-
Arhitektonsko oblikovanje ovog rada temelji se na tipološkom predlošku „grupne forme“ tvoreći složene oblikovne odnose „igrom punog i praznog“. Osnovnom volumenu, punom paralelopipedu oduzimaju se, odgrizaju, dijelovi koji tvore vanjske prostore, bogato dimenzionirane lođe i terase. Dobivena je time skulpturalna dinamika volumena kao i dodatni prostori, vanjske „oaze“ dobrodošle zaposlenicima kao dominantnim korisnicima. Višeslojno stakleno pročelje sa ugrađenim sjenilima te različita gustoća vertikalnih aluminijskih rebara dodatno naglašavaju dinamiku pročelja, dok se bojom fasadnih elemenata stvara titrava i izmjenjiva slika zgrade ovisno o perspektivi i dobu dana. Vizualna dopadljivost predloženog projekta ujedno je i njegova najveća kvaliteta. Pohvalan je pristup vođen konceptom „biofilije“- uvlačenje prirode u zgradu kako bi se stvorili prostori koji promiču produktivnost, zdravlje i kreativnost, uz napomenu da je potrebno analizirati i optimizirati sustav poradi izvedbe i održivosti u eksploataciji,jer je prikazana vegetacija vrlo raskošna i zahtijeva složene sustave za njenu postavu na višim etažama. Konstrukcija zgrade je postavljena logično i jasno u rasteru 8x8m, uz određene zahtjevnije preinake u specifičnim segmentima. U centralnom dijelu građevine, kako bi se dobila polivalentna dvorana, stvoren je raspon od 24m riješen stupovima većih dimenzija i prednapetim širokim gredama. Ovo rješenje omogućava veliku fleksibilnost na prizemnoj, i svim nastavnim etažama tog tlocrtnog položaja. U daljnjoj razradi potrebno je sagledati specifične potrebe i navedenu konstrukciju optimizirati detaljnim potrebama korisnika. Predloženu pozicija nosivih stupova na uredskim etažama potrebno je revidirati kako bi se nosivi stupovi uz fasadu pozicionirali neposredno uz fasadno platno, i time u potpunosti oslobodili tlocrt ureda. Kompleks se sastoji od dvije zgrade, jedne u projektnom a druge u anketnom dijelu natječaja, koje se kompozicijski i oblikovno nadopunjuju ali su dovoljno samosvojne da mogu funkcionirati i samostalno, što uvelike olakšava fleksibilni koncept cijelog zahvata, te doprinosi dugoročnoj održivosti i kvaliteti ovog natječajnog rješenja. U daljnjoj razradi ovog natječajnog rada potrebno je usvojiti daljnje preporuke: Konstrukciju optimizirati u pogledu raspona i daljnjih potreba naručitelja te nosive elemente na etažama približiti fasadnom platnu u cilju oslobađanja tlocrta Prizemnu etažu javnih prostora uskladiti sa potrebama naručitelja te time prilagoditi ulazni prostor i optimizirati vertikalne komunikacije
-
Rješenje previđa izuzetno kvalitetan urbanistički postav visokih i niskih zgrada te suodnos sa susjednom izgradnjom, a u parteru kvalitetan odnos vanjskih prostora koji se kroz zgradu prožimaju sa sjevera na jug. Južno uvlačenje zgrade Hrvatske lutrije daje dodatan zračni prostor susjednoj zgradi, a niski središnji volumen zadržava otvorenost njenih pogleda. Sjeverni predrtg anketnog dijela natječaja na dobar način otvara prilaznu sekvencu s istočnog raskršća. Ovaj izvagani urbanistički sklop istovremeno je prednost, no i mana ovog rada. Projektni i anketni dio ne omogućavaju volumensko odstupanje rješenja anketnog dijela u drugoj fazi izgradnje, za koje vrijeme niti samo projetno rješenje nije određeno ovim natječajem, a sam projektni dio kao zasebna građevina nema izvaganu i kvalitetnu vlastitu formu, što je kao varijantu trebalo dodatno razraditi. Zgrada je u unutrašnjosti dobro koncipirana oko dvije jezgre u nižem dijelu, sa uredima na vanjskim obodima i središnjim servisnim traktom. Centralna jezgra zgrade Hrvatske lutrije ima manji problem izmicanja iz prostora garaže u nadzemne etaže koji čini kompliciranim dodavanje poželjnih dodatnih dizala za potrebe redovnog funkcioniranja, što bi trebalo razraditi. Fasadno platno je jednostavno, uz dodatak dinamike promjenom širine punih dijelova iste.
-
Autor:
STUDIO UP
Autor:
Pelivan, Lea
Plejić, Toma
Projektni tim:
Bosnić, Luka
Karamatić, Dora
Nasić, Sara
Petrović, Paula Dagmar
Tursan, Ria
Simonović-Majcan, Izvor
Konzultant za konstrukciju:
Galić, Branko
Konzultant za zaštitu od požara:
Carević, Maksim
Konzultant za instalacije:
Borošak, Irena
Konzultant za elektroinstalacije:
Šafar, Mladen
Konzultant za strojarske instalacije:
Vučinić, Tomislav
Konzultant za energetiku:
Hrs Borković, Željka
Projektni tim, izrada vizualizacija:
Laušin, Nikša
Tehnička suradnja:
Štimac, Mario
Rad dosljedno tematizira ideju paviljona u parku na svim razinama u nekoliko različitih mjerila i principa. Javni propulzivni parter s tri dvoetažna „paviljona“ u prizemlju, zajednički prostori predzadnjeg kata i sama zgrada s dva dodatna volumena anketne faze provode postavljenu temu od mikro korisničkog ambijenta do makro urbanog konteksta. Jedna od najvažnijih kvaliteta ovog rada je preispitivanje granica interijera i eksterijera. Stvaranjem „prostora između“ donosi se dodatna kvaliteta u radno okruženje. Cijeli volumen zgrade omotan je ventiliranom trostrukom staklenom ovojnicom s unutarnjom zaštitom od sunca i vanjskom jednostrukom ovojnicom koja štiti vanjsku rolo-zaštitu što omogućava stvaranje mikro-klime u „kondicioniranom parku“ i manipulaciju toplinskim dobicima zimi i ventilacijom ljeti. Prostori za okupljanje na 6. i 7. katu najatraktivniji su dio projekta - „transponirani vrt“ pruža korisnicima razne oblike relaksacije i panoramski pogled na grad ali svojim složenim oblikom generira veliko oplošje zatvorenog, toplinski izoliranog prostora pa se postavlja pitanje većih troškova gradnje i racionalnosti održavanja. Uredske etaže kompaktno su organizirane s kontinuiranim, fleksibilnim, modularnim radnim prostorom po perimetru zgrade. Neki elementi postavljenog sustava su manje spretno riješeni kao na primjer preuske sobe s dva radna mjesta. Nadalje vrlo jasno i racionalno postavljeni trotrakt donosi dosta duboke radne prostorije i relativno skučene hodnike. Upitan je koncept s potpuno ostakljenim unutrašnijm pregradama te bi se morala preispitati alternativna rješenja. Komunikacija je korektno riješena osim u segmentu kretanja stubištima koja ne silaze u centralni prostor ulaza u zgradu nego su povezana mostom na prvoj etaži. Problem je što u tom slučaju put ne vodi kroz uredsku namjenu nego kroz restoran i kuhinju ili izložbeni prostor. Pohvalna je rezervacija prostora za tehniku na najvišoj etaži kako bi se vizualno prikrila višim pročeljem prema jugu. Konstrukcija zgrade je jasna, osmišljena kao jednostavan raster čime je omogućena brza i povoljna izgradnja. Ovaj rad je oblikovno i vizualno izrazito dojmljiv i proizlazi iz nedvojbeno visokog nivoa likovnog promišljanja. To se ne odnosi samo na percepciju zgrade u urbanom kontekstu nego i na izrazito visoku razinu dizajna interijera i krajobraza.
-
Koncept se temelji na pomnoj analizi lokacije i brižnom planiranju gradnje kojom se osim zadovoljavanja natječajnog programa razmišlja i o trajnoj “infrastrukturi naselja”. Rješenjem se ostvaruje cjelina jasnog idetiteta koja se s uvažavanjem mjesta nastoji uklopiti u zatečeno stanje. Rad odlikuje težnja da se novom gradnjom doprinese zajednici formiranjem bogatog javnog prostora, kao i obazrivost prema stanarima susjedne zgrade omogućavajući im zadržavanje pogleda na sjever. Proporcije uredskih lamela jasno korespondiraju sa modernističkim proporcijama stambenih lamela. Rješenjem se nudi atipična prostorna organizacija i oblikovanje što je rezultiralo relativno kompaktnim volumenom koji je omogućio ostvarenje inicijalnih postavki koncepta, ali i uzrokovao kompromise formiranjem nešto manje kvalitetnih uredskih prostora uz jezgre. Anketna faza je riješena u dva građevna sklopa – sa 5 nižih troetažnih volumena i sa jednim visokim, koncepcijski jednakim onome u prvoj fazi, te su ponuđena varijantna rješenja stambene i poslovne namjene kojima autor dokazuje fleksibilnost u organizaciji prostora. Pohvalno je jednoobrazno rješenje čitavog sklopa u obje faze, no rad svoju maksimalnu kvalitetu postiže tek po realizaciji cjeline.
-
Poslovna zgrada Hrvatske lutrije koncipirana je gotovo shematski. Dvije jednake horizontalne uredske lamele odignute su od tla i jedna od druge, a poput mostnih konstrukcija stoje na masivnim konstruktivnim i servisnim jezgrama. Veliki prepusti lamela formiraju natkrivene duboke trijemove u prizemlju te velike terase na etaži sa zajedničkim prostorima. Velika polivalentna dvorana u težištu je presjeka i oslobođena konstruktivnih elemenata. Uspješno je ocjenjena težnja čistoći i jasnoći koncepta prve faze, oblikovanja i prostorne dispozicije, no to je za posljedicu imalo i neracionalnih i nespretnih rješenja. Ukopavanje restorana za 90cm kako bi se dobilo na njegovoj visini, rezultiralo je i bespotrebnim ukopavanjem čitave garaže, dok je prizemlje sa reprezentativnim ulaznim prostor moglo biti višlje. Visine poslovnih etaža su također neprimjereno niske, pogotovo za open space prostore. Podzemna garaža je izrazito malenog kapaciteta. Rješenjem anketne faze uvodi se novi masivni oblikovni element šesterokatnice hibridne namjene na kojega je oslonjena staklena lamela čime se na određeni način pobija čistoća koncepta prve faze. Projektirane visine katova na šesterokatnici su neprimjerene. Iako atraktivne pojavnosti prve faze i potencijalno formiranja njenog novog i prepoznatljivog identnteta, rješenje se ocjenjuje kao nedovoljno racionalno.
Društvo
