Društvo arhitekata Zagreba uspješno privodi kraju programa „Architecture without borders“ u suradnji sa Leonardo Da Vinci potprogramom cijeloživotnog obrazovanja kojim je 15 mladih arhitekata iz Hrvatske dobilo priliku otići na višemjesečnu arhitektonsku praksu u inozemstvo. Narednih par tjedana donosit ćemo vam njihove crtice, dojmove i osvrte na boravak i radno iskustvo diljem Europe. Danas smo ponovo u Beču, ovog puta s Ivanom Lukendom.
Lokacija – Beč
Glavni grad Austrije prekrasan je u svako doba godine i zanimljiv većini ljudi no arhitekti posebno uživaju u njemu. Ispreplitanje starog dijela Beča takozvanog Innere Stadta - prvog okruga, sa modernog i suvremenom arhitekturom stvara prostor u kojem se pojedinac osjeća sigurno i inspirativno. Široke ulice, šarmantni detalji, parkovi i arhitektonske cjeline neprekidan su izvor inspiracije i potiču na istraživanje grada šetnjom, biciklom ili vožnjom tramvajem. Rijeka Dunav vijuga gradom uz neprestani povjetarac a uz nju bijeg od vreve nalaze ljudi šetajući, vozeći bicikl ili čitajući knjigu. Beč je grad kulture, arhitekture i umjetnosti. Osim centra u kojem sam između ostalog posjetila dvorac Belvedere, Wiener Staatsoper gledajući balet Labuđe jezero, mjuzikl u Volkstheateru, mnogobrojne muzeje od kojih su mi omiljeni oni u Museums Quartieru, lijepe parkove u mislima su mi izleti u Schonbrunn, Praterova vožnja na kotaču s pogledom na grad, posjet muzeju Hundertwassera čije boje i organski oblici krase arhitekturu, pogled sa tornja Stephansdom i zgrade knjižnice te centra za učenje u novoplaniranom kampusu svjetski poznate Zahe Hadid ili kave na vrhu hotela Sofitel arhitekta Nouvela.
posao - Architects Collective
Moj prvi radni dan bio je neposredno nakon praznika te sam vrlo brzo našla zgradu ureda smještenog pokraj dvorca Belvedere sa uredom u potkrovlju. Dočekao me ured sa zaposlenicima iz cijele Europe a i šire predvođeni trima šefovima. Architects Collective je projektantsko urbanistički ured koji zapošljava tridesetak, većinom mladih ljudi. Autori su mnogih stambenih, zdravstvenih i drugih objekata. Atmosfera u uredu je radna, opuštena i prijateljski nastrojena. Moje znanje osnovnog njemačkog nije uopće utjecalo na komunikaciju u uredu, svi su izvrsno govorili engleski te bili spremni pomoći mi oko snalaženja u gradu ili posla. Radila sam na par projekata. Prvi projekt je bila ispomoć oko arhitektonskog natječaja kojeg sam radila sa još par kolega a tema mu je bila hotel u Austriji sudjelovala sam u izradi nacrta i 3d modeliranju, drugi je bio vinarija koja je nastala kao spoj postojećih starih kuća sa nadogradnjom suvremenog dijela kojeg sam radila samostalno te treći je bio natječaj za bolnicu kojeg sam radila u timu sa ljudima iz ureda u suradnji sa uredom iz Stockholma. Svi su projekti bili raznoliki i kao takvi veoma zanimljivi. Učila sam raditi u novim programima i utvrđivala znanje u već poznatima.
Ured je koncipiran tako da svaki projekt vodi jedan od zaposlenika a on ima svoj tim. Neprestano se komunicira tijekom radnog dana te održavaju sastanci da bi se projekt napredovao i razvijao se. Najviše sam iskustva stekla radeći projekt natječaja za bolnicu. Radili smo sa mnogim suradnicima koji su predlagali svoja rješenja vezana za instalacije, funkcionalnost programa i statiku te imali sastanke u Beču u uredu, putem Skypea i jedan radni vikend u Stockholmu. Radno vrijeme je bilo od 9 do 6 sa sat vremena pauze u kojoj uvijek netko u uredu kuha ručak. Bilo je vrlo zanimljivo isprobati razne kombinacije i specijalitete diljem svijeta. Lijepim, toplim danima bi jeli ili se odmarali na krovnoj terasi sa kojeg se vidi grad. Ured je jako svijetao sa velikim staklenim stijenama, galerijom, maketarnicom, sobom za sastanke, čitaonicom i naravno crtaonicom. Puno se ulaže u povezivanje između zaposlenika pa su često organizirana druženja van ureda poput klizanja, skijanja ili drugih aktivnosti. Ured u kojem sam radila 3 mjeseca je zaista kolektiv u kojem sam napredovala u znanju o arhitekturi, upoznala mnoge ljude i stekla neprocjenjivo iskustvo.
Ostalo – sve
Slobodno vrijeme provodila sam pokušavajući vidjeti što više grada i odmoriti se. Stan u kojem sam živjela sa cimericom, također Austrijankom bio je na obali Dunava u samom centru grada. Vikendom na sunce izađu mladi te se vrijeme do podne provodi na doručku i kavi, nekada je zaista nemoguće bilo pronaći mjesto za sjesti ili pojesti poznatu Sacher tortu. Provodila sam vrijeme družeći se sa kolegama, upoznavajući grad a i sebe. Vrijeme provedeno na praksi je za mene predivno iskustvo koje bi svakako ponovila.
http://www.architectscollective.net/
Ivana Lukenda
Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.
Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.