Presjek

Presjek br. 2 i Muzej krapinskih neandertalaca

Autor/izvor: DAZ 01/12/2011

Presjek je zamišljen kao tematski tromjesečnik. Prva godina izlaženja biti će posvećena pretežito temama u materijalu, a nakon toga i različitim tipologijama gradnje.

Tema drugog broja - Beton otvorena je interviewom sa španjolskim arhitektom Jordijem Badiom. S njim je razgovarano u Barceloni o razmjerima krize u arhitekturi u Španjolskoj, o utjecaju tradicije i modernih trendova na arhitekturu.
Od ovog broja za čitatelje Presjeka riše i piše profesor Nikola Filipovića.

U rubrici Projekti predstavljeni su:
Nikola Popić: Kuća Dimov, Bobovišće, Otok Brač
Andrej Radman, Igor Vrbanek: Obiteljska kuća Borčec, Zagreb
UPI 2M: Arena Zagreb, Zagreb
Igor Franić: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Vladimir Kasun, Studio Urbana: Naselje Habitus, Zagreb
Randić-Turato: Lapidarij, Novigrad, Istra
Željko Kovačić: Muzej krapinskih neandertalaca, Krapina
Gregorič Dekleva: Industrijsko postrojenje za preradu metala, Pivka, Slovenia

U rubrici Pogled u prošlost Krešimir Ivanišin predstavlja villu Adonis u Dubrovniku arhitekta Nikole Dobrovića.
U rubrici Tehnologija i regulativa odgovarano je na pitanje kako i zašto prednaprezati.

Časopis je dostupan u knjižarama i na web stranici www.presjek.hr

Muzej krapinskih neandertalaca
autor: Željko Kovačić

Muzej krapinskih neandertalaca smješten je u udolini između lokaliteta Hušnjakovo i brda Josipovac. Novi muzej pripada skupini muzeja Hrvatskog zagorja i građen je sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Krapine s ukupnom investicijom od 8.000.000 € u razdoblju 1999. – 2010. godine.

Muzej je povezan pješačkim stazama sa samim nalazištem krapinskog pračovjeka na brdu Hušnjakovo. Situiran je poprečno na smjer doline tako da pregrađuje dolinu i postaje njezin završetak. Volumen, proporcije i pročelje građevine proizašli su iz analize vjerojatnog izgleda urušene krapinske poluspilje, odnosno drugih sačuvanih staništa iz doba neandertalaca – obližnje Vindije i ostalih lokaliteta neandertalskog svijeta.



Gotovo cijela građevina je ukopana, leđa i bočne strane cijelog objekta su u zemlji, a ravni krov prekriven je zemljom. Jedino je vidljivo pročelje izvedeno betonskom konstrukcijom obloženom miocenskim žutim pijeskom od kojega je bila građena i sama krapinska poluspilja. Na početku građenja ustanovilo se da je objekt planiran na nepovoljnim terenima za iskop i temeljenje. Sredina doline slabo je nosiva naslaga sedimenta, pa je trebalo izvesti temeljenje pilotiranjem, dok su se bokovi od naizgled trošnog konglomerata pokazali pretvrdi za hidraulične čekiće, te se iskop izveo miniranjem. Postojeći potok kanalom je proveden ispod objekta, a ispred muzeja premošten je prohodnom rešetkom.



Ono što određuje ovaj projekt jest multimedijalnost postava, od skulpturalnih instalacija do projekcija, holograma i kompjutorskih simulacija, te raznih referenci i citata. Prilikom ulaska u muzej nailazimo na veliko stakleno strukturalno pročelje koje reflektira okolnu šumu. Kada uđemo u muzej, nalazimo se u suvremenoj interpretaciji poluspilje izvedenoj grubim naturalnim betonom izlivenim u daščanu oplatu bez završne obrade. Jedino su u ulaznom prostoru vidljivi betonski zidovi tonirani lazurom u istom tonu kao i betonska obloga na fasadi od žutog miocenskog pijeska. Cijeli objekt zapravo je konstruktivno izveden od samo jednog materijala – armiranog betona.

tlocrt prizemlja i kata


presjeci A i B

Unutar osnovnih zidova, pogotovo na katu, javljaju se mjestimice sekundarni zidovi od knaufa i lakog betona, u nepravilnim oblim formama i bojama, a koji su u funkciji stvaranja malih podambijenata za pojedine teme.


segment presjeka

Podovi su izliveni u kamenom tepihu na cementnoj glazuri. Podna obloga je antistatička, nezapaljiva, protuklizna, ugodna za hod i pogodna za umetanje raznih informacija u vidu elektroluminiscentnih panela, a koje se tiču vremenskih odrednica razdoblja u kojem se nalazimo kao i ostalih instalacija vezanih uz postav muzeja. Opločenje ispred muzeja od lijevanog je betona in situ podijeljeno u plohe koje asociraju na megalitske ploče, dok je izlaz na katu obložen benkovačkim žutim kamenom.


detalj presjeka kroz ulazni prostor

Grijanje/hlađenje izložbenih prostorija predviđeno je upuhivanjem toplog ili hladnog zraka preko kanala smještenih po obodu zgrade, ispod stropova prostorija. Grijanje ulaznog predvorja kombinacija je podnog grijanja i upuhivanja toplog zraka, dok je u pratećim prostorijama riječ o centralnom grijanju preko radijatora.


detalj obodnog ukopanog zida

Zgrada muzeja zapravo je dvokatnica ukupne bruto površine od 1.369 m2. U ulaznom prostoru pod je izveden u blagom usponu čime se povećava važnost onoga prema čemu se penjemo. S unutrašnje strane staklene stijene na rolo platnu projiciraju se slike iz života pračovjeka. Inicijalna ideja bila je da se projicira na zatvorene aluminijske žaluzine, a kada bi se otvorile, ulazni prostor povezivao bi se s okolišem. Međutim, od te se ideje odustalo zbog tehnoloških razloga.

Oko ulaznog prostora kroz dvije etaže prostiru se izložbene dvorane. Glavna vertikalna veza za posjetitelje spiralna je AB rampa koja se u smjeru penjanja zamata do središta pužnice, a onda odmata kako bi nas dovela do teme ovog muzeja na prvoj etaži. Spiralno stepenište omogućuje povratak u prizemlje na kraju razgledavanja postava. Bez obzira na različite interpretacije izgleda tlocrta, organska forma arhitekture proizašla je iz zahtjeva postava muzeja i kao takva jednoznačno odredila funkcionalnost prostora.