Na temelju kompleksne analize i rekonstrukcije izvornog projekta nekadašnje tvrđavske crkve sv. Ane iz 1743.g., te valorizacije kojom je ukazano da se radi ne samo o jedinstvenom arhitektonskom spomeniku povijesti fenomena Vojne Granice, nego i o građevini od iznimne važnosti za povijest barokne arhitekture uopće, crkva koja je bila srušena neposredno nakon 2. svjetskog rata, izgrađena je iznova od 2008 - 2011.g. Nedostaje međutim jedino još oltar, što je za crkvu smještenu u samom geometrijskom središtu barokne tvrđave, te koncipirane u obliku paviljona što natkriljuje središnje položeni oltar i ima vrata na sve četiri strane, od ključne važnosti.

Obnova tvrđavske crkve dio je procesa urbane rehabilitacije i obnove 30-tak hektara velikog i većim dijelom ispražnjenog i razgrađenog prostora nekadašnjeg kompleksa barokne tvrđave koji s manjim ili većim intenzitetom traje od 1995. g. Proces re-urbanizacije do tada za javnost zatvorenog velikog vojnog prostora oslonjenog neposredno na samo gradsko središte (udaljenog 200-tinjak metara od glavnog gradskog trga) koncipiran je temeljem integralnog urbanističko-konzervatorskog postupka kao uspostava proširenog gradskog središta s javnim sadržajima potrebnim gradu koji je iznenada naglo narastao za gotovo 20 000 novih stanovnika i postao šesti grad po veličini u Hrvatskoj. Taj jedinstveni novi dio gradskog središta za 21. stoljeće kroz rehabilitaciju fascinirajuće prostorne forme barokne tvrđave, afirmira svjesno one javne sadržaje koji su dijametralo suprotni izvornim vojnim sadržajima nekadašnje tvrđave, odnosno kasnije vojarne, ne bježeći ni od izravnih simboličkih pojedinačnih gesti posvajanja prostora, poput smještaja Gradske viječnice i gradskih službi na mjesto nekadašnjeg vojnog zapovjedništva iz kojeg se upravljalo gradom u vrijeme apsolutne dominacije citadele nad gradom. Pri tome su svi predviđeni novi sadržaji (od kojih je realiziran tek manji dio) pažljivo raspoređeni u kontrastiranju i izmiješani u svojoj različitosti, na način srodan onom u preostalom dijelu gradskog središta, a suprotno modernističkoj ideji zoninga, unatoč izrazitoj zoniranosti i fragmentiranosti prostora nekadašnje barokne tvrđave. Specifični i posve osebujni dijalog novih sadržaja i okvirno čvrsto zadane imaginarne forme predviđen je osobito u sada srušenom vanjskom prstenu tvrđave s naizmjeničnim postavama lineta i kontragardi, dok je u središnjoj znatnije očuvanoj jezgri Tvrđave predviđena cijela lepeza konzervatorskih postupaka, od striktne arheološke konzervacije do pune i integralne rekonstrukcije.

7. ciklus predavanja Arhitektura i naslijeđe bavi se bastionskim utvrdama u kontinentalnoj Hrvatskoj od 16. do 19. stoljeća nastalih u okviru obrane od prodora Osmanlija kada u Hrvatskoj dolazi do promjene koncepta obrane u organizaciji Vojne granice Habsburške monarhije. Više o programu kojeg zatvaramo ovim predavanjem ovdje.

Predavači

Petrić, Ksenija, Autor programa

Ksenija Petrić dipl. ing. arh., viša stručna savjetnica konzervatorica Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu ksenija.petric@min-kulture.hr Rođena 1956. godine u Splitu, osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekla u Zagrebu. Diplomirala 1980. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručni ispit položila 1982. godine. Apsolvirala poslijediplomski studij AF Graditeljsko naslijeđe (god. 1981-83), a 1990. g. završila stručno usavršavanje s područja arhitektonske konzervacije (ARC 90) u međunarodnom centru ICCROM u Rimu. Od 1981. g. stalno zaposlena u konzervatorskoj službi, u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, kasnije Konzervatorskom odjelu u Zagrebu Ministarstva kulture gdje radi na različitim poslovima zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa : na vođenju upravnog postupka i konzervatorskog nadzora, na terenskim istraživanjima, evidenciji stanja, valorizaciji i pripremi dokumentacije za kulturna dobra te na izdavanju smjernica i mjera zaštite. U funkciji voditelja projekta radila na izradi konzervatorskih studija za zaštitu povijesnih cjelina malih gradova, seoskih naselja i pojedinačnih graditeljskih sklopova. U suradnji s interdisciplinarnim timom izradila elaborate konzervatorske dokumentacije za prostorne i urbanističke planove posebno planove područja posebne namjene (NP Plitvička jezera i PP Lonjsko polje) uz razvijanje konzervatorske metodologije obrade i analize prostora. Radove publicira u stručnoj literaturi, sudjeluje s predavanjima na simpozijima u zemlji i inozemstvu te na radionicama o obnovi baštine. Posebno aktivna u promicanja ideje zaštite kulturne baštine u lokalnim zajednicama organizacijom izložbi, predavanjima, prezentacijom projekata i sl.. Zadnjih godina angažirana na unaprijeđenju zaštite i obnove drvene tradicijske arhitekture. Koautor je „Priručnika za obnovu posavske tradicijske drvene kuće“ U okviru godišnjih izložbi ostvarenja hrvatskih arhitekata prezentirane su realizacije obnove na kojima surađuje kao konzervator – koautor : Rekonstrukcija zgrade nekadašnjeg mlina vodenice – Mlinica Brajković – Orešković na Majerovom vrilu u Sincu (Izložba Realizacije 2003., Nominacija za nagradu „Viktor Kovačić“, Čovjek i prostor broj 07-08. 2004.) i Rekonstrukcija tradicijske pilane na vodeni pogon u NP Plitvička jezera, (Izložba Realizacije 2004. Čovjek i prostor, broj 03-04 2005). Za konzervatorski rad odlikovana 1997. g. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Uže područje rada: Konzervatorski projekti i konzervatorski nadzori nad radovima obnove kulturnih dobara Mladen Perušić (1944.) arhitekt. Diplomirao je 1969. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je bio asistent na katedri za Povijest arhitekture i umjetnosti 1970.-1978. Studirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu 1967.-71. Voditelj grupe i projektant u birou 1970.-1990. U Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu od 1991.-2010. načelnik odjela za konzervatorsko-projektnu dokumentaciju gdje je izrađivao konzervatorske projekte i vodio obnove nepokretnih kulturnih dobara. Bio je voditelj Posebne komisije, Ministarstva kulture, za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture sa sjedištem u Zagrebu, (sz Hrvatska) 1991.-1995. Popis referentnih radova Izvedeni projekti: Veslački centar na ršc Jarun za Univerzijadu 1987.: regatna staza, zgrade, gledališta i parter sz dijela centra, osnovna škola Malešnica 1989. Društveni dom (sada Mala scena) i klub Medveščak i dr. Obnove kulturnih dobara: sakralni; Remete, Gračani, Ksaver, Stenjevec, Brezovica, Lučko, Podsused, Odra, Sesvete, Kašina, Vugrovec, Markuševec, Granešina, Preobraženska, ... Razno: Umjetnički paviljon, Botanički vrt, Pravni fakultet Nazorova, Vila Pongratz, Mikulići, obnova 114 pročelja u Zagrebu. Urednik i suautor 2. knjige edicije Sveučilište i grad: Izložbeni paviljon u Botaničkom vrtu, 2007. i u 3. knjizi - Arhitektonska povijest zgrade Sveučilišta 1856.-1956., Kapela sv. Martina u Podsusedu u zborniku župe i dr.