Nakon što smo naučili da način organizacije života i mjesto, način i materijal gradnje direktno rezultiraju određenom formom (prostorom) u kojem živimo prelazimo na onaj osjetilni dio gdje naš doživljaj prostora prelazi pitanje puke forme. Sad nas zanimaju osjećaji. Za razliku od nastamba životinja, ljudi nikada ne doživljavaju prostor bez simboličke strukture. Kroz nju se učimo doživljavati i pripadati određenoj zajednici.

Osobni doživljaj prostora

Kroz igru i praktičan rad učenici pronalaze odgovore na pitanja: kako čovjekove potrebe određuju izgled prostora u kojem boravi i obratno, kakva je povezanost oblika, materijala i funkcije u arhitekturi, kojim materijalima gradimo i koje su njihove konstruktivne mogućnosti, koja je uloga svjetlosti u oblikovanju prostora, što je to urbani prostor i kako ga koristimo, koja je naša uloga u očuvanju kulturne baštine i sl. Dio sadržaja je usmjeren na neposredno okruženje u kojem učenici borave; grad, kvart, škola. Na taj se način mlade želi potaknuti da stvaraju aktivan stav prema urbanom okruženju, kulturnoj i arhitektonskoj baštini te svjesno sudjeluju u njezinu očuvanju.Program od 7 radionica razvijaju mladi arhitekti koji su aktivno sudjelovali u dosadašnjim radionicama. Program Prostor i ja vodi djecu korak po korak kroz različite teme iz područja vizualne kulture od linije do urbanizma, potičući pri tom kod djece razvoj percepcije prostora i svijesti o prostoru grada kao svom okolišu na koji možemo utjecati.

Radionicu vode Mateja Markešić i Daša Manojlović.