Vjerujem da ste čitali, gledali, a i većina ponaosob svjedočila mnogim ljubavnim pričama; time Vas uvodim u još jednu u nizu. Ona je započela pozitivnim ishodom kandidature za stipendiju, koji me odveo u smjeru svih pravih gastarbajtera, put Njemačke. Oduvijek gajivši ljubav spram radišnim protestantima, Obećana Zemlja za mene nije imala drugo nazivlje. Međutim, isprva je Njemačka avantura bila adresirana na ured u blizini Hannovera. No, postojao je taj švicarski ured s podružnicom u Berlinu čije sam projekte intenzivno pratila i način rada htjela spoznati. Naime, radi se o uredu krajobraznog arhitekta, profesora na tehničkom sveučilištu ETH Zürich, predavača na Institute for Spatial Experiments poznatog danskog umjetnika Olafura Eliassona, gospodina Günthera Vogta.


VOGT, ured u Berlinu


Kapetan prof. Gunther Vogt, na putu ka sjevernomorskoj avanturi

I tako se odvažih; poslah prijavu, odradih Skype intervju u zadanom terminu, a docnije dobih i afirmativni odgovor sa datumom početka rada.Završivši započete poslove u Zagrebu, isti tjedan krenuh pravac novog doma kako bih već sljedeći bila spremna za rad u posve novom ambijentu. Sa središnjicom u Zürichu, te uredima u Berlinu i Londonu, VOGT Landschaftsarchikten ured je koji se bavi krajobraznom arhitekturom sa specifičnim senzibilitetom i pristupom. Među poznatijim projektima s potpisom ovog ureda svakako je perivoj londonskog Tate Moderna te Allianz Arene u Münchenu. Osim konkretnim, ured se bavi istraživačkim radom, tako da sam imala priliku doprinijeti izložbama u Zürichu i New Yorku.
Berlinski ured, na čelu sa Johannesom Hügleom, najmanji je od navedenih ureda, broji samo 5 zaposlenih, ali je zato i radna atmosfera specifična i prisnija. Zaključiše to, ponajviše drugi kolege dok u svibnju bijasmo na zajedničkom proputovanju po Sjevernom moru. Bila je to samo jedan od uzbudljivih događaja kojima osvjedočih kao punopravni član tima. Nevjerojatna atmosfera, ugodni razgovori, potpuno različiti ljudi iz svih krajeva svijeta sa istom strašću; koje je predvodnik Ureda poveo na aktivno i nezaboravno druženje po bespućima sjevera. U malenom, ali spretnom berlinskom uredu, radila sam na mnogim projektima. Kao što već spomenuh, bili smo jedan čudnovati tim. Iako brojčano malen, obnašali smo sav posao savjesno i na vrijeme. Moj je zadatak ponajviše bio vezan za projekt Lohseparka u Hafen Cityiju u Hamburgu. Radom na dotičnom projektu prošla sam kroz sve faze: od ideje do izvedbe. No, to nimalo nije bilo jednostavno: od intenzivnog korištenja njemačkog jezika (koji je do tada definitivno bio u nekoj vrsti hibernacije) do razumijevanja njemačkih propisa koji su nemilice morali biti poštivani i provedeni sa iznimnom preciznošću. Zbog brzine razvoja projekta, proces prilagodbe trebao je biti puno kraći nego što sam si ja to, isprva, zamislila. Znam da zvuči zastrašujuće raditi pod njemačkom palicom uz švicarske naredbe, no bez brige - i bilo je. Ipak, uz veliku predanost i volju, pomaknuli smo i tu granicu. Svemu usprkos, rezultati su bili vidljivi, a time i ponuda za produžetak radnog odnosa.


Kako bismo lakše probavili zahtjevne dnevne obveze, uredski doručak bio je krucijalan za poticanje efektivnog radnog elana

Sjevernomorska šetnja koja se činila bezbrižnom dok nas nije zahvatila oluja pa je gotovo, čitava ekspedicija bila neplanirano spašavana čamcima


Iako prepuno turista, Mauerpark nudi pregršt vintage odjevnih predmeta koje možete instant iskoristiti na pozornici uz karaoke performans!

Tako se moja obitelj proširila na još 4 člana. Karakterno različiti, ali ipak spremni zajedno djelovati, radili smo na projektima krajobraza naselja, rješenja parcela unutar blokova, grobljima, perivojnom rješenju novog muzeja Bauhausa u Weimaru i mnogim drugima. Brzo je bila prepoznata moja informiranost kulturnim i inim aktualnostima, tako da sam bila zaslužena za tjedni Newsletter koji smo međusobno slali kako bismo ostali u toku sa svim aktivnostima unutar tri ureda, ali i tjednim događanjima u gradovima. Osim navedenog, kao arhitekt u uredu koji se bavi krajobraznom arhitekturom, bila sam poput kakve premosnice u usuglašavanju projektanata, koji su radili na projektu zgrada, i nas, koji radismo na eksterijeru istoga projekta, pokušavajući približiti vizije arhitekata i njihove probleme kako bi oni bili riješeni u što kraćem roku i kako bi se faze rada ubrzale. Već napomenuh da se, uglavnom, radilo o kolaboracijama gdje je, za razliku od situacije u Lijepoj Našoj , jasno određena granica što projektira arhitekt, a što projektira krajobrazni arhitekt. Pogotovo sada kada sam iskusila takav način podjele i princip rada, shvaćam koliko bi kvaliteta istoga bila veća kada bismo pokušali aplicirati barem dio njemačkih propisa na one hrvatske. Olakotna okolnost je ta što su u njemačkoj propisi toliko detaljno objašnjeni i pripremljeni kako bi se što jednostavnije i efektivnije primijenili. Uz malo dobre volje, vjerujem da će, jednoga dana, takva struktura zavladati i ovdje.


Usprkos radnom ljetu, sunčanje u moru zelenila bilo je moguće pod pauzama za ručak.


Razrada koncepta rasvjete na prostoru Lohsepark Gedenkort; svi pokušaji trebali su biti potkrepljeni nacrtima, proračunima te na kraju iskušani na modelu mjerila 1:50.

Nakon intenzivnog radnog dana, ipak sam smogla snage posjetiti koju izložbu ili poslušati kakav jazz koncert. Bijaše to dio dnevnog, meditativnog, after work rituala.Tada se osjećala ona prava čarolija; kada bih se, iz urbanog i elegantnog središta grada, Mitte, gdje je smješten naš raskošan ured, zaputila pravac juga. Jer baš tada, kada je Mitte pomalo već tonuo u san, dio grada u kojem sam živjela, lagano se tek budio. Neukölln, od ljubavi zvan Turkmenistan, bio je moje noćno prebivalište. Pun imigranata, privremenih i stalnih posjetitelja, omiljeno odredište hipstera iz cijeloga svijeta – predio grada prepun kafića, žustrih rasprava, žamora, mladosti i ludosti. Zapravo me, iz te rutine, spašavala činjenica što mjesto gdje radim uistinu jest posve drugačije tipološki i demografski od onoga u kojem živim. Iako takav dnevni način života žonglirajući prelazi iz jedne u drugu krajnost, možda nekome zvuči nesuvisao, meni postaje uređaj za disanje. Disanje punim plućima i apsorbiranje svega što taj spektakularni grad može dati pojedincu koji pristaje podijeliti dio svoga života s njim.

I kako bih predstavila Berlin nekome tko nije bivao tjelesno prisutan u njemu? Od mišljenja sam da bih Ga trebala predočiti fuzijom luđačkih životnih krilatice pomiješanih s prekrasnim galerijskim izlošcima pritom popraćenih glazbenom kulisom koju sam čitatelj ostvaruje sudjelujući u ovom sažetom osvrtu života u Gradu Sladostrašća. On je pulsirajući, uzbudljiv grad s toliko karakterističnih i osebujnih kvartova, ikonografske povijesti, fantastičnih kuhinja iz cijeloga svijeta, zapravo – mjesto gdje sam željela privremeno spakirati svoju životnu kamp prikolicu i snimiti zorno proces postojanja od tog trenutka. S krajem, ne preostaje mi ništa drugo doli citirati bezvremensku Marlene Dietrich: Ich habe noch einen Koffer in Berlin. I po njega ću se uvijek nanovo vraćati.


Just Be You, jedna je od prvih fotografija koju sam zabilježila svojim pametnim telefonom nakon posjeta izložbi u KW Institutu, u neposrednoj blizini ureda


Tipičan prizor u Neuköllnu. Rijetki i hrabri su oni dvokotači koji prežive noć.

Fete de la Musique; Berlin je svjetski poznato središte dobre zabave. Sve od svibnja do rujna događali su se razni festivali po ulicama grada. U ovom je slučaju čitav jedan dio Kreuzberga postao obitavalište svih onih željnih zabave i dobre glazbe. Puna tri dana :)

Tko rano rani- može pofotkati barem dio ureda u miru. Uvjeti za rad su bili više nego odlični. Na prvom su katu smješteni uredi, dvorana, kuhinja i blagovaona, mala konferencijska sala te stan od profesora Vogta u kojem obitava kada je u posjeti Berlinu. U prizemlju zgrade nalazi se prostrana maketarnica.


Ljeto u Berlinu bilo je čarobno. Iako radno, pristup jezerima u neposrednoj blizini grada omogućavalo je preživljavanje visokih temperatura.


Poznati berlinski zoo jedan je od dva zoološka vrta, no ovaj se nalazi u zapadnom Berlinu, i vjerujem da ga ne trebam posebno predstavljati.


Napor i trud na tek započetom projektu perivoja novog Bauhaus muzeja u Weimaru je urodio plodom: VOGT Zurich, Berlin, London 2014.

Nina Mia Čikeš

www.vogt-la.com

Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.

Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.