Lisabonski trijenale arhitekture

Strategije umjesto izgrađenih struktura

Autor/izvor: DAZ / www.uncubemagazine.com 30/09/2013

Već po samom nazivu „Close, Closer“ ovogodišnji lisabonski trijenale signalizira da ovo nije klasični arhitektonski festival superstar arhitekata koji izbacuju nove projekte kao na pokretnoj traci, načelno predeterminirana postavka mnogih arhitektonskih izložbi, već poziva na sudjelovanje i spajanje ljudi. Mnogo više od izgrađenih struktura, fokus je u potpunosti na participativno baziranom programu radionica, događanja, govora, razgovora, predstava, priča, kampanji, natječaja, večera, debata i građanskih akcija. Može se reći da je težište na ljudima, idejama i strategijama. Ovaj senzibilitet reflektira kontekst stvarnost, ne mnogo drugačije od hrvatske, u kojoj 40% diplomiranih arhitekata ne može pronaći posao, dok su mnogobrojni projekti, čak velikih imena arhitekture Paula Mendes da Rocha privremeno obustavljeni zbog nedostatka sredstava.

Jasno je da se trijenale centrira oko promišljanja arhitekture. Beatrice Galilee, glavna kustosica kaže: „Mi ne prezentiramo arhitekturu kao samo objekt koji prenosi ideju, nego kao sami akt medijacije te ideje.“

Jedan od glavnih segmenata trijenala je „Future Perfect“ kustosa Liama Younga u Museo da Electricidade, napuštenoj staroj elektrani un obalu rijeke Tejo. Strukturirajuća ideja iza ovog dijela izložbe je teatralno istraživanje fikcijiske budućnosti „post-dubaijevskog, post-naftnog“ grada kao pozornice za kolekciju priča uz jedan od rijetkih arhitektonskih modela trijenala, izgrađen od autora scenografije filma Blade Runner. Slijedećih pet instalacija propituje različita polja i uvjete grada s fokusom na utjecaj tehnoloških eksperimenata i materijala na oblikovanje novih urbanih infrastruktura, osobito putem interakcije između biologije i tehnologije.


Stop curating, start eating. A table you can sup off: “The Dining Room (foto: Catarina Botelho)

U jednoj od instalacija Marshmallow Laser Feast’s The Supercomputer posjetitelj je potaknut na fizičku interakciju s kombinacijom laserskih zraka materijaliziranih prahom krede u zraku i akustičnog krajobraza, koji stvaraju sanjivi osječaj, vizualno reprizirajući „solid light“ radove umjetnika Anthony McCalla i ilustrirajući da je budućnost mjesto u kojem aktivno sudjelujemo.

Drugi veliki program trijenala je The Real and Other Fictions, bogato osmišljena serija instalacija i događanja napuštenih objekata u propadanju kustosice Mariane Pestane. Svaka soba ima svoje ime koje odražava funkciju. Tako u blagovanju heksagonalni stol s hranom poziva na večeru u organizaciji za genomsku gastronomiju, koja čini okvir za razgovore o hrani i politici. U ovoj seriji prostori nisu prazni i neugodno hladni već namješteni te pozivaju na boravak, kao što je to u slučaju spavaonice uređene kao zatvorska ćelija koja poziva na čitanje i imaginativno promišljanje političkog egzila.

Marshmallow Laser Feast 3D svijetlosna i zvučna instalacija. (foto: Luke Hayes)

The lectern-cum-desk-cum-spaceship control room (foto: Catarina Botelho)

“Close, Closer” tema lisabonskog trijenala, poster dizajn by Zak Group, (foto:Joana Cordeiro)

Opasnost manje objektiviziranog trijenala i više programatskog leži u tome da kustos ima veliku odgovornost u ovim teškim vremenima. Može se dobiti dojam da su izgrađene strukture zamijenjene kustoskim, i to ne rijetko kompliciranim, koje kao intelektualna vježba mogu poslužiti kao svrha samima sebi. Usprkos toj opasnosti, ukoliko se postigne uključenje lisabonske publike kroz sudjelovanje, propitivanje i interakciju s trijanalom na mnogim gradskim lokacijama, moći ćemo računati s istinskim doprinosom istraživanju i proširivanju suvremene arhitektonske forme.

Trijenale ostaje otvoren do 15. prosinca, a više informacija potražite na službenom web-u.
Via http://www.uncubemagazine.com