Ekologija

Zašto Zagrebu treba društveni vrt?

Autor/izvor: h-alter 02/07/2012

Cvijeta Biščević i Gordana Dragičević, inicijativa za uspostavu zajedničkih vrtova u Zagrebu "Parkticipacija": Odgovor na klimatske promjene, a i na, u skoroj budućnosti neizbježno povećanje cijena fosilnih goriva, mora biti upravo što lokalnije zadovoljavanje životnih potreba - lokalizacija, a ne globalizacija. U tome smislu gradovi da bi bili održivi moraju proizvoditi barem dio hrane koju trebaju.

Iako se radi o izuzetno jednostavno provedivoj inicijativi koja ne iziskuje nikakva ili gotovo nikakva sredstva, zagrebačka gradska uprava ne nalazi za shodno osigurati uvjete za formiranje prvog zajedničkog ili društvenog vrta kakvi postoje u mnogim europskim i svjetskim gradovima, od ove godine uključujući i one u Hrvatskoj.

Tim povodom govore arhitektica Cvijeta Biščević i fizičarka i eko-aktivistica Gordana Dragičević kao predstavnice 'Parkticipacije', neformalne građanske inicijative čiji je cilj tematizacija urbanog vrtlarstva i općenito uzgoja hrane u gradu te uspostava zajedničkih gradskih vrtova u Zagrebu.

parkticipacija

Ovog je proljeća pokrenuta inicijativa za formiranje prvog zagrebačkog društvenog vrta. Zašto Zagrebu treba takav vrt?

Gordana Dragičević: Podaci ukazuju na to da je ekološki otisak gradova po broju stanovnika znatno niži od ekološkog otiska razvijenih ruralnih područja, naročito zbog ušteda energije, smanjenih potreba za transportom na veće udaljenosti, te zajedničkog korištenja resursa. Međutim, jedna stavka koja još uvijek remeti tu pozitivnu bilancu je hrana koja se proizvodi sve dalje od potrošača. U današnje vrijeme često ne samo u drugoj regiji, već na drugim kontinentima.

Odgovor na klimatske promjene, a i na u skoroj budućnosti neizbježno povećanje cijena fosilnih goriva, mora biti upravo što lokalnije zadovoljavanje životnih potreba - lokalizacija, a ne globalizacija. U tome smislu gradovi mogu, a da bi bili održivi i moraju, proizvoditi barem dio hrane koju trebaju. Jedna mogućnost su naravno privatni vrtovi, što uključuje i balkone, terase i krovove, a druga oni društveni i javni. 

Naime, u nekim je sredinama već uočljiv i trend, osobito u gušće naseljenim kvartovima u kojima ljudi žive uglavnom u stanovima, prenamjenjivanja neiskorištenih javnih zelenih površina u prostore za uzgoj hrane kroz povrtnjake i voćnjake.

To ne znači da je potrebno, ni da je poželjno, da se u vrtove prenamijene javni parkovi, urbani "rezervati divljine" i zelene površine za rekreaciju, već da u mnogim gradovima, pa tako i u Zagrebu, postoji dovoljno gradskih površina s neodređenom namjenom, bez sadržaja i ekološke vrijednosti same po sebi, a koje su dovoljno blizu potencijalnih korisnika i mogle bi koristiti lokalnoj zajednici za osmišljavanje vrtova, što manjih za privatno korištenje, što zajedničkih.

Osim ekološke komponente, omogućavanje individualnog uzgoja hrane u gradu ima i bitan socijalni i ekonomski učinak. U vrijeme krize i recesije uzgoj hrane je sve povoljnija alternativa kupovini u dućanima u kojima su cijene svakim danom sve veće.

Uzgoj vlastite hrane služi i emancipaciji pojedinca tako što smanjuje ovisnost o redovnoj zaradi novca, posrednicima i dobavljačima hrane, a to je uspješan prvi korak u stvaranju alternativne ekonomije.

Još jedna bitna korist vrtova je, naravno, psihičko i fizičko zdravlje. Organski uzgojena hrana iz vlastitog vrta je obično puno zdravija, svježija i raznolikija od kupovne, a pri radu u vrtu i u kontaktu s prirodom svi se bolje i zdravije osjećamo. Može se reći i da je to zapravo odlična terapija.

Vertikalni vrt izložen u dvorištu Zelene akcije, Frankopanska 1

Koje sve građanske organizacije ili inicijative sudjeluju ili podržavaju zahtjev za vrt? I koji su daljnji planovi?

Gordana Dragičević: Parkticipacija nije sama u zagovaranju vrtova za zajednicu, već se radi o zajedničkom poduhvatu nekoliko inicijativa i udruga. To su Prostor za vrt, Udruga za promicanje inkluzije - Podružnica Zagreb, Ured za permakulturu i 1POSTOZAGRAD, a surađujemo i sa Zelenom akcijom, Goethe Guerillom Zagreb i Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta. U planu je dalje umrežavanje, s udrugama, neformalnim lokalnim inicijativama željnim vrtlarenja i stručnjacima. Postoji i volja da se surađuje s odgojno-obrazovnim ustanovama, te da se održe vrtne radionice za javnost.

Cvijeta Biščević: Na jesen krećemo s nizom javnih trbina koje će tematizirati uzgoj hrane u urbanim sredinama, a planiramo ih organizirati po različitim gradskim četvrtima s ciljem informiranja građana i podizanja svijesti o mogućnostima i prednostima društvenih vrtova, odnosno urbanog vrtlarstva. Paralaleno se bavimo daljnjim umrežavanjem i zagovaranjem prvog zagrebačkog zajedničkog vrta pred gradskim vlastima.  

Inicijativa je ponudila i čitav niz potencijalnih, primjerenih lokacija za zajednički tj. društveni vrt. Možete li navesti neke?

Cvijeta Biščević: Prijedlozi lokacija upravo su rezultat spomenute suradnje. Neke od potencijalnih lokacija koje predlažemo Gradu su za vrtove trajnog karaktera, a neke bi bile privremeni povrtnjaci u slučaju da je za njih već predviđena druga namjena koja se neće realizirati u bližoj budućnosti.

Jedna od takvih lokacija bi bilo južno dvorište stare klaonice u Heinzelovoj ulici. Taj je prostor namijenjen izgradnji koja se neće dogoditi tako skoro, a ima idealne uvjete za formiranje vrta budući da je prostor ograđen, čuvan, ima pristup vodi i stoji prazan i neiskorišten.

Druga privremena lokacija bi mogao biti prostor budućeg novozagrebačkog naselja Podbrežje koje isto tako čeka izgradnju, te eventualno ograđeni prostor u okviru Kampusa Borongaj.

U slučaju Podbrežja važno je istaknuti da doslovno ne postoje nikakve formalne prepreke da se tamo formira veliki privremeni zajednički vrt i na taj način zemljište održava do početka izgradnje budućeg naselja koje se dugoročno planira.

Naime, postoje načini kako organizirati vrt na privremenoj lokaciji, od sadnje jednogodišnjih kultura, do sadnje u sanducima ili drugim pomičnim elementima koji su praktično prenosivi na drugo mjesto i ne moraju ostati zajedno itd. Ili u konkretnom slučaju, zemljište se naprosto može koristiti i na taj način održavati dok ne počne izgradnja. 

S druge strane, lokacije za trajne vrtove bi se mogle naći npr. u sklopu Parka Lakun, kao jednog od neuređenih budućih parkova novozagrebačke Plave potkove, i to na lokaciji južno od Islandske ulice i južno od Doma umirovljenika. Tu vidimo i mogućnost uključivanja korisnika doma u rad na vrtovima.

Potencijalna lokacija za vrt nalazi se i zapadno od Mandlove ulice u Maksimiru, te južno od Lekeničke ulice na Borovju.

Još jedna zgodna lokacija bi mogla biti uz istočnu stranu ulice Štefanovec, preko puta Spomen-parka Dotrščina, gdje postoji i mogućnost uključivanja slijepih i slabovidnih osoba u rad na vrtu budući da se tamo nalazi njihov centar koji već i ima mirisni i taktilni vrt prilagođen slijepim osobama. Uključivanje različitih skupina, poput npr. osoba s invaliditetom ili lokalnih škola i vrtića, također je jedna od važnih stavki mogućnosti koje bi pružao zajednički vrt.  

Navedene lokacije samo su neke koje smo predložili gradskoj upravi, a postoji ih puno više.

Nedavno uništeni vrtovi u Travnom

Kakva je dosadašnja reakcija gradske uprave?

Cvijeta Biščević: Službeni zahtjev za formiranje vrta poslan je tijekom proljeća na adrese više gradskih ureda, Vijeća gradskih četvrti, na Gradsku skupštinu i Ured gradonačelnika, a dobili smo samo jedan neodređen "odgovor", i to od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, kojim se jako malo pojašnjava i koji ne samo da ništa ne obećava, nego niti ne ukazuje na mogućnosti, već samo prepreke. Naime, ured ukazuje na to da se vrtovi ne mogu formirati ako se ne nalaze u zagrebačkoj prostorno-planskoj dokumentaciji.

Gordana Dragičević: Bez obzira na to što dokumenti prostornog uređenja na snazi ne predviđaju vrtove za zajednicu na javnom prostoru, nije točno da ih je nemoguće uspostaviti. Za to je potrebna samo politička volja. Iskustvo pokazuje da institucijama vlasti nije nikakav problem mijenjati prostorne planove kad za to interesne skupine imaju interesa, a ovdje treba izaći u susret građanima. Ako građani žele vrtove, a izgleda da znatan broj njih želi, ako postoje neiskorištene površine javno-društvene namjene bez posebne kulturno-povijesne ili ekološke vrijednosti, a postoje, osim inercije nema razloga da Grad ostane nezainteresiran. Drugi gradovi su primjerom pokazali da se može ako se hoće, pa zašto se ne bi moglo i u Zagrebu? S druge strane, već postoje i za pohvalu su inicijative koje daju građanima prostore za vrt u nekoliko hrvatskih gradova tj. Varaždinu, Virovitici i Ivanić-Gradu, gdje su ti vrtovi formirani upravo ove godine. To pokazuje da se radi, ukoliko postoji volja i razumijevanje, o vrlo jednostavnoj i lako provedivoj stvari. No, u Zagrebu gdje postoji očiti interes za vrtove, još ih nema, a u njihovom formiranju nailazimo na prepreke birokratske prirode.

Formiranje vrta u osnovi je izrazito jednostavno, a time bi profitirala i sama gradska uprava kroz novi javni sadržaj za grad i zadovoljstvo građana ponuđenim bez da za to treba izdvojiti gotovo ikakva sredstva.  Koji su osnovni preduvjeti za formiranje vrta?

Gordana Dragičević: U mnogim zagrebačkim kvartovima ljudi već desetljećima obrađuju vrtove u neposrednoj blizini svojih zgrada. Očito je da za tim postoji i potreba i interes, a vrlo je vjerojatno da bi interes potencijalnih vrtlara bio i puno veći kad bi se uspostavila lokalna regulativa koja bi uredila legalni status vrtova, bilo trajnog, bilo privremenog karaktera.

Pritom je važno težiti trajnom i organiziranom vrtu, ali je i svaki privremeni prihvatljiv ako bi se u međuvremenu pronašla zamjenska parcela gdje bi se vrtovi mogli trajno zaživjeti i da taj prostor onda u gradskoj prostornoj dokumentaciji bude zavedan kao takav tj. zaštićen i na javnu upotrebu. Trajni vrtovi bi mogli zapravo postati i zajednički voćnjaci, ili se mogu kombinirati zajedničke površine za voćke, edukaciju i rekreaciju s parcelama za povrtnjake koje bi građani mogli dobiti u zakup po simboličnoj najamnini, a koji bi bili dostupni svima koji žele saditi.

Povrće iz vlastitog uzgoja (ZMAG)

Cvijeta Biščević: Vrlo je važno isticati da u Zagrebu postoji duga tradicija uzgoja hrane u gradu pa u svjetlu toga  smatramo kako je potrebno reartikululirati tj. suvremeno reinterpretirati potencijale postojeće prakse urabnog povrtlarstva, tim više što postoji očiti interes i potreba građana za tu aktivnost.

Jedna mogućnost je veće ograđeno zemljište, u vlasništvu grada, u sklopu kojeg građani individualno mogu dobiti parcelu za vrt u zakup. Svi vrtovi imaju pristup vodi i svi zakupci moraju poštovati određena pravila o korištenju vrtova, uz plaćanje godišnje simbolične najamnine. Taj sistem allotmenta jako dobro funkcionira u više europskih zemalja, a trend je sve više prema porastu potražnje za parcelama.

Tu je važno i razjasniti neke stvari, npr. allotment je dodijeljeno zemljište, više kao parcela, dok community garden "iznajmljuje" gredice. Allotment gardens ili u slobodnom prijevodu - dodijeljeno zemljište tj. parcelirani vrt tradicija je koja je u Europi prisutna još od kraja 19. stoljeća. Radi se o nešto većim površinama koje se daju u najam građanima za korištenje po principu ugovora na određeni vremenski period, npr. jednu godinu tj. sezonu sadnje.

S druge strane, community gardens koje prevodimo kao zajedničke ili društvene, gradske, urbane vrtove, funkcioniraju po principu sezonskog dodjeljivanja ili iznajmljivanja gredica.

Nije rijetko da grad daje na korištenje zamljište za društvene vrtove bez da se naplaćuje korištenje. Dapače, grad osigurava osnovnu infrastrukturu kako bi potpomognuo projekt. To uključuje ogradu, vodu, alate i sl.

Korištenje gredica je na bazi sezone i liste čekanja. Na taj način se može i pratiti interes na određenom području i da li postoji potreba za otvaranjem većeg broja vrtova u nekom kvartu i četvrti. 

Još jedna zanimljiva mogućnost koja ne isključuje prvu, ali kao uvjet postavlja zainteresiranu i predanu zajednicu, je pravi zajednički vrt koji ljudi zajednički održavaju prema svojim mogućnostima, te zajednički ubiru plodove. Ovakvih primjera isto tako ima puno, a uglavnom svi prerastu u aktivne lokalne točke, ne samo uzgoj hrane, nego i za druženje i edukaciju.

Zajednički vrt u Varaždinu, foto: Radio Varaždin

Zato su nam potrebni osnovni modeli upravljanja vrtom, a koje tek treba definirati. U tome smislu neka osnovna pravila smo već definirali, a najbolje ih je precizirati onda kad neki konkretni vrt krene u realizaciju.   

Važno je istaknuti da formiranjem zajedničkoga vrta profitiraju i oni koji ne bi direktno obrađivali, budući da time grad dobiva novi sadržaj koji je otvoren za javnost pa bi građani tamo mogli šetati, sudjelovati na radionicama itd.

Recentni primjer zajedničkoga vrta je onaj upravo osnovan unutar Kliničke bolnice Rebro u Zagrebu gdje smo u suradnji s udrugama Archisquad, Ludruga i Prostor za Vrt pokrenuli vrt u kojem će se provoditi radionice terapijske hortikulture za zainteresirane pacijente, zaposlenike bolnice, susjede, ljubitelje vrtlarenja...      

Gordana Dragičević: Ističemo da iako potreba i praksa postoji, očito se nitko od predstavnika vlasti dosad nije ozbiljno bavio tematikom vrtova za zajednicu i da se svaki zakonski ili regulacijski okvir za to smatrao nepotrebnim.

Mislimo da je sad sazrijelo vrijeme da i Zagreb dobije svoje vrtove za korištenje zajednice i da se regulative trebaju prilagoditi očitoj potrebi građana. Tim više što bi to išlo u korist i samoj gradskoj upravi - vrlo rijetko se može pridobiti zadovoljstvo građana uz toliko skromna ulaganja koja bi bila potrebna za osposobljavanje nekoliko zapuštenih lokacija za vrtove. S obzirom na nadolazeće lokalne izbore sljedeće godine, postoje izgledi je da će naši "donositelji odluka" prepoznati tu dobru priliku.

Za to postoji mnogo pozitivnih primjera u svijetu, a uz adekvatno zemljište sada je važno i da pronađemo model ili modele, koji će najbolje funkcionirati upravo u našoj sredini i najbolje koristiti ovdašnjim lokalnim zajednicama koje žele uzgajati svoju hranu. Takvih potreba definitivno ima, a s formiranjem prvih zajedničkih vrtova koji bi građanima ponudili tu mogućnost, trend može samo rasti.

Da bismo pokazali koliko su građani nakloni ideji uspostavljanja vrtova na gradskom zemljištu, zajedno s ostalim inicijativama pokrenuli smo i peticiju za vrtove. Peticija se potpisivala uživo tri dana koliko je trajao ovogodišnji Dan D s pokaznim vrtom, a građani svoju podršku mogu upisati i elektronski putem online peticije.

Razgovarao: Saša Šimpraga za H-alter