Ono što izdvaja ovaj rad od ostalih natječajnih rješenja može se rezimirati kroz poznati stih: „totalno drukčiji od drugih…“
Iznenađujuće jednostavno rješenje oblikovano sofisticiranom likovnošću rezultiralo je snažnom urbanističkom “gestom“ i neupitno obilježilo novi javni prostor naselja. Iščitavajući dominantnu tipologiju postojeće škole s kojom čini zajedničku zonu javnih društvenih sadržaja, novi upečatljivi volumen uspostavio je jasnu prostornu kompoziciju velike (školske) i male (vrtićke) lamele koje se otvaraju prema jugu, ali ta nova mala lamela za malu djecu svojom arhitektonskom gestualnošću nadoknađuje razliku u veličini i svojim karakterom parira svom „velikom bratu“ golemoj školskoj zgradi u zaleđu društvene zone.
Težak zadatak s programima dviju različitih namjena i korisnika na relativno maloj parceli riješen je inteligentnim korištenjem postojećeg nagiba terena. Za razliku od većine natjecatelja kojima je ta kosina uglavnom odmagala u njihovim rješenjima ili su je čak nestručno zanemarivali ovdje je prepoznata kao „spiritus movens“ arhitektonske ideje. Hibridni monovolumen izronio je iz terena i otvorio mogućnost oblikovanja dvije otvorene površine koje će postati izdvojeni predprostori mjesnog odbora i vrtića.
Horizontalnom raščlambom dvaju različitih sadržaja te smještanjem mjesnog odbora na krov vrtića čitava južna površina parcele s prirodnim terenom prepuštena je dječjem igralištu koje je zbog topografske modulacije djelomično utisnuto u teren čime je ostvarena izvjesna kvalitetna distinkcija od rubnog pločnika javne površine. S druge strane krov utisnute lamele postaje prilazni trg mjesnog odbora direktno povezan na javnu površinu zapadne prometnice s postojećim uličnim parkiralištem. Otvoreni predprostor nudi čitav niz mogućnosti korištenja za najrazličitije susrete i druženja njegovih korisnika, te se kontinuirano nastavlja preko vanjske tribine i krova zatvorenih sadržaja mjesnog odbora do istočnog ruba lamele s pogledom na školska igrališta.
Između ozelenjene društvene zone na krovu i dječjeg igrališta na terenu smješteni su svi unutrašnji programski sadržaji koji, dakle nisu arhitektonski oblikovani kao zgrada već su de facto nastanjena topografija. Na tragu uspješnog zoniranja parcele daljnja razrada projekta ostaje jednako kvalitetno koncentrirana u rješavanju dispozicije unutrašnjih sadržaja te kreativnom oblikovanju mikrozona. Racionalnost i ekonomičnost rješenja provedena je u čitavom nizu segmenata: izbjednuta je podrumska etaža, svi prostori za djecu smješteni su u jednom nivou, uključujući gospodarske prostore koji sasvim jednostavno funkcioniraju uz obližnje parkiralište, svi komunikacijski prostori su odmjereni i pravilno dimenzionirani, a vanjske terase dječjih jedinica, oblikovane kao lođe i utisnute u volumen zgrade, nude zaštićeno proširenje unutarnjih dnevnih boravaka. Kompaktni trakt uredskih prostora za djelatnike vrtića smješten je na katu te markira na pročelju položaj ulaznog prostora i pvn-a iznad kojeg se nalazi. On je “utisnut” u zonu mjesnog odbora, što ne remeti horizontalnu čistoću koncepta jer je dolje kuća za djecu a gore kuća za odrasle. Utisnuti „podstanar“ iz prizemlja uspješno pridonosi tlocrtnom zoniranju prostora mjesnog odbora u dvije tematske cjeline povezane korisnim predvorjem velike dvorane koja svojom visinom dominira u presjeku na istočnom završetku kose lamele.
Arhitektonski jezik materijalizacije rješenja zaokružuje kvalitetu ovog rada. Jednostavni ožbukani sivi volumen koji izranja iz zelene parcele „prošaran“ je različitim akcentiranim oblicima koji su svi jednoznačno obojeni.
Trgovi, brisoleji, ograde i natpisi obojeni u plavu boju, koja svojim karakterom odudara od prirodnog konteksta, stvaraju likovnu čaroliju plutajućih oblika.Nekadašnja mala parcela, postala je veliki javni prostor, jer sve što je oduzeto programom nadomješteno je novom javnom otvorenom površinom.
Rad odlikuje izražena konceptualna jasnoća. Autori vješto koriste prirodnu denivelaciju terena na istočnoj strani za smještaj gospodarskih prostora i mjesnog odbora. Mjesni odbor povezuju s pješačkim potezom uz potok, školskim igralištima i obližnjom šumom, dok poluukopani volumen jednostavno diže vrtić na novu kotu dvorišta. Linearno organiziran prizemni vrtić omogućuje svim jedinicama izlaz na prostrano južno dvorište i stvara živu unutarnju ulicu gdje se susreću djeca i odrasli. Jedinice su dobro osvijetljene, kvalitetnih proporcija i vizualno povezane.
Unatoč bitnim snagama ovog rada, smještaj većine sadržaja na jednu etažu na ograničenoj parceli donosi određene nedostatke. Pristupni trg i ulazni prostor vrtića su neadekvatno mali, u neposrednoj blizini garderoba prve jedinice, a središnji hodnik dvotraktnog prostora djeluje kao usko grlo. Terase, iako prostrane, djelomično dijele jaslička i vrtićka skupina, što nije idealno, dok parking uz glavno križanje ne doprinosi kvalitetnijem ambijentu naselja.
Društvo
