Dvorac u Bilju, treća po redu građevina koju je princ Eugen Savojski gradio na nekom od svojih posjeda, neopravdano je zanemareno djelo u opusu prinčevog arhitekte Johanna Lukasa von Hildebrandta. Građen u novom središtu najvećeg prinčevog zemljoposjeda, pomaknutom bliže utvrđenom Osijeku zbog tadašnje velike Mađarske pobune, tipološki je posve jedinstven. Njegova arhitektura ukazuje da je bio prvenstveno koncipiran unaprijed za ono za što je nekoliko godina nakon izgradnje doista princu i poslužio, a kada je jedino dvije godine za redom u dvorcu i boravio, – za utvrđeni stožer velikog carskog vojskovođe i stratega u njegovom konačnom obračunu s Osmanskim carstvom u ratu 1716. – 1717. Danas  degradirana i zapuštena arhitektura biljskog dvorca traži hitnu obnovu, a njena vrlo funkcionalna arhitektura pruža i brojne mogućnosti za razne pogodne javne sadržaje.

Zlatko Uzelac, povjesničar umjetnosti i urbanist-konzervator, zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti. Sudjelovanje u valorizaciji Dvorca u Bilju dio je njegovog dugogodišnjeg bavljenja zapostavljenom baštinom princa Eugena Savojskog u Hrvatskoj, kao i arhitekturom prinčevog arhitekte Johanna Lucasa von Hildebrandta, u sklopu kojega je inicirao i vodio ponovnu izgradnju  posljednjeg Hildebrandtovog djela, tvrđavske vojničke crkve sv. Ane u Slavonskom Brodu. Uz istraživanje i valorizaciju fortifikacijske arhitekture  gradova-tvrđava Eugena Savojskog, posebno Tvrđave u Slavonskom Brodu i osječke Tvrđe, istraživao je uz Bilje i nekoliko drugih baroknih dvoraca u Slavoniji (Kutjevo, Nuštar, Vukovar) te inicirao i organizirao prošle godine dovršenu obnovu dvorca u Kutjevu, djelo isusovačkog arhitekte i slikara p. Josipa Kraljića.