prostorno planiranje

slučaj Knežija - nužan je novi sustav prostornog planiranja

Autor/izvor: DAZ 31/07/2020

Proteklih dana kroz medije se širi informacija o zabrinutosti stanovnika Knežije zbog ishođene lokacijske dozvole za novu zgradu na križanju ulica Davorina Bazjanca i Ludovika Zelenka. Taj prostor izvorno je planiran kao zona opskrbnog centra naselja s blago deniveliranim popločanim trgom i perivojno uređenim okolišem, a na taj način koristio se i cijelo vrijeme od njegova nastanka. Naselje Knežija primjer je hrvatskog urbanizma 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Skladni odnosi zgrada unutar stambenog susjedstva, velika količina javnih parkovnih prostora između zgrada, promet riješen po obodu stambenog susjedstva i opskrbni centri koji su uvijek smještani uz prometnicu. U urbanističkom smislu, ovo naselje možemo promatrati kao cjelovito i završeno. Nažalost GUP Zagreba to ne prepoznaje u potpunosti. Direktna je to posljedica nepostojanja jasno razdvojenih sustava strateškog i provedbenog planiranja.

Prostorno planiranje u Republici Hrvatskoj već dugi niz godina doživljava se kao prepreka za razvoj. Činjenica je upravo suprotna. Prostorno planiranje je sustav koji omogućava da se razvoj dogodi. Razvoj koji će biti kontroliran, usmjeren na zajedničkim državnim interesima, biti komplementaran državnim strateškim odrednicama u gospodarstvu, turizmu, prometu, zaštiti okoliša, socijalnoj zaštiti i sl. Da bi takav sustav mogao postojati potrebno ga je jasno razložiti na dvije razine. Prva razina je upravo razina strateškog planiranja na kojoj se rješavaju ključne strateške odrednice razvoja određenog prostora. Druga razina je ona provedbena. Ta razina mora biti jasna i nedvojbena u svojim odredbama, mora biti na temeljima strategije razvoja i mora imati nadzor nad provođenjem i realizacijom prostora. Na provedbenoj razini bi morala biti poznata svaka čestica sa svim ključnim parametrima gradnje i što se zaista planiran na njoj realizirati kako bi svi zainteresirani građani tijekom javnih rasprava mogli vidjeti što je planirano u njihovim susjedstvima. Trenutni sustav je sustav u kojoj je svaka razina prostornih planova provedbena. Zašto to nije dobro vidimo na slučaju Knežija.

Izvorni urbanistički plan naselja

GUP Zagreba unutar svojih odredbi za provođenje propisuje urbana pravila za pojedina slična područja. Tako urbano pravilo 1.6., koje određuje način gradnje u naselju Knežija, govori o zaštiti i uređenju dovršenih naselja (članak 63. GUP-a). Unutar tog naselja su redom Voltino, Srednjaci, Jarun, Rudeš, Vrbani, Špansko, Malešnica, Gajnice, novozagrebačka naselja, Klaka, Grana, Studentski gradi Poljanice u Dubravi, Borovje, Sigečica, Savica, Cvjetno naselje… Vidimo da su to sve naselja koja u prostoru prepoznajemo kao uređena, planska i svih ih promatramo kao dovršena. Što se tiče gradnje i rekonstrukcije u tim naseljima GUP jasno određuje:

• gradnja i rekonstrukcija u skladu s urbanom matricom i tipologijom gradnje građevina izvedenih prema izvornoj koncepciji urbanističkog rješenja po kojem je započeta gradnja naselja, u smislu poštivanja pretežite visine te međusobne razdaljine građevina a u skladu s urbanim pravilima iz članaka 74. i 76. Nerealizirani sadržaji mogu se dovršiti u korist povećanoga zajedničkog standarda stambenog susjedstva, bez mogućnosti naknadne prenamjene novih javnih sadržaja;
• gradnja na građevnim česticama s postojećim kvalitetnim visokim zelenilom i na uređenim zelenim površinama nije moguća;

Trenutno stanje prostora

Iz navedenog, jasno je vidljivo kako na prostoru gdje je predviđena gradnja na Knežiji ne bi trebala biti moguća. Prvi razlog je što predloženi projekt nije planiran prema izvornoj koncepciji urbanističkog rješenja po kojem je započeta gradnja naselja. Kao što vidimo na izvornim planovima na tom području je oduvijek planiran opskrbni centar prema konceptu naselja kako smo na početku opisali. Osim toga, ovaj projekt ne poštuje građevinski pravac naselja uz Ulicu Ludovika Zelenka, čak ne prihvaćajući ni građevni pravac postojećeg opskrbnog centra. U tlocrtnoj izgrađenosti, ovaj projekt je planiran više od 2 puta veći od niza zgrada istočno. Tipologija predviđene gradnje s obzirom na dubinu zgrade će se znatno razlikovati od tipologije postojećih zgrada i sl. Sve su to stručni parametri koje su stručne službe grada Zagreba morale preispitati i po pravilima struke utjecati da ovakav projekt, koji u ovom obliku ne bi trebao biti moguć.

Drugi razlog zašto ovaj projekt ne bi treba biti moguć, a što je onda opasnost i za sva gore navedena naselja, je što se direktno gradi na građevnoj čestici koja ima postojeće kvalitetno visoko zelenilo, koje će u velikoj mjeri morati biti srušeno. Upravo ključna prednost svih gore nabrojanih naselja je mala gustoća izgrađenosti i velike javne zelene površine. Zbog toga, nadležne institucije moraju reagirati i provjeriti usklađenost izdane lokacijske dozvole s odredbama GUP-a.

Na ovom primjeru vidimo koliko je nužno pristupiti izradi potpuno novog GUP-a, što se i ovim slučajem potvrđuje, koji treba biti jasno definiran kao strateški dokument te koji neće rješavati probleme pojedinačne katastarske čestice, nego će strateški promišljati razvoj grada. Razinu ispod GUP-a moraju postojati provedbeni planovi koji će u detaljnijem mjerilu planirati gradnju na pojedinim česticama i iz kojih će biti jasno što i kako se na pojedinoj čestici može graditi kako bi svi građani u svakom trenutku imali uvid što mogu očekivati u bliskoj budućnosti u svom kvartu ili stambenom susjedstvu.