Na Konferenciji druga dva dana, 8. i 9. 6. 2018., posvećena su Danima zagrebačke arhitekture s ovogodišnjom temom Fenomen Radničke ceste, pozivamo Vas na predavanja u Društvu arhitekata Zagreba i na stručni obilazak Radničke koji započinje okupljanjem u subotu 09. 06. 2018. u 10 sati u kafeu zgrade VMD, Strojarska 20.

RADNIČKA: REVISTED
tekst Boris Vidaković, mag. ing. arh.

Radnička ulica potupno se transformirala kroz zadnja dva desetljeća i postala jedan od najupečatljivijih primjera posttranzicijkog prostora u Zagrebu. Nekadašnji prostor industrijskih pogona i radničkih naselja, pretvorio se u kontinuirano gradilište novog zagrebačkog Cityja. Kontekst radničkih naselja i bivših industrijskih hala nadopunjuje se novim poslovnim zgradama, što uzrokuje gotovo šizofreni sudar mjerila gdje obiteljske kuće graniče sa staklenim neboderima. Dinamika kapitalizma se gotovo organički manifestira u prostoru, postojeći objekti se transformiraju, nestaju ili nadograđuju, dok se istovremeno otvaraju nova gradilišta na neizgrađenim parcelama. Razvija se gotovo spontana logika tržišta nekretnina i potreba za novim komercijalnim prostorima, neovisno od urbanističkih parametara koji bi omogućili razmake među zgradama, osunčanje ili generirali novi javni socijalni prostor. Nova izgradnja stalno mijenja izgled Radničke, tako da je praktično nemoguće dva puta proći istom ulicom.
Kada je krajem devedesetih i početkom 2000.-ih proces rekonstrukcije Radničke ulice započeo, novim GUP-om omogućena je izgradnja objekata viših od osam nadzemnih etaža, ali nažalost izostalo je cjelovito sagledavanje i urbanističko planiranje prostora. Kao rezultat ubrzo se pojavio niz novih korporativnih objekata, ali i bizarnih situacija u prostoru poput staklenih nebodera koji su praktično izrastali iz blata, bez uređenih partera i pristupa. Vremenom, urbani prostor je doživio nužni update, parteri su uređeni i nadopunjeni brojnim ugostiteljskim lokalima tako kreirajući cijeli niz pseudojavnih prostora koji su jedna od glavnih karakteristika suvremenog posttranzicijskog grada.

Takvi javni i pseudojavni prostori odlika su komercijalnih i ekonomski isplativih arhitektonskih programa. Najčešće je riječ o ugostiteljskim lokalima i trgovačkim prolazima smještenim na otvorene ili zatvorene površine dostupne svima, ali dakako pod uvjetom da konzumirate njihove usluge. Ovakav oblik urbanog prostora importiran je direktno iz američkih tipologija (poput shopping mallova ili korporativnih objekata sa velikim javnim atrijima u kojima su smještene trgovine, ali i moguća razna javna događanja) ali se i nastavlja na europsku prethodnicu zatvorenih (i kontroliranih) prolaza – galerija s trgovinama poput zagrebačkog Oktogona.
Pravac Radničke ulice postaje reprezentativni ulaz u grad koji povezuje Donji grad i jugoistočni ulaz u Zagreb. Na tom potezu osim izgradnje Radničke ulice velika su ulaganje usmjerena prema novoj infrastrukturi, pa je tako izgrađen novi most preko rijeke Save, a nedavno i novi terminal Zagrebačke zračne luke.
Danas je Radnička ulica postala teritorij bez jasnih granica (u užem smislu to je prostor omeđen Radničkom ulicom, Heinzelovom ulicom i Zavrtnicom), ali moglo bi se diskutirati da novi stambeno-poslovni kompleks u Strojarskoj ulici je primjer širenja logike Radničke ulice preko Avenije Marina Držića.
Niz je europskih gradova (Pariz, Beč, Bruxelles...) koji je u svojim širenjima i razvoju izgradio nove korporativne centre - Cityje, većinom izmještene iz povijesnih centara, nekada na rubu grada, a nekada u bivšim industrijskim područjima slično kao što je to slučaj sa Radničkom ulicom. Specifičnost Radničke je izostanak urbanističkog planiranja i usmjeravanja razvoja što rezultira gotovo stihijskim razvojem, ali i neograničenim mogućnostima.

Pišući o novom pariškom cityju, Rem Koolhaas La Defense prepoznaje kao skladište loše i osrednje arhitekture koja se morala negdje izgraditi čime je omogućen spas starog središta Pariza. Gotovo jednaka analogija je moguća u slučaju Zagreba i Radničke ulice, pogotovo prisjetimo li se niza prijedloga, ali i natječaja iz devedestih godina. Ono što je impresivno kod poteza Radničke, nije samo enormna količina izgrađenih kvadrata ili broj novih korporativnih zgrada, već metropolitanska programska gustoća koja objedinjuje poslovne i stambene prostore, dopunjene hotelima i širokim spektrom različite ugostiteljske ponude. U razmjerno malom radijusu, nalaze se desetine restorana, noćni klubovi, trgovine, galerije, ali i sjedišta važnih institucija i velikih kompanija. Specifičan arhitektonski odgovor je tipologija hibridnih zgrada koje objedinjuju sve sadržaje i lako se prilagođavaju programskoj promjeni.

Specifično kondicioniranje na Radničkoj ulici omogućilo je niz neobičnih realizacija i eksperimenata koji bi u uobičajenim uvijetima bili nemogući.
Objekt Euroherc centra, Ljubomira Cote, jedan od je rijetkih i specifičnih primjera nadogradnje poslovnog tornja. Prvu varijantu tornja sa 9000m2 Cota je realizirao 1997. godine, da bi je zbog povećanih zahtjeva za prostorom nadogradio 2009. godine sa dodatnih 7000m2. Postojeći betonski toranj nadograđen je novim čeličnim tornjem samostalne konstrukcije iznad postjećeg u istom tlocrtu. Treba napomenuti da suprotno očekivanom, nadograđeni kompleks ima više arhitektonskih kvaliteta nego izvorno rješenje.

Nakon objekta Euroherca, među prvim izvedenim objektima na Radničkoj bio je objekt zgrade VMD-a znamenitog zagrebačkog arhitekta Nikole Filipovića. Iako nije riječ o jednom od njegovih nadahnutijih radova, zanimljivo je pratiti Filipovićeve interpretacije američkih korporativnih lobija u Zagrebu. U znamenitom hotelu Dubrovnik riječ je visokom procjepu lobija, a zgradi INA-e u Šubićevoj ulici lobi je postao značajno većih dimenzija, izvorno zamišljen kao javni natkiveni prostor dostupan svima kasnije je nažalost ostao dostupan samo zaposlenicima. U slučaju zgrade VMD-a, lobi je cezura kroz zgradu koja povezuje dvije ulice. Za razliku od ranijih primjera, u ovom slučaju lobo postaje natkriveni pasaž u punoj visini zgrade koji je otvoren cijelo vrijeme.
Damir Mioč i Zvonimir Prlić iz studija XYZ nakon pozivnog natječaja realizirali su stambeni objekt Safir Telur impresivnih dimenzija, s preko 30 000 m2. U oblikovanju evociraju studio Arquitectonica, gdje unutar gigantskog pravilnog volumena buše prodora horizontalnih komunikacija obojane u jarku boje kreirajući  prijelaznog polujavne prostore.

Zgrada Hitne pomoći Produkcije 004 i dalje predstavlja arhitektonski najuzbudljiviji objekt na području Radničke ulice. Unatoč kritikama vezanim uz korištenje, riječ je o najradikalnijoj arhitekturi u širem kontekstu, koja je privukla pozornost i svjetske stručne publike. Riječ je čeličnoj strukturi koja objedinjue stakleni objekt hitne pomoći i veliku garažu za ambulantna vozila. Cijela struktura je obavijena perivim platnom koje danas nažalost pokazuje nebrigu za održavanjem i prljavštinu metropole. Izvorno predviđeno noćno osvjetljenje, koje je cijeli objekt pretvaralo u apstraktni lampion van mjerila, danas je rijetko u upotrebi.
Nedaleko je smješten i poslovni objekt koje je projektirao Studio UP u suradnji sa umjetnicima Ivanom Franke i Silvijem Vujičićem. Građevinska dinamika Radničke od početka je bila prisutna. Na postojećim temeljima i osnovi drugog projekta sagrađen je ovaj objekt. U međuvremenu je izvorni vlasnik i korisnik napustio zgradu, da bi se u njemu izmjenili banka i osiguravajuća tvrtka. Tlocrtna organizacija i interijeri su osobito zanimljivi jer kombiniraju tipologiju klasičnih ureda sa open space uredima, a studio UP je uključio i hrvatske suvremene umjetnike na uređenju interijera. Posebno su neobični zajednički prostori i gornja etaža sa nizom dvorana za sastanke koje se mogu povezati u jednu dvoranu u punoj dužini pročelja. Ironija je što se objekt danas iznajmljuje po etažama, a projektiran je integralno, pa se etaža sa dvoranama za sastanke ne koristi jer je ekonomski neisplativa za najam ako nema urede. Naizgled ograničene arhitektonske mogućnosti iskorištene su za velike pomake u materijalizaciji pročelja i interijera, uključivanju suvremenih umjetnika i istraživanje tipologije ureda.

Kompleks Green Golda studija BiF jedan je od najvećih arhitektonskih ansambala u Hrvatskoj koji objedinjuje ogromnu garažu, neboder hotela i niz lamela u kojima su smješteni poslovni, ali i ugostiteljski prostori. Cijeli sklop je toliko velik da unutar sebe sadrži otvoreni javni prostor i park. Iako arhitektonski diskutabilan s više aspekata, riječ je o sklopu impresivnih dimenzija – preko 100 000 m2, ali i programske gustoće. Hibridna ultimativna tipologija se ovdje realizirala gotovo u potpunosti. Gustoća sadržaja koja je smještena unutar sklopa je djelomično i sama odgovorna za daljnji razvoj fenomena Radničke.
Upravo fenomen metropolitanske gustoće koja objedinjuje različite sadržaje je glavni doprinos ovakvih sklopova zbog kojeg su i rado prihvaćeni od velikog broja korisnika i postaju nova žarišne točke u gradu. Sličan pristup kao što je to slučaj sa kompleksom Green Golda vidljiv je u značajno manjem mjerilu i kod obližnjih centara Almeria, Gold centar, Centar 2000...

Konstantnu novu izgradnju prati i niz arhitektonski natječaja hibridne arhitekture impresivnih dimenzija koje najčešće objedinjuju komercijalne prostore nadopunjene uslužnim, ugostiteljskim, ali i sportskim ili nekim drugim komplementarnim programima.
Među nizom provedenih natječaja ističe se nerealizirani natječaj za prostor Zavrtnice kojim bi se omogućilo urbanističko povezivanje prostora Radničke sa Donjim gradom ispod pruge. Pobjednički rad 3LHD-a predlaže četiri tornja sa stanovanjem, ali i ozelenjenim parterom s javnim sadržajima.
Sve češće takvi natječaji postaju prilika za afirmaciju mlađe generacije arhitekata, ali i testiranje novih arhitektonskih tipologija na nezamislivim parcelama i naizgled nemogućim urbanističkim uvjetima.

U kontekstu Radničke ulice kritičan je izostanak više stvari; urbanizam i prostorno planiranje, ulaganje u ambiciozniju arhitekturu, prepoznavanje vrijednosti konteksta grada, štićenje i uklapanje potencijalno vrijednih industrijskih zdanja. Unatoč svemu navedenom, evidentno je da mehanizam ili kondicioniranje Radničke i dalje funkcionira jer se struktura izgradnje nastavlja dopunjavati i progušćavati.

TRNJANSKI BLOK

Stambeno-poslovni kompleks u Strojarskoj ulici predstavlja dio rješenja Trnjanskog bloka kojeg određuju tri bitna elementa. Prvi je urbana matrica odnosno korištenje srodnih elemenata iz neposredne blizine – zgrade Gradske plinare u Radničkoj te stambenog nebodera na uglu Držićeve i Vukovarske ulice.

Drugi element koncepta čini formiranje bloka odnosno jedinstveno tretiranje cijele kazete oblikovnim i estetskim povezivanjem stambenih, poslovnih i sadržaja u javnom korištenju.
Treći element je uređenje i korištenje partera: parter predstavlja razina prizemlja koja postaje javni gradski prostor upotpunjen trgovačkim, uslužnim, ugostiteljskim i drugim sadržajima.
Iako se kompleks  projektirao kao vizualno nedjeljiva, homogena cjelina,  s obzirom na zahtjeve novog investitora, ove zgrade su ipak zaživjele su kao individualni projekti: poslovni tornjevi  novi su reperi u vizuri gradadok stambene zgrade čine zasebnu zonu stanovanja.

DAVOR MATEKOVIĆ

1992. osniva i vodi vlastiti arhitektonski ured PROARH, kojeg razvija u multidisciplinarnu  radionicu širokih zona interesa i djelatnosti. Istražujući različite sfere  arhitekture i dizajna, bavi se projektima različitih funkcija, tipologija, programatskih i prostornih dimenzija, istovremeno na inovativan i konkurentan način.Radovi Proarha su predstavljeni na brojnim izložbama, objavljivani u priznatim domaćim i svjetskim strukovnim publikacijama te nominirani i nagrađivani nacionalnim i internacionalnim arhitektonskim nagradama, : Mies Van Den Rohe, Piranesi, Viktor Kovbačić, Vladimir Nazor (nominacije), Drago Galić,The Plan, German Design Award, Iconic Awards, A’design Award, A & D Trophy Award, World Architecture Festival, Međunarodna graditeljska nagrada CEMEX, 50. zagrebački salon arhitekture ... (nagrade), nastup na 16. venecijanskom arhitektonskom bijenalu… Diplomirao  je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

GRAND CENTAR

Zgrada je smještena na križanju Radničke i Hektorovićeve ulice u Zagrebu, blizu Držićeve ulice u dijelu grada koji se transformira u novi poslovni centar. Postament zgrade je pravokutnog oblika u prizemlju i prvom katu, te iskorištava maksimalnu dozvoljenu izgrađenost parcele i slijedi građevinski pravac Radničke ceste. Dinamika zgrade postignuta je dijagonalnim postavljanjem ovalnog tornja podijeljenog u dvije cjeline. Tri podzemne etaže namijenjene parkiranju osiguravaju 340 parkirnih mjesta. Glavni ulaz u zgradu je sa Radničke ulice.

Projekt dozvoljava fleksibilan raspored uredskog prostora, spuštenim stropom te premjestivim pregradama i „open space“ planom uredskih jedinica sa pripadajućim pomoćnim prostorima. To je osigurano mrežom raspona 1,2 do 1,5 metara u koju se mogu montirati pregrade što dozvoljava različite rasporede uredskog prostora osiguravajući visok nivo iskoristivosti prostora. Dupli pod u svim uredima također omogućava fleksibilnost jer se kablovi i utičnice mogu prilagođavati rasporedu. Dubina prostora omogućava adekvatno prirodno svjetlo u cijelom prostoru.

VESNA KRESNIK VOJNOVIĆ

Direktorica i voditeljica projektnog tima Materije Vesna Kresnik Vojnović (rođena 1954. godine u Zagrebu), koja je tvrtku i osnovala, je ovlašteni arhitekt (broj ovlaštenja: 426) i aktivni član Hrvatske komore arhitekata u kojoj sudjeluje u radu Skupštine komore, čiji je i član. Od 1978. do 1995. radi u projektnom birou "MODUL" u Zagrebu, u kojem od 1986. obnaša dužnost direktora. 1995. godine osniva vlastiti projektni biro "MATERIJA". Voditelj projekata od ranih dana karijere (od 1986. godine), a osvajala je i nagrade na arhitektonskim natječajima. U svojoj dugoj i bogatoj karijeri kao glavni projektant je radila na više od 220 projekata.Grand Centar, distributivni centar REWE grupe, poslovno-stambeni kompleks Banjavčićeva–Heinzelova-Vrbanićeva-Tuškanova, 46 trgovina „BILLA“, 20 restorana „McDonald's“

RADNIČKA : SUSJEDSTVA 

Nedugo nakon 11. studenoga 1993. kada su prespojeni i posljednjih 6.173 potrošača na prirodni plin, gradonačelnik Branko Mikša simbolično je zatvorio proizvodnju gradskog plina. Simbolični početak transformacije Radničke može se proglasiti rušenje bubnjeva plinare nakon zatvaranja proizvodnje plina. Privatne poslovne građevine zamjenjuju industrijske pogone, ostavljajući stambenom susjedstvu tek Dubravkin trg kao javni urbani prostor. "Spojnica" Radničke i Supilove, pješačka ulica i park, stambeno susjedstvo širi na novi javni prostor. Gustoću stanovanja (186 jedinica) kompenziramo ponuđenim javnim prostorom za cijelo susjedstvo. 

Iznad poslovnog prizemlja je osam etaža stambenog prostora raspoređenog u 186 jedinica. Tipologiji stambenog bloka pridružujemo vertikalno dvorište kako bi kombiniranjem mjerila stvorili atmosferu više ili manje privatnog / poluprivatnog prostora. Oko centralno postavljenih stubišta omotava se stambeni prsten koji se na određenim pozicijama po zgradi prekida te postaje vertikalno dvorište stambenih jedinica orijentiranim  na njega. Vizure , sve do vrata stana, povezuju bliže ili dalje susjedstvo. 

                            
            ZVONIMIR PRLIĆ
            1996.  Diplomirao na Arhitektonskom Fakultetu u Zagrebu
            1999.  Magistrirao na The Berlage Institute Amsterdam, NL
            2000. gost urednik časopisa “Čovjek i prostor“ 
            2000./2004., 2009./2011. Honorarni asistent na Arhitektonskom fakultetu, katedra za projektiranje
            2008. partner u XYZ Arhitektura d.o.o.
            Sudjelovao na više natječaja, projekata i planova.
 

            RADNO ISKUSTVO:

            1995. NJIRIĆ+NJIRIĆ, Zagreb
            1996. Obala, Split  (Nikola Popić)
            1996. Studio A, Zagreb (Nenad Kondža)
            1997. NJIRIĆ+NJIRIĆ, Zagreb
            1998. S333, studio for architecture and urbanism, Amsterdam, NL
            1999. DE ARCHITEKTEN CIE, architects and planners , Amsterdam, NL
            2000. PRODUKCIJA 004, Zagreb
            2000. AR 312, Split (Nikola Popić)
            2001. INDUSTROGRADNJA, Indokonzalting d.o.o., Zagreb
            2003. KONSTRUKTOR d.o.o., Zagreb
            2007. Ured za strategiju grada Zagreba
            2008. XYZ ARHITEKTURAd.o.o.

            DAMIR MIOČ
            Arhitekt, diplomirao na Arhitektonskom Fakultetu u Zagrebu.
            Radno iskustvo: 1997. - Njirić+Njirić, Plan, APZ-inženjering, Konstruktor, Ured za strategijsko planiranje i razvoj
            Grada Zagreba, XYZ arhitektura - 2018.
            Član izvršnog odbora DAZ-a 2009-2010., član uredništva ČIP-a 2010-2011. (br. 668 – 691).
            Tijekom života sudjelovao na više javnih i pozivnih natječaja kao autor ili dio autorskog tima, na više izlaganja projekata i studija i arhitektonskih radionica, na                    nekoliko natječaja  kao član ocjenjivačkog suda. Trenutno vodi, u partnerstvu sa Z.Prlićem, arhitektonski ured XYZ arhitektura.
 

            RADNO ISKUSTVO:

            1995. NJIRIĆ+NJIRIĆ, Zagreb
            1996. Obala, Split  (Nikola Popić)
            1996. Studio A, Zagreb (Nenad Kondža)
            1997. NJIRIĆ+NJIRIĆ, Zagreb
            1998. S333, studio for architecture and urbanism, Amsterdam, NL
            1999. DE ARCHITEKTEN CIE, architects and planners , Amsterdam, NL
            2000. PRODUKCIJA 004, Zagreb
            2000. AR 312, Split (Nikola Popić)
            2001. INDUSTROGRADNJA, Indokonzalting d.o.o., Zagreb
            2003. KONSTRUKTOR d.o.o., Zagreb
            2007. Ured za strategiju grada Zagreba
            2008. XYZ ARHITEKTURAd.o.o.

​
NADOGRADNJA ZGRADE EUROHERC OSIGURANJA D.D. U ZAGREBU
Ljubomir Cota

Nakon završene V. Gimnazije upisuje Arhitektonski fakultet u Zagrebu gdje diplomira 1971.
1972. zapošljava se u "Atelijeru Haberle" arh. Marijana Haberlea.
1974. - 1975.Studira kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod prof. Željka Janeša.1975.-1985.
Zaposlio se u GP "Udarnik" gdje ostvaruje pozivnim natječajem svoj prvi samostalni rad; tvornicu TPK u Kamanju (izvedeno 1979.). Tu je realizirao još dva projekta: stočarsku farmu za PIK Vrbovec u Poljanskom lugu (izvedeno 1983.) i gospodarske zgrade u Plitvicama (djelomično izvedeno), te niz stambenih zgrada u Prečkom u suradnji s arh. R. Novakom (1981.),
Radi u projektnom birou "Industrogradnja" gdje je realizirao projekte za novo krilo suda u Velikoj Gorici (izvedeno 1985.), te stambeno-poslovnu zgradu u Kolarovoj b.b. u Velikoj Gorici (izvedeno 1986.).
1988. - 1992.Postaje direktorom projektiranja u PB "Montprojektu". Značajnija djela iz tog razdoblja su mu, stambene zgrade (K4-1 i 2) u Zaprešiću (1987.) stambeni niz u Cerničkoj ulici (projektiran 1986., dovršen 1989.) i stambeno poslovna zgrada u Badalićevoj  26-28 u Zagrebu (projektirano 1988., dovršeno 1990.) obje publicirane u knjizi Ive Maroevića "Hrvatska arhitektura". Godine 1989. projektira stambeno-poslovne zgrade u Poljanicama, Zagreb (prve KSC 2-1 dovršena 1990., druge BRP dovršene 1996.)
1993.-1998.Zaposlen je u Studiju "As" gdje ostvaruje i prve zgrade koncerna "Agram" u Ljubuškom i Mostaru (1994.- izvedeno 1996. -1998.). Projektira zgradu tiskare "Narodne novine" u Zagrebu (1994., dovršeno 1997.), poslovnu zgradu "Euroherc" u Ljubuškom (1995., dovršena 1998. ; poslovnu zgradu "Euroherc osiguranja" u Mostaru (1995., dovršena 1999.);  zgradu Osnovne škole u Saborskom 
1996. -2008.Otvara vlastitu tvrtku "Cota i Cota" za građenje, projektiranje i nadzor čime započinje svoje najplodnije razdoblje. 
1999.projektirao je poslovnu zgradu "Euroherc" u Vukovarskoj Zagrebu (izvedena 2002.) koja je postala ogledni primjer postmodernog  i novomilenijskog arhitektonskog oblikovanja. Nadograđena je 2006. prema dobivenom arhitektonskom natječaju u suradnji s arh. Vrsalovićem  (I. Nagrada) a izvedeno 2009.
2000.Projektira poslovnu zgradu i stanicu za tehnički pregled vozila "Jadransko osiguranje", Ljubljanska avenija u Zagrebu (dovršeno 2002.). Pobjeđuje na natječaju za spomeničko uređenje Trga Marka Marulića u Zagrebu (dovršeno 2002.)autor skulpture je kipar V. Radas;
2001.Projektira poslovnu zgradu "Euroherc osiguranja" u Zadru (dovršeno 2003.); u suradnji s arh. Marmilićem projektira poslovni centar "Mani" s četiri zgrade u Buzinu, Zagreb (prva zgrada dovršena 2002., druga zgrada izvedena 2003., treća 2004.i  četvrta 2005.)
2002. Projektira poslovnu zgradu i stanicu za tehnički pregled vozila "Euroherc osiguranje" na Remetinečkoj cesti u Zagrebu (dovršena 2002. i  poslovnu stanicu i zgradu za tehnički pregled vozila "Jadransko osiguranje" u Puli;  kuću za odmor u Prigradici  na Korčuli 
2003. projektira poslovnu kristalnu kocku koncerna "Agram" u Karlovcu (dovršena 2008.); poslovno-trgovačko-kulturni blok "Eurodom" u Osijeku; projektira dogradnju i rekonstrukciju zgrade "Narodne novine", Zagreb, ; Stanicu za tehnički pregled vozila, Oriovac 
2004.Za Bijenik projektira 2004.-2005. stambeno naselje urbanih vila (dovršeno 2007.), koprojektant je arh Davida Vujinović;
2005. Projektira među ostalim poslovnu zgradu "Agram" u Sisku (dovršena 2010.); poslovnu zgradu "Euroduhan" u Bjelovaru (dovršena 2012. poslovnu građevinu AGRAM BS0 u Sarajevu (dovršena 2009.); poslovnu  zgradu "Slavonski Brod" u Slavonskom Brodu 
2006.Projektira poslovnu zdradu "Eurodoma" u Belom Manastiru (dovršeno 2011.)
2007. projektira poslovno-stambenu građevinu "Agram" u Velikoj Gorici (dovršena 2009.)
2008.Projektira stambeni niz u Dubrovniku. Projektira obiteljsku “ kosu“  kuću M u Zagrebu ( izvedena 2014.)
2011.Projektira poslovnu zgradu "Agram" u Banja Luci od 20.000 m2. Realizirana 2014.
S tvrtkom "Cota i Cota" dobio Drugu nagradu na natječaju za "Trius"- poslovni kompleks u Zagrebu
2013.Projektira poslovnu zgradu s tvrtkom Cota i Cota, AGRAM u Bihaću od 20000 m2 BRP (status 2017. u izgradnji).
2015.Cota i Cota tvrtka dobiva I. Nagradu i izvedbu sportsko rekreativnog centra EURODAUS u Zagrebu veličine cca 25000 m2 BRP. U ovom poslu deklariran kao jedan od idejnih autora i konzultant na izradi natječaja. (Status 2017. Građevina u izgradnji)
2015.U matičnoj tvrtci Cota i Cota obnaša dužnost prokuriste. Počinje se baviti oblikovanjem komorne skulpture u žici, papirmašeu i terakoti. 
1995. postavlja izložbu i instalaciju kiparskom i arhitektonskom djelu svog oca Frane Cote u Gliptoteci u Zagrebu.
1996. i 2008. samostalno izlaže crteže i krokije  "Kroki kao lajtmotiv u procesu stvaranja arhitekture", u galeriji "Art centar" u Zagrebu.
2015.Počinje se baviti oblikovanjem komorne skulpture u žici, papirmašeu i terakoti. Također eksperimentira s drugim materijalima.
2018.Samostalno izlaže crteže i skulpture u Galeriji LIBAR u Zagrebu. U tisku mu je knjiga Arhitektura naša svagdašnja.

Rođen 1975 godine u Zagrebu. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2000 godine. Živi i radi u Zagrebu. Radi  u arhitektonskom uredu Cota i Cota od 2003 godine, koji je osnovan 1994 godine. Dobitnik više nagrada na arhitektonskim natječajima, od kojih zadnja : prva nagrada na natječaju urbanističko-arhitektonskog rješenja poslovno-sportskog centra na Radničkoj cesti u Zagrebu koja je trenutno u izvedbi. Autor više izvedenih stambenih, poslovnih zgrada i zgrada drugih namjena.

POSLOVNA ZGRADA S HOTELOM, RADNIČKA CESTA 37

Poslovna zgrada s hotelom koju prezentiramo nalazi se u Radničkoj cesti 37 i dio je poslovnog urbanog sklopa Centar 2000. Sklop se nalaz na sjevernoj strani Radničke ceste u djelomično transformiranom okruženju, zapadno je prostor tvornice Katran, sjeverno prostori Gradskih klaonica, istočno novije poslovne zgrade. Cijeli urbani zahvat i postojeće zgrade projektirao je arhitekt Edvin Šmit (1943.-2010.) početkom 2000-ih godina. Njegovo rješenje nudi vrlo jasno definiran javni prostor ostvaren uvlačenjem zgrada od ulice. Zgrada o kojoj mi govorimo nedovršeni je dio sklopa i prvotno je u cijelosti zamišljena kao hotel. Danas se gradnja nastavlja i naš zadatak je unutar zadanih gabarita funkcionalno reorganizirati prostor i namjenu. Zahtjev investitora je da se djelatnosti unutar poslovne zgrade podijele na uredske 2/3 i hotelsku 1/3 površine. Našim projektom nastojali smo definirati smjerove kretanja korisnika koji se nadovezuju na prvotno zamišljen javni prostor centra, a ujedno se predlažu i nove osi na prostorima budućih transformacija.

Svebor Andrijević

Zaposlen u vlastitom arhitektonskom uredu kao direktor i projektant Ured „Arhitektura Svebor Andrijević“ d.o.o. osnovan je 2006. godine.
Dobitnik je Medalje za arhitekturu 2017. g. Hrvatske komore arhitekata za Stambeni sklop Jordanovac (koautor Luka Korlaet). Za isti projekt nominiran je za nagradu Drago Galić Udruženja hrvatskih arhitekata. Nominiran je za europsku nagradu za arhitekturu Mies van der Rohe Award. 2015. g. za Stambeno-poslovnu zgradu u Cesarčevoj ulici u Zagrebu (koautori Senka Dombi i Otto Barić).    Izlagao je na Salonima arhitekture, izložbama godišnjih realizacija UHA, Zagrebačkom salonu i BIO u Ljubljani
Projekti u realizaciji:Poslovna zgrada s hotelom, Radnička cesta, Zagreb (koautor Senka Dombi), Stambeno-poslovna zgrada, Veslačka ulica, Zagreb (koautor Luka Korlaet)
Važnije realizacije:
Stambeni sklop Jordanovac, Zagreb, 2017. (koautor Luka Korlaet)
Vodospremnik Zabok, Zabok, 2017. (koautor Jasna Zmaić)
Stambeno-poslovna zgrada, Cesarčeva ulica, Zagreb, 2014. (koautori Senka Dombi i Otto Barić)
Stambena zgrada, SK2, Zagreb, 2014. (koautor Jasna Zmaić)
Stambena zgrada, SD3, POS Sopnica-Jelkovec, Sesvete, 2009. (koautor Ivan Juras)
Stambeno-poslovna zgrada, SK1, Zagreb, 2009. (koautor Jasna Zmaić)
Uređenje inerijera Arene Zagreb, Zagreb, 2009. (koautor Jasna Zmaić)
Stambeno-poslovna zgrada, Vrisnička ulica, Zagreb, 2008. (koautor Jasna Zmaić)
Stambena zgrada, SG2, Zagreb, 2007. (koautor Jasna Zmaić)
Stambena zgrada, SG1, Zagreb, 2006. (koautor Jasna Zmaić)
Stambena zgrada, ZD1, Zagreb, 2005. (koautor Jasna Zmaić)
Diplomirao je 1998. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i doktorirao 2015. godine. Na istom fakultetu sudjeluje u nastavi od 2002. do 2017. godine.

Senka Dombi 
 
Trenutno zaposlena u projektnom uredu Arhitektura Svebor Andrijević d.o.o kao projektant.
Nominirana za nagradu Mies van der Rohe 2015. sa stambeno-poslovnu zgradu “Ban centar”, Cesarčeva, Zagreb (koautori S. Andrijević i O. Barić). Sudjeluje na urbanističko-arhitektonskim natječajima i osvaja prvu nagradu za Stambeno-poslovnu zgradu „Ban Centar”, Cesarčeva, Zagreb, 2011. (koautori S. Andrijević i O. Barić) te za rekonstrukciju hotela Opatija, Opatija, 2006 (koautor Ottom Barićem). 
Poslovna zgrada s hotelom, Radnička cesta, Zagreb (koautor Svebor Andrijević)
Od važnijih projekata i realizacija na kojima je surađivala izdvajaju se: Rukometna dvorana Doha, Katar, Projekt Interspara u sklopu shopping centra CCZ, Zagreb; Siemens poslovna zgrada, Zagreb, 2005; Centar Maček, Zagreb (2002-2005), Rekonstrukcija hotela "Astoria", Opatija; Robna Kuća "Paris Gallery", Dubai; Siemens, Poslovna Zgrada, Beograd; MONT FORNO BALE, hotel & golf resort, Bale; Guinness Storehouse, Dublin, 2000.; Turističko rekreacijski centar i marina PORTO MARICCIO RESORT, Barbariga, 2000; Robna kuća BEGENDIK, Ankara, 2000; Duty Free Shops, Istanbul Airport, Turska, 1999. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1998. god. u klasi prof. Ines Filipović na temu donjogradski blok i interpolacija u Zagrebu.

Konferencija se u Programu stručnog usavršavanja HKA vrednuje sa 7 sati i to:


A REGULATIVA I EDUKACIJA 2 sata
A1.1     Prostorno uređenje


A5.2     Arhitekti i studenti arhitekture te arhitekti početnici
B PROSTOR I OKOLIŠ 4 sata
B2.4     Javni prostor u gradu


C GRAĐENJE, ODRŽIVA GRADNJA I KONTEKST 1 sat
C3.5    Arhitektonska kritika i teorija