Osvrt

Sava u središtu?!

Autor/izvor: Hrvoje Hrabak i Damir Ljutić 01/05/2012

Iako formalnim planovima nedorečen, zagrebački potez uz Savu je kontinuirano urbanistički istraživan i promišljan, još od trenutka kanaliziranja naplavne ravnice i zasnivanja Novog Zagreba. Zato Zagreb na Savi za stručnu javnost nije niti novost niti nepoznanica.

Naprotiv, danas je teže nego ikad parirati bombastičnim najavama plasiranim iz političkog miljea, a zatim do besmisla dovedenim žurnalističkom konkurencijom u ponavljanju ove ne-vijesti. Za protutežu, spomenimo samo istovjetan tretman koji je Zagreb na Savi doživio veljače 2008. trijumfalnim izjavama gradonačelnika Bandića i tadašnjeg premijera Sanadera uz konferenciju 'Razvitak Zagreba'.


Natječaj Uređenje prostora Save 2002., jedna od tri jednakovrijedne prve nagrade (Marko D. Milas, Ante Periša, Zvonimir Prlić, Idustrogradnja d.d., Indokonzalting d.o.o.)

O Savi u Zagrebu ne znamo sve. Urbanistički gledano, horizont je još dosta jasan, ali pristupimo li, ispravno i primjereno - multidisciplinarno - stvari su sasvim nezavidno upitne i principijelno neistražene, krenimo redom:

Započnimo ipak najvažnijim - ekologijom. Vjerojatno najvažniji prirodni fenomen na širem području, ujedno i onaj koji je od vitalne važnosti za urbani razvoj zove se savski vodonosnik i općenito nije odviše poznat. Konkretno, zagrebački akvifer je sloj šljunka, pun čiste vode, s iznimnim prirodnim svojstvima pročistača, u području Podsuseda širok parsto metara i dubok nekoliko metara, da bi oko Rugvice bio širok i do 5km, a dubok stotinjak metara. S obzirom na iznimne dimenzije ovog sloja, kvaliteta zagrebačke vode još uvijek nije pretrpila značajnija zagađenja, no promjene su itekako primjetne.

Od promjena, spomenimo u prvom redu spuštanje razine podzemne vode, za opću javnost najrazvidnije na Bundeku koji je trajno 4-5 metara ispod nekadašnje razine. Ova pojava već sad značajno ugrožava sustav zagrebačkih vodocrpilišta i iziskuje znatne troškove crpljenja i transporta vode iz još uvijek aktivnih crpilišta. Uzroci sniženja razine podzemne vode nisu istraženi do te mjere da bi bili objašnjeni. Razlozi su kompleksni - od kanaliziranja i dreniranja površinske i oborinske vode radi urbanizacije pa do produbljenja korita Save koje se odvija konstantno od izgradnje brana u Sloveniji koje su dramatično smanjile količinu nanosa u rijeci. Na ovu tematiku vežu se i ubrzano strujanje te s njime i pojačana erozija uz rijeku. Promjene razine podzemne vode također donose daljnje opasnosti od aktivacije divljih deponija, ponekad i opasnih tvari.

Ekološki problemi nižu se dalje. Desetljećima traje divlja eksploatacija šljunka iz savskog akvifera. Na milijunima kubika protupravno iskopanog šljunka stvorena su bogatstva porijeklom i kvantitetom usporediva s narkobogatstvima. Trajni ožiljci nastali u savskom pejsažu nisu nikada sanirani, ako tu ne računamo karikaturu Golf & country kluba u Blatu.


Natječaj Uređenje prostora Save 2002., jedna od tri jednakovrijedne prve nagrade (Radovan Delalle, Josip-Slaven Delalle)

Opasnosti ovdje ne prestaju - razne zamislive havarije od ranžirnog kolodvora, preko odlagališta u Jakuševcu i termoelektrane pa do nekompletnog postrojenja gradskog pročistača nemaju nikakve scenarije za sanaciju.

Sasvim nedvosmisleno, stara zamisao vodnih pragova na Savi, koja se sada po tko zna koji puta aktualizira, nije adekvatno istražena ni po kojem od ekoloških kriterija. Štoviše, prema čestim znanstvenim upozorenjima, ona ima moguć negativni učinak na klimu (broj maglenih dana), floru i faunu, kvalitetu i razinu podzemnih voda, poljoprivredu, zaštićena područja ...

Stoga je prvi korak pri promišljanju razvoja svakako široka i nezavisna, stoga međunarodna, znanstvena analiza ekoloških učinaka izgradnje sustava brana na Savi oko Zagreba. Održivost i smislenost projekta moći će se procjenjivati tek nakon ovog nužnog vrednovanja hidrotehničkog aspekta priče.

Drugi je korak koji se mora poduzeti infrastrukturna procjena opravdanosti i lokacije pojedinih zahvata. Tu je riječ o energetskom aspektu hidrocentrala, prometnoj ulozi budućih brana / mostova te procjenama ponašanja i efikasnosti sustava pri vodenim valovima, posebice u svjetlu klimatskih promjena i smanjene predvidivosti događaja.


Natječaj Uređenje prostora Save 2002., jedna od tri jednakovrijedne prve nagrade (Zoran Hebar)

Usporedno sa spomenutim analizama, u pozadini, ali ne manje važno, urbanisti će odrediti urbani potencijal aktivacije savskog prostora. Savski potez je upravo prostor u kojem Zagreb može ostvariti svoje nikad prikrivene velegradske ambicije. U tom smislu, bez obzira na raznolikost pojedinih studija i projekata, urbanistički stav se pricipijelno zasniva na dominaciji otvorenih, parkovnih i zelenih površina, sa strateškim rasporedom prodora javne izgradnje uz glavne gradske osi središta Zagreba. Prirodni i ekološki rezervati na istočnom i zapadnom krilu - Rakitje, Savica Šanci, kao i niz intervencija manjeg mjerila (paviljoni, tematski i razvojni parkovi, ploveći objekti) daju urbani smisao perifernim dijelovima. Novi šinski sustav javnog prijevoza svakako je integralni dio održivog razvojnog scenarija (novi prsteni i veze).

Podloge za ova razmišljanja su itekako razvijene, nizom studija i natječaja .. da spomenemo samo onaj posljednji koji je DAZ proveo 2002. i vrlo koncizan zaključak njegovog interdisciplinarnog ocjenjivačkog suda, koji, eto, u posljednjih deset godina nije proveden:

Ocjenjivački sud predlažio je raspisivaču natječaja izradu integralne studije u kompleksu: prostorno uređenje, regulacija Save, opskrba vodom,  hidroenergetski potencijal; osnivanje interdisciplinarnog tima istaknutih znanstvenih i stručnih suradnika pojedinih interesnih područja vezanih uz ključne probleme ovog projekta i osposobljenih za sintezu; izradu prijedloga konzistentnog programa organizacije i uređenja cjelovitog prostora, uz korištenje rezultata i ocjena provedenoga anketnog natječaja; izradu konačnog prijedloga plana uređenja uz društvenu i stručnu verifikaciju; raspisivanje natječaja za pojedina područja i lokalitete sa mogućnošću poziva istaknutih međunarodnih stručnjaka. Posebna natječajna tema trebala je biti vrednovanje i prenamjena prostora vodonosnika grada s obzirom na iznimnu vrijednost savskog  prostora za daljnji razvoj grada.

Dakle, pojednostavljeno rečeno, u današnjem trenutku kada svaki euro uložen u razvojni projekt vrijedi mnogostruko više negoli prije nekoliko godina ili ikada prije, doima se potpuno suludo, ali i iznimno hrabro  izreći, a kamoli predložiti nešto što na prvu zvuči kao potpuna fantastika. Kada to dolazi od jedne od najutjecajnijih osoba u državi, koja usput ima očiti problem s komunikacijom, ali obnaša iznimno odgovornu funkciju u trenutku kada bi se rijetki usudili, čitava tema dobiva dodatnu razinu kompleksnosti.


Foto: Petar Glebov / Pixsell, vecernji.hr

Ipak, koliko je ovo nemoguća priča?

Bit će moguće prosuditi tek prema spremnosti da se započne sa sveukupnim istraživanjem i planiranjem, toliko mrskim našim političkim elitama, a nerazumljivim široj javnosti? Upravo na način na koji je to predložio i ocjenjivački sud natječaja iz 2002 ..

Aktivirati sve raspoložive stručne snage, okupiti najrelevantnije eksperte, domaće i strane, napraviti pregledan i održiv plan s jasnim praćenjem svih aktivnosti i - krenuti!

Na kraju, parafrazirajmo ministra, desetljeća tijekom kojih smo iščekivali autocestu prema jugu nisu nam je učinila ništa manje korisnom - zašto bi sa Savom u Zagrebu bilo drugačije?!

Hrvoje Hrabak (UHA) i Damir Ljutić (DAZ)