Društvo Arhitekata Zagreba

Ivan Bartolić rođen je 19.06.1912 u Glini. Studij arhitekture završio je 1939. godine na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu u klasi Drage Iblera.

Od 1939. do 1941. radio je kao suradnik u atelijerima S. Planića, S. Loewya, D Iblera i V. Potočnjak. Od 1945. do 1947. radio je u Ministarstvima građevine i zdravlja. Od 1948. radio je u Arhitektonskom projektnom zavodu (APZ) u Zagreb. 1954. osniva projektni ured „Bartolić“ koji se u 1963. s nekolicinom drugih udružuje u Arhitektonski projektni zavod.

Kao član više komisija bavio se problemima građevinskog zakonodavstva.

1960. godine sudjelovao je na međunarodnom seminaru za stanovanje u Izraelu, a 1962. boravio na specijalizacijama u Skandinaviji, Nizozemskoj, Engleskoj.

Bavio se pretežno stambenom arhitekturom i hotelima.

U stambenoj arhitekturi se bavio problematikom tipizirane serijske i montažne gradnje. U okviru jednostavne racionalno - funkcionalne koncepcije prostora i konstrukcije nastoji primjenom jedinstvenog građevinskog modula ostvariti preduvjete za industrijsku proizvodnju stanova.

Po njegovim projektima izvedena su stambena naselja, odnosno samostalni stambeni blokovi u Zagrebu, (Trnsko, Nova cesta, Folnegovićevo naselje, Vrbik, Rapska, Volovčica, Prečko, Gajnice, naselja uz tvornice Rade Končar, Prvomajska) Sisku (naselja Viktorovac, Caprag, Moša Pijade, tri stambene trgovačke kuće i dogradnja Gradskog muzeja Sisak), Zaprešiću, Varaždinu, Čakovcu, Karlovcu, Ogulinu, Dugoj Resi, Puli, Zadru, Kninu, Šibeniku, Splitu, Visu, Herceg novom, Nikšiću, Banjoj luci Postojni, Pivki, Tolminu.

Uz svoju osnovnu djelatnost stambene izgradnje, projektira veći broj obiteljskih kuća u Zagrebu (Mikulićeva, Tuškanac, Pantovčak, Gornje prekrižje, Grahorova, Slavujevac, Rockefellerova i sl.), Rovinju, Medveji, Selcu, Dramlju, Malinskoj.

Nakon 1965. godine, uglavnom se posvećuje projektiranju turističkih objekata, hotela u početnoj fazi turističkog graditeljskog „booma“ projektirajući neke od tada najluksuznijih hotela.

Prema njegovim projektima izvedeni su hoteli Panonija u Sisku (1966), Park u Čakovcu (1967), Istra na Crvenom otoku u Rovinju (1969), Materada u Poreču (1971), Eden u Rovinju (1971, s M. Begovićem), Amfora u Hvaru (1972, idejno rješenje Z. Marohnić) i hotel u Pragu (1970 u suradnji s češkim arhitektima).

Objavljivao je stručne članke u časopisima Naše građevinarstvo i Čovjek i prostor.

Proglašen je počasnim članom Društva arhitekata i Udruženja arhitekata Hrvatske (2003), također je dobitnik nagrade Viktor Kovačić za životno djelo (1987).

Od 1941. godine bio je u braku s Ljerkom rođenom Raukar, poznatom hrvatskom lingvistkinjom (autoricom englesko hrvatskih rječnika za brodograditeljstvo, strojarstvo, elektrotehniku) koja je preminula 2002 godine, a koja je bila njegova inspiracija i ljubav života. U braku je rođeno dvoje djece Alka i Nikola. Sad ima četvore unučadi i dvoje praunučadi.

Projekti