dvaju svjetova, osuđena na vječite ratove, pljačke i pohode, dok su razdoblja mira i blagostanja rijetkost više nego pravilo. U takvim povijesnim okolnostima, uz prirodnu datost potresima sklonog tla, čudom se doima spoznaja da se upravo na tlu Hrvatske može pronaći očuvane početke renesanse u arhitekturi! Upravo je dvjema takvima, prvim renesansnim građevinama, autor Andrea Alessi.

Andrija Aleši, kako ga naziva hrvatska historiografija, odnosno, Andreas Alexius Epirota Dirachinus, kako sam sebe imenuje na svom nadgrobnom spomeniku u splitskoj crkvi Svetog Duha, rođen je, što mu i ime govori, u Durresu (hrv. Draču), antičkom gradu na albanskoj obali Jadrana. Još kao dječak, najvjerojatnije plemićkog roda (sam sebi upisuje da je "nobilis genere"), napušta rodni Drač u otprilike desetoj godini života te dolazi u majstorsku radionicu magistra klesara Marka u Zadru, o čemu nam govori sačuvani ugovor iz 1435.

Spoznaje koje navodim uglavnom možemo zahvaliti pokojnom povjesničaru umjetnosti Cviti Fiskoviću, koji djeluje sredinom 20.st., te njegovim istraživačkim nasljednicima, profesoru Predragu Markoviću i akademiku Andriji Mutnjakoviću. Upravo je akademik Mutnjaković svojim senzibilitetom vrsnog arhitekta, otkrio i obrazložio svjetski značaj dviju Alešijevih trogirskih realizacija: Krstionice katedrale svetog Lovre i Kapele blaženog Ivana Trogiranina.

Papalićeva palača u Splitu. Fotografija: Luka Mjeda, 2021.

Alessi, koji je sredinom stoljeća splitski stanovnik, vrlo rano prepoznat kao vrsni majstor graditelj, prema Mutnjakoviću 1460. godine napušta Split i seli u obližnji Trogir gdje započinje gradnju krstionice. Neopterećen vrhunskim realizacijama cvjetne gotike, u narednih 7 godina, do završetka uklesanog u nadvratnik 1467. godine, Alessi gradi prvu renesansnu građevinu u Hrvatskoj! Stavimo li to u kontekst Europe, prva renesansna građevina u Španjolskoj dovršena je 1492., u Francuskoj 1495., Velikoj Britaniji 1509., Nizozemskoj 1532...

Po završetku krstionice, Alessiju se priključuje Nikola Firentinac, te s Trogirskim kaptolom potpisuju ugovor o gradnji kapele svetog Ivana. Iako je Kukuljević već 1858. kapelu opisao kao "vele-ljepnu, da joj u svoj skoro Dalmaciji slične neima", a Karaman je 1933.naziva biserom Dalmatinske umjetnosti, tek je Mutnjaković otkrio zapanjujuću činjenicu! Naime, dvorana je prva u svijetu realizirana prema smjernicama De re Aedificatioria ("O umjetnosti građenja"), teorijske osnove renesansnog graditeljstva nastalog iz pera talijanskog arhitekta Leon Battiste Albertija. Dvorana se realizira dok su Albertijevi rukopisi još isključivo u papinskoj biblioteci u Vatikanu, vjerojatno nedostupni, ne samo široj javnosti, već i majstorima graditeljima. Naime, uputa za gradnju takve dvorane tek je 1485. tiskana, nakon čega slijedi i njena distribucija među stručnim krugovima.

Papalićeva palača u Splitu. Fotografija: Luka Mjeda, 2021.

Hrvati su, baš kao i Albanci, skloni s divljenjem gledati prema zapadnoj i središnjoj Europi, zaboravljajući da je upravo na istočnoj obali Jadrana jedna od kolijevki civilizacije i kulture "Starog kontinenta". Renesansa, koju će u većini naših krajeva grubo prekinuti borba za preživljavanje u ratu s Osmanlijama, duguje svoj put do europskih katedrala i raskošnih dvorova upravo kroatiziranom Albancu, Dalmatincu, stanovniku Splita i Trogira Andriji Alešiju, kao i Hrvatima Lucijanu i Frani Vranjaninu, Jurju Dalmatincu, Niccoli dell'Arci i Ivanu Duknoviću. Imena, u skladu s pravilima svog doba, latiniziranih, često ne nalaze mjesto u svijesti svojih naroda. Upravo je taj manjak spoznaje šire, ali i stručne javnosti, potaknuo arhitekta, dr.sc. Rilinda Čočaja i mene, da barem jednog od njih, Alessija čiju 600. obljetnicu rođenja obilježavamo ove godine, vratimo u javni diskurs.

Upravo je činjenica da naše sunarodnjake čak i prebogata talijanska kulturna zajednica smatra svojima, najveći kompliment značaju ovih velikana svjetske razine o kojima premalo znamo. Naime, brendiranje povijesnih uspjeha nije tek pitanje kulture, nego i gospodarstva, koje se svoj kredibilitet nerijetko temelji na tradiciji. Suvremena talijanska arhitektura i umjetnost prepoznate su u svijetu, među ostalim, i zbog njihovih renesansnih genija, dok Hrvati za svoje niti ne znaju, a često niti ne mare.

Krstionica u Trogiru. Fotografija: Luka Mjeda, 2022.

Manifestacija Dani Andrije Alessija

Program manifestacije počinje u petak 11.4. u podne, svečanom akademijom u knjižnici HAZU (Strossmayerov trgu 14) gdje će akademik Andrija Mutnjaković obrazložiti svoja najzanimljivija otkrića o Alessijevom stvaralaštvu, a nastavlja se u ponedjeljak u 18 sati u prostorima DAZ-a (Trg bana Jelačića 3/1) izložbom fotografija Luke Mjede i predavanjem profesora Predraga Markovića uz kratko izlaganje gošće iz Tirane Alde Bardhyli, voditeljice Nacionalnog centra za knjigu Albanije. U 20 sati slijedi okrugli stol pod vodstvom arhitekata dr.sc. Rilinda Čočaja i Ardijana Karla Gashija. Daljnja događanja tijekom godine bit će objavljivana na stranicama DAZa.