In memoriam

Preminuo arhitekt Mihajlo Kranjc

Autor/izvor: DAZ 28/03/2016

Mihajlo Kranjc rođen je 29. rujna 1934. u Zagrebu. U ranom djetinjstvu ostao bez roditelja. U Zagrebu je pohađao osnovnu i srednju školu, boraveći u đačkim domovima, u Garešnici, Kutini i Zagrebu. Maturirao je 1953. u I. realnoj gimnaziji i potom upisao arhitekturu na Arhitektonsko-građevinskogeodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1959. u klasi prof. Vladimira Turine. Kao student sudjelovao je na izložbama studenata arhitekture u Moskvi i Zagrebu, a 1958. s kolegama koautorima na jugoslavenskom javnom natječaju za izgradnju Kazneno-popravnog doma u Valjevu osvojivši nagradu. Od 1959. do 1965. radi kao projektant-suradnik u Arhitektonskom birou ‘Ostrogović’ u Zagrebu.

Pod vodstvom arh. Kazimira Ostrogovića surađuje u projektima istočnog krila nedovršenog kompleksa Vijećnice grada Zagreba, reprezentativne ‘Vile Zagorje’ izvršnog vijeća srh na Pantovčaku (danas Predsjednički dvori) i Strojarsko-brodograđevnog fakulteta u Zagrebu. S koautorima sudjeluje na javnom jugoslavenskom arhitektonskom natječaju za zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i Radiotelevizije, obje u Zagrebu, te za stambeno naselje i poslovni centar u Pirotu. Nakon stručnog ispita, kao samostalni projektant radi od 1966. do 1977. u istom arhitektonskom birou, koji mijenja naziv u Arhitektonski biro ‘Centar 51’. U tom razdoblju samostalno i s koautorima projektira stambene, društvene, poslovne i ugostiteljske zgrade i naselja.

Uspješno sudjeluje na javnim i pozivnim arhitektonskim natje- čajima za Dom mladosti u Zrenjaninu, Dom revolucije u Šibeniku i Centar za kulturu u Gajnicama, a kao koautor, u arhitektonskoj tvrtki ‘Eduard D. Stone inc. Arhitects’ iz New Yorka sudjeluje u razradi međunarodnog projekta turističkog naselja ‘Dubrava – Babin kuk’ u Dubrovniku. U tom razdoblju radi na projektima hotela ‘Kulmer’ u Šestinama u Zagrebu, idejnom rješenju hotela uz Dominikanski samostan na Lopudu te projektima stambeno-poslovnog objekta u Ogulinu, stambenog tornja s lokalima u naselju I. Marinkovića u Ogulinu, stambeno-poslovne zgrade u Plaškom, hotela u Josipdolu, upravne zgrade i radionice Nuklearne elektrane u Krškom (Slovenija) te naselja kolektivnog stanovanja ‘Grozdana’ u Vrbovskom. Od 1977. do 1990. djeluje kao samostalni projektant u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tom se razdoblju, uz ostale arhitektonske zadaće bavi programskim i arhitektonskim analizama obnove i revitalizacije zaštićenih kompleksa samostana sv. Marije od Kaštela u Dubrovniku i Starog grada Veliki Tabor te uključuje u rješavanje urbanističko-arhitektonskih aspekata obnove i uređenja javnih gradskih prostora u Zagrebu. S koautorima uspješno sudjeluje u jugoslavenskom natječaju za projekt uređenja Trga Republike (bana J. Jelačića) i centra naselja Gajnice u Zagrebu. Značajniji projekti iz tog doba su stambeni niz u Plaškom, idejno rješenje rekonstrukcije i uređenja istočnog dijela Zelene potkove u Zagrebu, višenamjenski objekt u Josipdolu, Dom tv Zagreb – blok 10, Muzej Mimara u Zagrebu, školska dvorana osnovne škole ‘Miše Simoni’ u Dubrovniku, idejno rješenje Muzeja crkvene umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije na Kaptolu u Zagrebu i nova postava spomenika bana J. Jelačića u Zagrebu.

Najveći dio svog opusa realizirao je tijekom devedesetih, dok je radio kao savjetnik pročelnika u Gradskom Zavodu za planiranje razvoja Grada i zaštitu čovjekova okoliša: uređenje Trga Petra Preradovića, Trga hrvatskih velikana, te poteza Ilice do Frankopanske, Gajeve, Jurišićeve, Petrinjske i Varšavske ulice, te prolaza Harmica, neki su od najznačajnijih projekata, kojima je kao autor ili koautor oplemenio ranije dotrajalo središte hrvatskog glavnog grada.U svojom arhitektonskoj praksi Mihajlo Kranjc sudjelovao je na različitim grupnim i samostalnim izložbama, najprije na izložbama studentskih radova u Moskvi i Zagrebu, zatim na izložbama radova svih natječaja na kojima je sudjelovao. Redovno je izlagao na izložbama Zagrebačkog Salona arhitekture od 1971. do 1991., a s koautorima na izložbi Velike nagrade 14. Zagrebačkog salona. Na tematskim izložbama ‘Krovovi novog Ogulina’ i ‘Ogulin jučer – danas – sutra’ prezentirao je radove u Ogulinu i Zagrebu. Sudjelovao je na izložbama ‘Arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj’ i ‘Arhitektura u sr Hrvatskoj 1945. – 1985.’ u Zagrebu. Posljednjom izložbom ‘Ban na Trgu 1866. – 1947. – 1990.’ u Modernoj galeriji u Zagrebu prezentiran je projekt nove postave spomenika Osvrti i recenzije autorskih arhitektonskih ostvarenja i projekata Mihajla Kranjca objavljeni su u katalozima svih izložbi u kojima je sudjelovao, tako- đer u časopisima ‘Arhitektura’, ‘Čovjek i prostor’, ‘Sinteza’, ‘Oko’, ‘Život umjetnosti’ i ‘Start’, često i u dnevnom tisku.

Za svoj arhitektonski rad nagrađen je: Velikom nagradom 14. Zagrebačkog Salona arhitekture za projekte zagrebačkih trgova 1979. (koautori arhitekti: H. Auf-Franić, B. Silađin, B. Šerbetić), Godišnjom nagradom sah-e ‘Viktor Kovačić’ za realizirani projekt stambenih nizova u Plaškom 1981. i Nagradom 23. Zagrebačkog Salona za arhitekturu za prijedlog izgradnje Muzeja crkvene umjetnosti Zagerbačke nadbiskupije na Kaptolu u Zagrebu 1999. (koautori arhitekti: I. Piteša, M. Salaj, B. Šerbetić). Od predsjednika rh dr. Franje Tuđmana odlikovan je 1999. ‘Spomenicom domovinske zahvalnosti’.

Uz navedeno, treba spomenuti i brojne postave skulptura i uređenja partera na brojnim lokacijama u Zagrebu, a izbor iz tih radova možete vidjeti ovdje.