Obljetnica
'Vitić' u Laginjinoj slavi pola stoljeća izgradnje
Autor/izvor: DAZ 20/09/2012
Povodom pedesete godišnjice izgradnje ugaonog kompleksa Ive Vitića u Laginjinoj 7-9 te proglašenja početka obnove zgrade zahvaljujući sredstvima suvlasnika i spomeničke rente grada Zagreba, predstavnici suvlasnika zgrade 9 i Bacači Sjenki u subotu, 22. rujna, organiziraju prigodnu proslavu ispred i na krovu zgrade.
Program proslave:
16.30h – Sastanak gostiju i stanara ispred zgrade u Laginjinoj 9
(zajednička fotografija)
17.00h – Koncert dua (violina i gitara) Bedek/Draušnik na krovu zgrade
17.30 h – projekcija koncerta slovenske jazz grupe Bossa de Nuovo održanog na krovu zgrade Vitićevog nebodera 18. lipnja 2005. u okviru projekta Bacača Sjenki Vitić_pleše
Program koncerta dua Bedek/Draušnik:
Pablo de Sarasate: Romanza Andaluza
Miroslav Miletić: Sonatina (Allegro - Andante - Allegro)
Niccolò Paganini: Varijacije na temu iz Rossinijeve opere Mojsije
Čovjek je prostor: Vitić_pleše
(Dinamična humano-urbana mreža)
Porinuće: lipanj 2005
Projekt Čovjek je prostor: Vitić_pleše započeo je prije sedam i pol godina kao potraga za razlozima zbog kojih je stambena deseterokatnica u Laginjinoj 9 u Zagrebu arhitekta Ive Vitića – remek-djelo hrvatske moderne kasnih pedesetih i zaštićeni kulturni spomenik – u katastrofalnom i raspadajućem stanju, prava prijetnja po život svojih 270 stanovnika, dok su njena izvorna ljepota i izuzetnost gotovo nerazaznatljive. Projekt je prerastao u složeno interdisciplinarno pregnuće u kojem se prepliću kontinuirane umjetničke intervencije i programi u samoj zgradi i oko nje, s doslijednim društvenim angažiranjem i postizanjem medijske i javne vidljivosti. Neposredni cilj je dvostruka obnova, neraskidivo povezana i međuodvisna: obnova same zgrade, kao i zajednice u njoj.
Za sedam godine, projekt je već proizveo vidljive promjene u mikro-zajednici Laginjine 9, ali i u samoj javnosti koja je postala senzibilizirana po pitanju obnove kulturnih spomenika moderne. Ove se godine očekuje i početak radova na obnovi zgrade, kao plod angažiranja i samih stanara, što će ujedno označiti i kraj projekta Čovjek je prostor: Vitić_pleše.
Čovjek je prostor: Vitić_pleše je nastavak promišljanja grada, arhitekture i umjetnosti u ozračju suvremenih kultura i tranzicijskih društvenih promjena – "drugim sredstvima". On je poziv na suradnju, interakciju, dogovor i pristanak na "otvoreno polje razlika" kao nužni preduvjet aktivnog umjetničkog stvaralaštva, u temelju takvog promišljanja je ideja o nužnom interdisciplinarnoj i polimedijskoj praksi te su-djelovanju s (mogućim) korisnicima- su-autorima te prakse.
Autor koncepta: Boris Bakal
Nositelji projekta: Bacači Sjenki, Multimedijalna umjetnička organizacija
Ostali autori i suradnici: Mirko Bogosavac, Aleksandar Batista Ilić, Stanko Juzbašić, Ivana Keser, Plakor Kovačević, Srđan Kovačević, Katarina Pejović, Vesna Prichard Scholz, Katja Šimunić, Jakša Zlatar, Milan Žerjav, te brojni stanari zgrade.
Potpore: Gradski ured za kulturu grada Zagreba, Ministarstvo Kulture Rep. Hrvatske, Društvo Arhitekata Zagreba - DAZ.
Partneri projekta: Udruženje Hrvatskih Arhitekata (UHA), Galerija Modulor – CZK Tresnjevka, Booksa – Udruga za promicanje kulture Kulturtreger.
Bacači Sjenki (Shadow Casters) je umjetnička i produkcijska platforma osnovana u Zagrebu 2002. Posvećena je interdisciplinarnoj suradnji, stvaranju i refleksiji, kao i traganju za novim stvaralačkim jezicima, prije svega u polju performansa, urbane i javne umjetnosti, novih medija i njihovih hibrida. Bacači Sjenki preispituju postojeće koncepte individualnih i kolektivnih identiteta, baveći se svim vrstama socijalne, političke i kulturne netolerancije i segregacije, podstičući debatu o prirodi i protivriječnostima tekućih globalizacijskih procesa. Za svoj rad, Bacači Sjenki su dobili različita međunarodna priznanja i nagrade, između ostalih, ArtsLink specijalnu nagradu 2003. (za projekt Shadow Casters u New Yorku), Specijalnu nagradu žirija BITEF-a 2007. i Nagradu Oblak na PUF-u 2009. (za predstavu Ex-pozicija: Proces_grad, drugi dio), Avazovog zmaja na MESS-u 2008. (za cjelokupnu trilogiju Proces_grad), Specijalnu nagradu žirija BITEF-a 2009. te Nagradu Oblak na PUF-u 2010. (za predstavu Odmor od povijesti: Proces_grad, prvi dio).
Krešimir Bedek (Zagreb, 1981.) diplomirao je gitaru u klasi Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao jednom od najboljih studenata generacije dodijeljena mu je “Top stipendija za top studente“ tjednika Nacional. Gitarski nauk usavršava u Nizozemskoj, na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, gdje je završio postdiplomski studij u klasi proslavljenoga gitarista i pedagoga Zorana Dukića.
Nastupao je u Hrvatskoj i u inozemstvu (Nizozemska, Belgija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Izrael, Estonija, Rusija) svirajući recitale, uz orkestre i u različitim komornim sastavima.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Na 42.tribini mladih umjetnika Darko Lukić osvojio je glavnu nagradu Darko Lukić te nagradu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Dva puta je osvajao nagrade na prestižnom natjecanju Printemps de la guitarre (Charleroi, Belgija) i pobjednik je međunarodnih gitarističkih natjecanja: Certamen Internacional de Guitarra de Barcelona 'Miguel Llobet' (Barcelona, Španjolska), Guitarmania (Almada, Portugal), Guitar and Chamber Music Festival Zwolle (Nizozemska) i Scharpach gitaar concurs (Enschede, Nizozemska).
Zaposlen kao asistent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, primio je Godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za 2010. godinu.
Martin Draušnik (Zagreb, 1981.) diplomirao je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Maje Dešpalj-Begović. Školovanje je nastavio, kao stipendist Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na Hochschule für Musik u Freiburgu, gdje je završio postdiplomski studij u klasi Latice Honde-Rosenberg. Daljnje usavršavanje uslijedilo je na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u Stuttgartu, gdje je završio solistički studij u klasi jednog od najpoznatijih svjetskih violinista, Ingolfa Turbana. Na koncu, svoje obrazovanje proširuje i na violu, koju je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Aleksandra Miloševa. Tijekom školovanja osvojio je brojne nagrade i priznanja: s Gudačkim kvartetom Porin osvojio je prvu nagradu Hrvatskog radija – Radio podij, nagradu Darko Lukić i nagradu Ivo Vuljević, a kao solist treće mjesto i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju Alfredo Marcosig (Gorizia, Italija) te dva puta prve nagrade na Hrvatskim natjecanjima učenika i studenata glazbe. U 2010. godini, na 43. Tribini mladih umjetnika Darko Lukić, osvojio je nagradu Darko Lukić kao i nagradu Koncertne Dvorane Vatroslava Lisinskog, a iste godine je za izvedbu Tartinijevog Đavoljeg Trilera nagrađen nagradom Stjepan Šulek.
Kao član raznih orkestara nastupao je u svim važnijim koncertnim dvoranama europskih zemalja, dok je kao solist nastupio uz Zagrebačku filharmoniju i Ansambl Cantus. Recitale redovito održava u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji i Italiji.
Vrlo je aktivan u komornom i orkestralnom muziciranju. Jedan je od osnivača Gudačkog kvarteta Porin, a djeluje kao stalni član ansambla Zagreb trio. Koncertni je majstor Zagrebačke filharmonije te ansambla I Virtuosi di Paganini, a u istoj ulozi povremeno nastupa s Varaždinskim komornim orkestrom, Zadarskim komornim orkestrom i Ansamblom Cantus. Također je zaposlen kao asistent na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Prethodni članci:
Vitićev neboder dobit će nove aluminijske grilje (14.05.2012.)
Godišnjica rođenja Ivana Vitića (21.02.2012.)
Vitićeva zgrada u Laginjinoj uvrštena na popis zgrada za sufinanciranje zaštitnih radova (05.01.2012.)
Misli o čuvanju moderne arhitekture: Ivo Vitić (10.10.2011.)
Tisuću pixela za Vitića (17.07.2011.)
Počeli su radovi na obnovi Doma kulture u Komiži, arhitekta Ivana Vitića (17.12.2008.)